Dok načelnik Muća Filip Stupalo preko radiopostaja govori da su sela Ogorje i Zelovo te petnaestak zaselaka potpuno odsječeni od svijeta i kako se čekaju ralica, utovarivač i freza, Večernjakovi reporteri uspjeli su se u srijedu probiti do Radunića-Ogorja, rodnog sela splitskog gradonačelnika Željka Keruma.
>>Sve o vremenskim nepogodama koje su pogodile Hrvatsku čitajte u našem specijalu
– Fala van, ljudi, šta ste došli. Vi ste prvi koji su nas posjetili – pozdravilo nas je i dobrodošlicu zaželjelo desetak mještana koje smo zatekli kako lopatama i grabljama krče put zameten nanosima snijega. Da se do kuća uopće može doći.
– Od četvrtka smo blokirani. Putovi su neprohodni. Evo, gotovo osam dana. Nitko do nas nije došao. Načelnik općine je nemoćan, mehanizacija dovde ne može – žali nam se Ante Kerum Žaco.
Jure Kerum otkriva kako se bavi vinogradarstvom i lovom, ima kokoši i koze.
– Teško je ovih dana, srića da imam spize u kući, ali i ona je pri kraju – govori nam Jure dok lopatom grabi snijeg. Ante, zaštitar u Vranjicu, danima nije mogao otići na posao. Išli su u Ogorje Donje, u trgovinu Konzuma, da bi nešto kupili. Kruha nemaju sedam dana. Sami ga peku. Tko zna i može.
– Srića da ima struje, ali sve ostalo je “ajme” – govore nam Stipan Boko, Ivica Boko, Jure, Jakov, sve odreda Kerumi.
Sedamdesetak ih tu živi. Neki su “na vrijeme” poslušali meteorologe i prije snježne mećave “pobjegli” iz Ogorja.
Brat bio i nahranio kokoši
U selu nema roditelja gradonačelnika Željka, u Splitu su, a brat mu Jure, kažu nam mještani, bio je prije dva dana. Pješačio je satima do kuće, nahranio kokoši i otišao...
– Mogli ste nam Željka poslati. Danima nemamo kruha, a nemamo ni cigareta. Neka nam Željko bar to donese – poručuju mu susjedi, koji unatoč snježnom zatočeništvu u Ogorju, nisu izgubili duh. Ni smisao za tipični dalmatinski humor.
– Dobro nas je Željko slušao dok smo zajedno čuvali krave i konje, dok je bio mlađi. Sad nas više ne sluša – kaže Ante Kerum.
– Nema kruha, ali nema ni brašna kupiti. Pješačili smo sedam kilometara do Muća po brašno, po jadu i smetovima. Zaboravila nas i Općina i Županija i naš Željko. Ovo je njegovo selo. Ne triba se sramit toga, ali ni svojih Keruma. Neka samo dođe. Bilo bi nam lakše. Da sjedne s nama za komin, da popijemo čašu vina – poručuje splitskom gradonačelniku prezimenjak Ante Žaco.
Žale nam se Kerumi kako mnogi nemaju vode. Satima se probijaju kroz gust snijeg do cisterne u Muću. Neki su proteklih dana topili snijeg da bi napojili stoku, ovce, koze, magarad...
Na sreću, nikome nije trebalo u bolnicu. Da jest, ne znaju kako bi. Prije bi, kažu, umrli nego došli do nje.
“Žene dobro čuvamo”
Marija Kerum nam kaže kako je nju i supruga Jakova “spasio” sin, koji je dva dana bio s njima.
– Potpuno smo odsječeni. Sin radi u Muću, u pošti. Nije mogao na posao. U kući smo imali nešto hrane, to sam kuhala. Grijemo se na drva. Užas. Šta ću vam pričat’, probajte zamisliti. Nitko do nas danima nije došao – žalosno će Marija.
Napuštamo Kerume. Moramo se vratiti.
– Pazite kako gazite. Čuvajte se da se ne poskliznete. Fala što ste došli. Sritno – ispraćaju nas Kerumi. I dobace: – Mi Kerumi dobro čuvamo žene. Da smo i htjeli pobjeć’ od njih, ovih sedam dana ne bismo mogli!
...a brate mili,od svega radite dramu...zna se kako se živi na selu... ...drva se isjeku već u rano proljeće i ljeto...napravi se zimnica,kupi se vreća brašna i kvasac... ...blagu se spremi sijeno i žito i nabrusi se lopata i snijeg može pasti... ...sad vi kaj ste na laptopima otkrivate toplu vodu...