Starci drogirani i bez grijanja

Blatnjavo dvorište s neuređenim voćnjakom, maleni plato s dva polomljena plastična stolca. Vrata zaključana. Na zvono nitko ne odgovara. Tek iz trećeg pokušaja iza zaključanih trošnih vrata začuo se jauk, kašalj i glasni hropci staraca. Ne odustajemo. Zovemo, telefon zvoni.

Galerija slika: Starci umiru u ilegalnom domu 'Plava kuća' 

Vlaga na zidovima
Nakon pet minuta pred vratima njegovateljica-kuharica-čistačica-medicinska sestra-maserka Jelena javlja se na telefon i otvara vrata. Zapuhuje nas nesnosan smrad i zrak hladniji od onoga vani. S lijeve strane je dnevni boravak u koji ni teoretski ne može stati svih 12 staraca na izdisaju.

Pod u prizemlju je sklizak, mastan, na katu ljepljiv. U sobičcima musavih prozora dva, tri, čak i četiri kreveta. Na sve strane vlaga probija kroz zidove. Starci leže pod dvije ili tri deke. Smrad mokraće na katu je nesnosan. Svi šute, hipnotizirano bulje ispred sebe. Od njih se ne može izvući niti riječ. To je ilegalni starački dom “PT Novi dom” u Sv. Jurju u Trnju nedaleko od Čakovca, vlasnice Slavice Šestan-Perić. Mjesečni smještaj stoji dvije tisuće kuna.

- Malo je neuredno. Ja sam sama s njih 12. A došli ste baš prije ručka pa moram i kuhati - opravdava se Jelena.

- Ali tu je i jako hladno - govorimo glumeći bračni par koji u dom želi smjestiti svoju baku.


Slavica Šestan-Perić otvorila je i 'PT Novi dom' u Svetom Jurju u Trnju nedaleko od Čakovca


- Ma nije. Znate, sami su mi rekli da ugasim grijanje. Njima vam je jako vruće - spremno odgovara Jelena i objašnjava neprirodnu tišinu:
- Triput na dan dobivaju tablete za smirenje. Da im bude lakše, a i nama je onda lakše. A vrata zaključavamo jer je jedna nedavno odlutala. Ne možemo stalno na njih paziti. Slično je, doduše bez intenzivnog smrada, ali mnogo hladnije, i u “domu” Slavice Šestan-Perić u Štrigovi. Otvorila ga je prije mjesec dana. Grijanja nema.

Tek grijalice na plin, koje su nas dočekale ugašene. Donekle je uredno, ali svih devet štićenika do grla je zakopčano i u čizmama gleda televiziju. Kako smo se u Štrigovu najavili, pred našim se očima odigrao igrokaz u blatu do koljena. Sekundu prije nas u dom je uletjela jedna radnica s pladnjem punim kolača. Otrčala je unutra i u sekundi ih servirala. Njezina kolegica Sabina, jedina u smjeni, odmah nas je smjestila u boravak.

Doživotno uzdržavanje
- Stišaj televiziju! - zagrmila je, a nakon toga okrenula se prema nama i uprla prstom u kolače koje smo prije toga vidjeli na dvorištu:

- Vidite, i kolače im pečemo! Svaki dan svježe. Tu, u kuhinji!

Sobe su u Štrigovi nešto veće, namještaj je nov, tanke dekice, svi madraci prostrti su najlonom kojim je u hodniku “sanirana” i rupa ispod vrata. A grijanja nema! Vlasnicu nismo uspjeli upoznati. Njezin biznis sa starcima od rujna prošle godine ilegalan je. Tada joj je Ministarstvo socijalne skrbi zabranilo rad. Ipak, snašla se. Kako bi imala pečat, otvorila je obrt za pokretnu trgovinu, a sa svim štićenicima potpisuje ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

Trenutačno ih ima 21! Za sve to zna ravnateljica Centra za socijalnu skrb Janja Balent koja, zbog nemogućnosti bilo kakve druge akcije, u lokalnim medijima apelira na obitelji staraca da svoje roditelje, djedove i bake izbave iz hladne ubožnice.

- Kad smo bili posljednji put ondje nije bilo ni grijanja ni tople vode. Samo je u boravku bila pećica oko koje su se starci grijali - objašnjava Janja Balent, napominjući da za dom u Štrigovi nisu ni znali dok ih prije desetak dana na to nije upozorila policija.