Nakon lutanja po Ministarstvu financija i Fini, predstečajne nagodbe vraćaju se kući – sudovima. Što je bilo, bilo je. U sukobu ekonomije i prava prevladao je razum. Novi Stečajni zakon kreiran je u Ministarstvu pravosuđa koje u radnoj skupini ima najžešće kritičare predstečajnih nagodbi “à la Slavko Linić" sa skupa u HAZU. Prof. dr. sc. Jasnica Garašić i prof. dr. sc. Mihajlo Dika prednjačili su sa zgražanjem zbog ignoriranja prava.
Nedostaje sudac Mislav Kolakušić, ali praksu zastupa dr. sc. Jelena Čuveljak s Trgovačkog suda u Zagrebu. Kolakušić je svojim kritičkim iskorakom doprinio što se zakon u izradi kojega je, kako je zamijetio Dika, “prevladao kriptokomesarski sindrom”, izbacuje iz uporabe. Polazeći od toga da predstečaj služi tome da se tvrtki u poteškoćama pomogne da se izvuče, Kolakušić se pita kakav je to poduzetnik, ako je pošten, koji 30 dana prije blokade ne zna da neće moći platiti dugove!? Stoga je predstečaj moguć samo prije blokade ili u prvih osam dana blokade, a onda ide stečaj.
Izmišljaju se tražbine
Predstečaj mora ići, kaže, u dva smjera. Prvo, dobrovoljna predstečajna nagodba. Najviše ih je između obrtnika i Ministarstva financija. Što na sudu imaju raditi jedan vjerovnik i dužnik da bi sklopili nagodbu, čudi se Kolakušić nudeći za njih ugovornu nagodbu, koja ovjerena kod javnog bilježnika ima značenje ovršne isprave. Bez duge i skupe procedure, kao u Italiji. Drugo je prisilna nagodba, kad na nju ne pristaju svi vjerovnici. Dužnik prije blokade treba obavijestiti vjerovnike da ih neće moći podmiriti i da će plan financijskog restrukturiranja podnijeti sudu, koji ga ocjenjuje u roku dva tjedna, i ako je realan, otvara postupak predstečajne nagodbe i poziva vjerovnike.
– A sada je obrnuto, pozivaju se vjerovnici, izmišljaju se tražbine, svašta se radi da bi se izglasalo nešto što ne drži vodu, ali Fina odblokira račun i oni raspačaju svu imovinu – tumači Kolakušić.
Na međunarodnoj konvenciji o insolvencijskom pravu engleski kolege rekli su mu da je kod njih tvrtka insolventna ako tri tjedna ne plati obvezu veću od oko 7500 kuna. U Njemačkoj su upravo uveli predstečaj i sud tvrtki može dati tri mjeseca za oporavak, a potom ide u stečaj. Naš rok od 120 dana blokade za stečaj na prijedlog Fine treba skratiti na 60 jer za 120 dana tvrtka je mrtvo tijelo, a 30 dana na prijedlog vjerovnika i dužnika, kaže sudac ističući kako stečaj umjesto pogrebnog postupka treba biti postupak koji će tvrtki pomoći da nastavi poslovanje.
– Vode se stečajevi a da se nitko ne namiruje jer je imovina nestala, a firma je mrtva. Stotine tvrtki po tisuće dana su u blokadi – tumači sudac zašto treba omogućiti prodaju tvrtke u stečaju kao cjeline, odmah. Upozorava i da se predstečaj, nakon odbačaja, koristi za besplatan stečaj o trošku države. Trgovački sud u Zagrebu je od 50 milijuna kuna sudskih pristojbi naplatio samo 9 milijuna, većim dijelom jer se tvrtki u predstečaju ne može naplatiti pristojba u parnici. Zato sam odbacio 70-ak prijedloga Fine za stečaj jer su inicirani radi oštećenja državnog proračuna – kaže tvrdeći da sud, a ne Fina, treba provjeravati tražbine.
– Predloženo je da sud imenuje povjerenika, ali kad vjerovnik predloži predstečaj i plati predujam. Kad će to učiniti? Nikad! To znači da bi sud opet stečajnim upraviteljima trebao naložiti da rade besplatno. Osporavanje tražbina je nerazumljivo i neprovedivo. Nakon prijave, pozivaju se vjerovnici da u roku od 8 dana ospore tražbine, ali gdje ih vide da bi ih mogli osporiti. Povjerenik ima uvid u računovodstvo, ali gdje vjerovnik to vidi!? – pita se. Kompjutorski izbor stečajnih upravitelja moguć je ako su educirani.
– Ni ministar ne bi uzeo prvog vozača koji položi teoretski dio, a ne i vožnju. Zašto taj eksperiment ne primijenimo i na sudske vještake i na imenovanja u državnoj upravi!? Stečajni upravitelj je jedan od najzahtjevnijih poslova, a postaje se polaganjem ispita, bez iskustva. To je kao da sudac bude tko završi pravni fakultet – kaže, hvaleći prijedlog odvjetnika Miće Ljubenka iz radne skupine da se oni koji tek polože ispit imenuju pomoćnicima stečajnih upravitelja. Stjecali bi iskustvo godinu ili dvije i nadzirali ih. Jer, ako je stečajni postupak samo prodaja imovine, što će nam, to je onda ovršni postupak – aludira na čest ishod.
Ni badava ni velika zarada
Na spomen enormnih nagrada stečajnih upravitelja uzvratio je: – Samo zato što je u stečaju prodana vrijedna nekretnina zaradi moju dvogodišnju plaću! Za što!? Nagrada mora biti u razmjeru s poslom – tvrdi, ali traži i da se odredi nagrada za najveći broj stečajeva bez imovine, kad rade besplatno, a troškovi su barem 2500 kuna. Zašto vlade nisu 11 godina izmijenile Uredbu o nagradama stečajnih upravitelja? – pita se, nižući sudske frustracije: – Već godinu i nešto nije uvedena e-oglasna ploča, a prijedlog novog zakona ih je pun. Sudac ima pristup sudskom registru preko web stranice kao i građani, ništa više. Nema izravan uvid u zemljišne knjige, u razrez poreza na promet nekretnina... Dali su nam uvid u registar prebivališta. Vau!
Prije smo se šest mjeseci dopisivali s MUP-om, a sad jedan klik. Javni bilježnici rješavaju dnevno i po tisuću ovrha, a ne provjere je li tvrtka u stečaju čime protuzakonito blokiraju stečajnog dužnika, koji ne može isplaćivati radnike ni drugo. Vjerovnik može prijaviti tražbinu jedino u stečaju. Zato već pet godina tražimo da tvrtka u stečaju ima novi OIB, što bi onemogućilo naplatu prijašnjih dugova. Ali onda se suce napada što se stečaj vodi 10 godina jer se mora čekati ishod parnice radi utvrđenja vlasništva nekretnine dužnika.
>>Sudac Kolakušić odbio predstečajnu nagodbu EPH Magazina
>>Sindikat PPDIV stao u obranu Linića: Predstečajna nagodba spasila je 1000 radnih mjesta!
Kolakušić idealizira. Pa čak i obmanjuje. Nije ovisno od sudova nego je ovisno od onih koji pokreću stečajeve. Ako se stečaj započne pre kasno onda jedino državni novci mogu spriječit likvidaciju.