Ako je itko očekivao da će se jučer u dvorcu u starom gradu u Otočcu na Krki ponoviti scenarij iz dvorca Trakošćan, kad su tadašnji premijeri Hrvatske i Slovenije, Jadranka Kosor i Borut Pahor izašli pred novinare s rješenjem graničnog pitanja – arbitražom – te da će dvojica financijskih stručnjaka koje su imenovale vlade – hrvatski Zdenko Rogić i slovenski France Arhar – nakon sat i pol razgovora izvući, kao zeca iz šešira, rješenje za prenesenu štednju Ljubljanske banke, prevario se. Susret jest bio srdačan, uostalom, riječ je o dobrim znancima, ali rezultat bi se sažeto mogao opisati riječima: dogovorili smo se da ćemo pokušati pronaći rješenje i predložiti "konstruktivan prijedlog". Kakvo, nije se ni spominjalo. "Takvo da budu zadovoljne obje strane", tek su optimistično najavili.
Pomirljivi tonovi
Što je konkretno dogovoreno? Arhar, koji je dva mandata bio guverner slovenske središnje banke i Rogić, viši savjetnik u uredu guvernera HNB-a, u Viteškoj su sobi, tako nazvanoj dvorani, pretresli pragenezu problema, raspad Jugoslavije, otkuda datira i njihova suradnja, te zaključili da je potrebna inventura svega što se u međuvremenu događalo te da će se ponovno sastati za dva tjedna. Retorika – za razliku od političara – bila je izuzeto blaga. Oni, kako su rekli "nisu namršteni jedan na drugog".
Zajednički su stavovi da je potrebno povjerenje, da se ne traži kompromis, nego dogovor, ali i – znakovito – da i drugi očekuju od Hrvatske i Slovenije da riješe to pitanje... No, ipak se nije moglo oteti dojmu da postoje razlike u gledištima iako će stručnjaci vrlo vjerojatno problemu prići pragmatično. Slovenski stručnjak vrlo se izravno zapitao "kako to (prenesena štednja) nije sukcesijsko pitanje? Izvire iz sukcesije", dok je hrvatski kolega na to isto pitanje, je li riječ o sukcesijskom pitanju, što hrvatska Vlada odbija, odgovorio kako je riječ o – semantici.
– Pahor i Kosor dogovorili su da se odvije druga runda pregovora na temelju članka 7 ugovora o sukcesiji. Nadam se da je i to moguće, zašto ne? Mi smo apsolutno pristali na to. Naziva li se to sukcesijskim ili drukčije.... Sigurno da pojedinca ne zanima ni tko je, ni što plasirao, ni što se radilo s novcem. Ali postoji pokriće za tu štednju – kazao je, odbacio mogućnost da se pitanje štednje veže uz ratifikaciju hrvatskog EU ugovora u Sloveniji, kakve naznake dolaze iz Ljubljane, te nastavio: – Hrvatska traži da se priznaju obveze matične banke prema filijali, koje je Slovenija pokušala odgoditi.
22 godine nepovjerenja
– Kada Hrvatska uđe u EU, ni Nova ljubljanska banka neće imati problema u Hrvatskoj, ali pitanje je kakvu će reputaciju imati nakon 22 godine nepovjerenja – zaključio je Rogić.
Prema podacima HNB-a, štednja hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci iznosila je oko 420 milijuna eura. Hrvatska je 260 milijuna eura preuzela u javni dug, a 160 milijuna eura štediše pokušavaju utjerati sudskim tužbama.
Akreditirana ekipa sa obije strane je ista ona koja nas je dovde i dovela.... i oni će tražiti riješenje???? opet trakavica i cirkus.