Afrikanaca će biti čak četiri puta više do 2100.

Godine 2050. na Zemlji će živjeti 9,8 milijardi ljudi, 50 godina kasnije, 2100., moglo bi ih biti 11,2 milijarde, a u Novu godinu 2018. ući ćemo sa 7,6 milijardi Zemljana.

Posljednje su to projekcije Ujedinjenih naroda. Svake minute broj se stanovnika Zemlje poveća za 157 ljudi, za 226.184 svakog dana, godišnje za 82,557.224 (za jednu cijelu Njemačku), način je na koji podatke interpretira Deutsche Stiftung Weltbevölkerung, njemačka zaklada za svjetsko stanovništvo.

Medicina i urbanizacija

– Projekcije UN-a prilično su realistične do sredine ovog stoljeća, no što će biti do kraja stoljeća, to je već neizvjesnije. Može biti ispod deset milijardi stanovnika ako se stopa fertiliteta znatnije smanji, a može biti i više od 13 milijardi ako se to ne dogodi – kaže doc. dr. sc. Ivan Čipin s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Ističe kako su nepovoljne klimatske promjene, siromaštvo i migracijski pritisak prema razvijenim zemljama neki od razloga koje za sobom ostavlja veliki rast svjetske populacije. – Sredinom 20. stoljeća na zemlji je živjelo 2,5 milijardi ljudi, a predviđa se da će sredinom 21. stoljeća taj broj porasti četiri puta, na 10 milijardi – ističe dr. Čipin.

Za dr. sc. Igora Rudana, najcitiranijeg hrvatskog znanstvenika, redovnog člana Kraljevske akademije u Edinburghu, nema tajni zašto se događa ovakav rast broja stanovnika u svijetu. – Kad smo uveli antibiotike u 1940-ima, pa cjepiva u 1960-ima, i uz to ekonomskim razvojem i urbanizacijom omogućili velikom broju ljudi sigurnu i pitku vodu, sigurnu i kvalitetnu hranu i sanitaciju, broj ljudi povećao se s 1,5 milijardi 1900. godine na 7,5 milijardi danas, točno pet puta. Do 1900., četiri od petero ljudi umiralo je od zaraznih bolesti, a danas ih četiri od petero umire od kroničnih nezaraznih bolesti, u znatno starijoj dobi. Međutim, sada znamo i to da nam je, u optimiziranom okolišu, biološki limit kao vrsti oko 100 do 110 godina, i ako želimo živjeti dulje, morat ćemo mijenjati sebe, tj. genetski se modificirati, jer okoliš smo optimizirali – kaže dr. Rudan, koji ipak ne očekuje rast u beskonačnost zaključujući da, kada ljudi dobiju dobre uvjete života i velike slobode, tada se odlučuju na manji broj djece, pa najrazvijenije države imaju negativan prirodni prirast.

– Poboljšanim ćemo razvojem dovesti i do stabilizacije broja stanovnika na Zemlji. No, u idućem koraku on bi opet mogao početi rasti ako nađemo način da interveniramo u našu biologiju i znatno produljimo ljudski vijek, ali to bi već bio jedan sasvim nov mehanizam rasta stanovništva – misli dr. Rudan.

Demografski momentum

Najveći rast stanovništva dogodit će se u Africi, gdje će broj stanovnika narasti za otprilike četverostruko. Crni će kontinent tako gotovo stići Aziju 2100. – imat će 4,468 milijardi stanovnika, dok će Azija biti na 4,78 milijardi. Afrika danas ima 1,256 milijardi stanovnika, od čega je 41 posto mlađe od 15 godina. Jedini kontinent koji će do kraja stoljeća zabilježiti pad jest Europa, koja će sa 742 milijuna pasti na 653 milijuna stanovnika.

– Fertilitet je najvažniji čimbenik porasta populacije u dugom roku i, unatoč tome što se očekuje pad stope fertiliteta u budućnosti, visoki fertilitet u prošlosti, osobito u Aziji i Africi, stvorio je velike generacije novih roditelja. Populacije će zbog tog tzv. demografskog momentuma nastaviti rasti unatoč smanjenom fertilitetu. Jedan od glavnih uzroka visokih stopa fertiliteta u zemljama u razvoju loš su status i neravnopravnost žena u društvu – kaže dr. Čipin te dodaje da pristup koji žene imaju obrazovanju, zdravstvenim uslugama, kontracepciji i planiranju obitelji i zapošljavanju izvan kuće utječe na veličinu obitelji.

Studije pokazuju da žene koje su završile osnovnu školu imaju manje djece nego one bez ikakvog formalnog obrazovanja. – Obrazovanje je ključno jer obrazovane žene imaju veću vjerojatnost da znaju koje su im društvene, lokalne i zdravstvene usluge dostupne i imaju povjerenje da se njima koriste. Osim toga, žene s više obrazovanja imaju više mogućnosti izvan kućanstva. Žene koje ostvaruju relativno visoku razinu obrazovanja imaju veću vjerojatnost da će ući na tržište rada prije nego što sklope brak ili rode dijete i, u konačnici, imaju manje djece od žena koje sklapaju brak u svojim tinejdžerskim godinama, što je čest slučaj u najslabije razvijenim zemljama. Taj je trend vidljiv u gotovo svim zemljama – zaključuje dr. Ivan Čipin.