Nakon snažnog potresa koji je u ožujku pogodio Zagreb i okolicu postavilo se pitanje obnove zgrada i na koju razinu sigurnosti te zgrade treba obnoviti. Tako se javila potreba za kartom potresnih područja za povratno razdoblje od 225 godina koju je sada prof. dr. sc. Marijan Herak i izradio. Ta informacijama ne znači puno laicima, ali za građevinsku struku ovi podaci su neophodni.
- Građevinarima je to osnovna podloga. Oni moraju procijeniti silu kojom će potres djelovati na njihovu konstrukciju. Kako su na kartama dana ubrzanja površine tla, a ubrzanje je povezano sa silom ako građevinari znaju masu svog objekta, onda će im akceleracija reći kakve će sile tijekom potresa djelovati na taj objekt. To je pojednostavljeno. Bez takve karte proračun je nemoguće provesti - kazao je prof. Herak za Tportal.
Karte, dakle, služe tome da se na njima točno može ustvrditi situaciju za mikrolokaciju na kojoj će se graditi. No tu nastupaju problemi. Unatoč tome što je karta napravljena, mikrolokacije su nedostupne, a kartama se ne može pristupiti online jer se pokvario server na kojima se nalaze.
- Server ne radi, a mi nemamo novca za novi. Program koji je napisan za karte za dva povratna razdoblja treba ažurirati na tri, a i neke baze podataka koje je taj program koristio više nisu dostupne, pa i to treba platiti. Trenutno nemamo ni kunu za to. Svako toliko uspijemo ponovno podignuti server, pa onda radi jedan dan, pa onda opet prestane. Ta aplikacija treba građevinarima, urbanim planerima, arhitektima... pa i građanstvu - mi nismo korisnici, mi smo svoje napravili, a čak i više, držali smo taj server u pogonu osam godina. A dogodilo se baš da se pokvario nakon potresa - objašnjava Herak.
No do je samo dio problema. Herek upozorava i na manjak seizmologa, ali i problem s novim mjernim postajama.
>> VEČERNJI TV Darko Horvat: Postoji strah da nećemo imati dovoljno radnika za obnovu Zagreba
Seizmološka služba naime ima tzv. stalne postaje. - Od njih se očekuje da će raditi što je duže moguće bez ikakvih prekida, a postaje koje se postavljaju za znanstvene projekte u pravilu će biti kraćeg trajanja, dok postoji financiranje projekta - objašnjava Herak.
Hrvatska tako ima 17 stalnih i 17 privremenih postaja unutar raznih znanstvenih i privrednih projekata. To nije jako loša situacija, dodaje, samo je pitanje što će biti s privremenim postajama jer su ti projekti gotovo svi istekli i one sada samo rade dok se ne pokvare. Cijena instrumenata za jednu postaju je oko 150 tisuća kuna, a godišnja amortizacija i održavanje koštaju oko 50 tisuća kuna. Nabava novih mjernih postaja kako bi osnovna seizmološka mreža Hrvatske bila gušća sada je znanstvena fantastika, kaže Herak.
Naime sve to ide iz proračuna Seizmološke službe, a taj godišnji proračun je oko 645.000 kuna. U to moraju ugurati sve, od kupnje instrumenata, njihovog postavljanja, popravka i održavanja, satelitskog prijenosa podataka, putovanja i terenskog rada do nabave računala i servera, komunalija… Ipak, morate obići svaku postaju, od one na Lastovu do one na Kalniku.
>> VIDEO Posljedice potresa u Zagrebu
Drugi aspekt mreže su akcelerografi.
- To su instrumenti koji bilježe gibanja tla za jakog potresa i tu situacija nije baš dobra. Mislim da ih trenutno imamo šest oko Zagreba, od kojih su dva ili tri stavljena nakon potresa, a u cijeloj Hrvatskoj ima ih 13. Osim ovih šest, svima drugima je davno istekao rok upotrebe i trebalo ih je zamijeniti prije deset godina. Tehnologija im je toliko zastarjela da se ne čudimo ako instrument ne zabilježi neki potres - otkriva Herak.
- Strašno je povećan opseg posla nakon zagrebačkog potresa. Nekako nemamo osjećaj da su seizmolozi i naš rad dovoljno valorizirani - zaključuje.
Kakve li korsti od tih seizmologa i koliko ih ima, ionako samo registriraju prošlost.