Gotovo šest mjeseci uoči frontalne primjene “Škole za život”, projekta koji bi trebao promijeniti načine poučavanja u osnovnim i srednjim školama, u Ministarstvu obrazovanja imaju i više nego dovoljno razloga za ozbiljnu zabrinutost ili pak sram. Naime, nakon što je ministrica obrazovanja Blaženka Divjak nedavno objavila evaluaciju eksperimentalnog provođenja “Škole za život” koja obuhvaća 74 osnovne i srednje škole, statistika joj ne ide na ruku.
Trećina ni zavirila u dokument
Od nešto više od 3000 nastavnika i profesora hrvatskog jezika koji su uključeni u rad virtualnih učionica kako bi se pripremili za nove načine poučavanja, vrednovanja učenika i na novi oblik obrazovanja samo je njih 12 posto u potpunosti pročitalo kurikul vlastitog predmeta po kojem bi od jeseni trebali podučavati učenike. Djelomično je kurikul pročitalo 61,7 posto nastavnika i profesora hrvatskog, a 26,3 posto nije uopće pročitalo kurikul svojeg predmeta čiji je sadržaj ozbiljno, i to nekoliko puta, dijelio hrvatsku javnost i roditelje. Štoviše, zbog ukidanja izborne liste lektire za osnovne škole i izmjene popisa lektire u srednjim školama o nama su pisali i svjetski mediji, a nastavnici uključeni u virtualne učionice uglavnom su djelomično čitali ključni dokument koji im mora i treba biti buduća smjernica za rad.
Znači li djelomično pročitan kurikul barem polovinu sadržaja, odgovora nema, kao što nema ni odgovora jesu li razlog slabog čitanja kurikula, male i neznatne promjene u njegovu sadržaju. Štoviše, na nedavno održanoj Večernjakovoj konferenciji, sama Divjak kazala je da je reforma obrazovanja evolucija, ne i revolucija dajući tada prvi put na znanje da velikih promjena, barem kako se to najavljivalo, nema i ne treba ih očekivati.
VIDEO Popis lektira
Tako se ministrica Divjak vraća na sam početak priče kada je i najavila “Školu za život” i kada je oštro demantirala da je riječ tek o opremanju škola, ne i suštinskim promjenama koje su zagovarali roditelji na nekoliko velikih prosvjeda diljem Hrvatske.
– 91,7 posto sudionika smatra da se metode i oblici rada o kojima je bilo riječi na stručnom skupu mogu primijeniti i u njihovim učionicama. 93,9 posto smatra da je rješavanje problema primjenjivo u nastavi, 89,3% sudionika smatra da se odlično ili uglavnom odlično snalaze u virtualnim učionicama, a 79,6% se uglavnom ili potpuno slaže da razmjena ideja i materijala za nastavu te uporaba digitalnih priručnika mogu pridonijeti smanjenju administracije – pojasnili su u Ministarstvu obrazovanja na predstavljanju tijeka eksperimenta ne naglašavajući jesu li dobiveni postoci računani od broja onih koji su pročitali cijeli ili onih nastavnika koji su djelomično pročitali kurikul hrvatskog jezika.
Zadovoljstvo nastavnika
Ništa bolja situacija nije ni s matematikom, iako u Ministarstvu obrazovanja naglašavaju da je većina nastavnika matematike proučila kurikul svog predmeta.
– U anketi ih se 15 posto izjasnilo da su detaljno pročitali taj dokument, 58 posto uglavnom se slaže s tom tvrdnjom, dok ih se 27 posto ne slaže s tom tvrdnjom. Kurikul predmeta matematika iduća je tema u virtualnoj učionici, što će dodatno potaknuti i one koji dosad nisu da prouče kurikul – kažu u Ministarstvu. Uostalom, hvale se zadovoljstvom nastavnika koji su sudjelovali u radionicama, a isto su zadovoljstvo ustvrdili na anketnom pitanju “Jeste li zadovoljni organizacijom skupa?”
>>Blaženka Divjak i Darko Horvat ugostili šesteročlanu delegaciju Europske svemirske agencije
nemaju učitelji vremena čitati raznorazne prijedloge, kad su preopterećeni aktivnostima koje u velikoj većini slučajeva nemaju nikakvu svrhu, a niti ima itko od toga korist. plus da su roditelji ti koji određuju kako će se raditi, roditelji su ti koji su uspjeli političare natentati da donesu pravila po kojima sad učenik (ne dijete, nego je u školi učenik!) ne smije biti iznenađen nekom pismenom ili usmenom provjerom znanja, oni moraju par tjedana unaprijed znati što će raditi i što se može očekivati na testu. dobivamo debile, kojima treba olovku zašiljiti i napisati zadaću i pokazati im je prije nego je ponosno odnesu u školu. imamo djecu koja u 8.-om osnovne nije u stanju svojim riječima prepričati običan tekst koji su pročitali. nema u našoj školi štreberaja, to je pojam iz nekih davnih vremena, al žalosno da se danas štreberajem nazivaju stvari koje se ne mogu drugačije naučiti nego jednostavno zapamtiti. izbaciti iz škole puno sad obveznih predmeta treba, posebno društvenih, jer imaju preveliku satnicu, i pojačati stručne, tehničke, prirodne. to nama fali. nećemo mi imati plaće od 2.000 eura nikada ako ćemo svi biti ekonomisti, arheolozi, politolozi i likovnjaci! arheologa nećete platiti slikom nekog likovnog umjetnika, niti će tom umjetniku biti plaća dovoljna jedna kost od nekog huna što je pred 500 godina tumarao našim krajevima. ako nećemo početi 'proizvoditi' radnike, za 15 godina ćemo imati plaću manju od 300 eura i biti jako jako nezadovoljni. raditi nije sramota.