izricanje presude u Haagu

Stanišiću i Simatoviću po 15 godina za ratne zločine u BiH i ubojstvo '92. u RH

Foto: Piroschka van de Wouw/REUTERS
Former head of Serbia's state security service Jovica Stanisic appears in court, in The Hague
Foto: Piroschka van de Wouw/REUTERS
Former head of Serbia's state security service Jovica Stanisic appears in court, in The Hague
Foto: Piroschka van de Wouw/REUTERS
Franko "Frenki" Simatovic appears on a screen in court, in The Hague
31.05.2023.
u 18:06
Posljednja presuda međunarodnog tribunala u Haagu važna je jer se prvi put pravomoćno osuđuje nekog iz političkog, vojnog i obavještajnog vrha Srbije za dijeljenje zločinačke namjere udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), vođenog iz Beograda
Pogledaj originalni članak

U posljednjoj presudi za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, međunarodni tribunal u Haagu pravomoćno je jučer osudio Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na 15 godina zatvora. Kazneno su odgovorni za ratne zločine od 1992. do kraja 1995. diljem Bosne i Hercegovine, a u Hrvatskoj - prema sažetku jučerašnje presude - samo za jedno ubojstvo na Daljskoj Planini u lipnju 1992., no presuda je važna jer po prvi put pravomoćno osuđuje nekoga iz političkog, vojnog i obavještajnog vrha Srbije za dijeljenje zločinačke namjere udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), vođenog iz Beograda s ciljem protjerivanja nesrpskog stanovništva iz Hrvatske i BiH. Dosad su za to osuđivani lideri bosanskih Srba i pobunjenih hrvatskih Srba, ali Stanišić i Simatović su prvi iz tadašnjih struktura same Srbije. Slobodan Milošević je umro u pritvoru 2006., prije donošenja presude.

Nepravomoćnom presudom iz 2021. Stanišić i Simatović osuđeni su na 12 godina zatvora, ali samo zbog ratnih zločina na jednom mjestu, u Bosanskom Šamcu, i ne kroz oblik odgovornosti sudjelovanja u UZP-u. Jučerašnja pravomoćna presuda Žalbenog vijeća to je promijenila i sad je presuđeno da su obojica dijelili zločinačku namjeru UZP-a tako što su omogućili da služba "državne bezbednosti" (DB) plaća zapovjednike i pripadnike Srpske dobrovoljačke garde, čime su pomagali izravnim počiniteljima ratnih zločina. Razlika u odnosu na dosadašnju nepravomoćnu presudu je i u tome što im je odgovornost utvrđena i za zločine u Bijeljini od kraja ožujka 1992., u Zvorniku u travnju 1992., u Bosanskom Šamcu počevši od travnja 1992., u Doboju u svibnju 1992. u Sanskom Mostu u travnju i svibnju 1992., u Trnovu u srpnju 1995., te ponovo u Sanskom Mostu u rujnu 1995. godine.

VEZANI ČLANCI:

Ubojstvo Marije Senaši

– Žalbeno vijeće također je utvrdilo da su Stanišić i Simatović odgovorni za ubojstvo počinjeno u Daljskoj Planini, SAO Slavonija i Baranja i zapadni Srem, u Hrvatskoj, u lipnju 1992. – pročitala je sutkinja Graciela Gatti Santana, predsjedavajuća Žalbenog vijeća. Spomenuto ubojstvo u Daljskoj Planini odnosi se na slučaj Marije Senaši, žene mađarske nacionalnosti, koju su, prema svjedočenju zaštićenog svjedoka u ranijem tijeku suđenja, pripadnici "Srpske nacionalne bezbednosti", po naređenju Mihajla Ulemeka, odveli u podrum jedne kuće između Erduta i Aljmaša, koji je pretvoren u zatvor. Ondje je mučena i ubijena.

Odmah po izricanju presude, pred zgradom tribunala u Haagu, upitali smo glavnog tužitelja Sergea Brammertza kako shvaća spominjanje samo jednog ubojstva u Hrvatskoj u sažetku presude: znači li to da je Stanišićeva i Simatovićeva svijest ("mens rea") o doprinosu udruženom zločinačkom poduhvatu presuđena i u odnosu na događaje u Hrvatskoj, kao što je puno jasnije da je presuđena za događaje u BiH, ili su odgovorni za samo jedno ubojstvo u okolici Vukovara?

– Moram još pročitati detaljno presudu, no točno je, vidi se da Stanišić i Simatović nisu proglašeni krivima za kaznena djela počinjena u Hrvatskoj prije travnja 1992. godine. Ali pravomoćna odluka jasno govori da je postojao udruženi zločinački poduhvat, koji je uključivao i BiH i Hrvatsku. Tako da mislim da su suci jasno rekli da udruženi zločinački poduhvat kao takav pokriva i BiH i Hrvatsku, iako nisu ulazili u osudu dvoje optuženih za kaznena djela prije 1992. – komentirao je Brammertz. Iz hrvatske perspektive takav ishod suđenja može biti razočaravajuć jer je iz optužnice i iznesenih dokaza jasno da su i Stanišić i Simatović tijekom 1990. i u prvoj polovici 1991. opskrbljivali oružjem i drugim vrstama pomoći pobunjene hrvatske Srbe u samoproglašenoj SAO Krajini. Za taj dio nisu osuđeni, iako je tužiteljstvo u svojoj žalbi obrazlagalo da obojica snose odgovornost za brojne zločine u Hrvatskoj, od Kijeva, Vrlike, Drniša, H. Kostajnice, Saborskog do Škabrnje i Vukovara.

VIDEO Haaški tužitelj Brammertz o Hrvatskoj: 'Utvrđeno je da je u zločinu na teritoriju BiH sudjelovao i Zagreb'

Subašić: Odgovorna je Srbija

– Čestitam haaškom tribunalu – izjavila je Munira Subašić uime udruge Majke Srebrenice. – Bilo je uspona, bilo je padova, ali ipak svoju su misiju završili ljudski. Normalno, žrtva nikad nije zadovoljna. Ali samo jedna poruka za sve: razlike su dobre, ali podjele nisu. Nemojte dijeliti ljude na ove i na one. Moramo samo dijeliti ljude na zločince i na dobre ljude. Ja želim reći da je ova presuda pokazala da je Srbija odgovorna – dodala je Subašić u izjavi u Haagu nakon izricanja posljednje presude.

Glavni tužitelj Brammertz u izjavi novinarima nije propustio podsjetiti da je i Zagreb, a ne samo Beograd, osuđen za udruženi zločinački poduhvat u BiH kroz pravomoćnu presudu Prliću i ostalima. I dodao je da procesuiranje ratnih zločina treba nastaviti u domaćim pravosuđima, ali da regionalna pravosudna suradnja oko toga nije na zadovoljavajućoj razini, što dovodi do toga da "stotine počinitelja ratnih zločina u BiH i dalje izmiču pravdi jer su fizički u Srbiji i Hrvatskoj". 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.