Štedjeli smo na stručnoj pomoći pa je sve više nasilnih roditelja

Posljednjih godina štedjeli smo na mjerama stručne pomoći obiteljima u kojima je roditeljska skrb bila nedostatna i dječja dobrobit ugrožena, no čini se da to dolazi na naplatu. Znatno je povećan broj djece oduzete roditeljima.

Manja pomoć službi

Dok je u 2011. nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi izrečen u 3391 obitelji, ta je mjera izricana sve rjeđe u sljedećim godinama pa je prošle godine pod nadzor stavljeno 1877 obitelji u kojima su djeca bila u razvojnom ili sigurnosnom riziku. Istovremeno se sve češće izricala mjera oduzimanja prava roditeljima na život s djetetom pa je lani oduzeto 1281 dijete. Zbog smanjenog opsega pomoći socijalnih službi veći je udio djece s problemima u ponašanju čiji roditelji trebaju pomoć. Dok se prije četiri godine 26% svih mjera stručne pomoći roditeljima odnosilo na djecu s problemima u ponašanju, sada je taj udio 37%. Neslavan je to rast za zemlju s niskim natalitetom kakav je hrvatski i alarm društvu koje je loše posložilo sustav vrijednosti.

– Povećanje udjela djece s problemima u ponašanju, osobito onih u dobi od 14 do 18 godina, čiji roditelji trebaju trajniju stručnu pomoć u odgoju, govori da im se ona nije pružila na vrijeme, već se mjere izriču kad je „voda došla do grla“. To se dogodilo jer su restrikcije krenule u područje u koje nisu trebale – govori prof. Marina Ajduković sa Studijskog centra socijalnog rada zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Kriza nije prijateljsko okružje za obitelj i rast djece pa danas imamo dva ekstremna tipa roditelja – jedne koji previše rade i druge koji ne rade. Oba su u stresu pa raste broj slučajeva zanemarivanja i nasilja nad djecom. Lani je prijavljeno 8128 slučajeva ugrožavanja djece u obitelji, ali je broj takve djece nedvojbeno puno veći.

– Nasilje se više prijavljuje, ali kriza utječe na pojačanu razinu stresa i većina roditelja koji pribjegavaju nasilju u odgoju nisu ljudi koji će proaktivno, hladne glave biti nasilni, već su to ljudi koji će reaktivno, često zbog izloženosti stresu, reagirati nasilno prema svom djetetu – kaže prof. Ajduković. Naime, dio tih roditelja kaže da se ne sjeća zašto je točno do toga došlo, da su izgubili živce i samokontrolu. A tu je opasnost od eskalacije velika pa se lagano odgurivanje lako pretvori u bacanje djeteta na pod i udaranje nogama ili šakama, što pokazuju istraživanja. Dio pak roditelja kaže da su to napravili “da nauče dijete pameti i dobrom ponašanju”, što je paradoksalno, upozorava prof. Ajduković, jer se nasiljem ne postižu dobri socijalizacijski učinci. Nezaposlenost i uz to vezane financijske nevolje i siromaštvo povezani su s većom depresivnošću, lošom slikom o sebi, lošijim zdravljem roditelja – a sve su to prediktori nasilnog ponašanja prema djeci.

Zapošljavanje ključno

Depresivnim osobama smanjene su tolerancija i kapacitet da reagiraju na opravdane zahtjeve i potrebe svoje djece, upozorava stručnjakinja i zaključuje:

– Nezaposlenost i financijske teškoće narušavaju roditeljske kapacitete. Izgubili smo balans između vremena u kojem radimo i vremena za obitelj. Obitelj kao jedinica nije u krizi, nego okruženje proizvodi nove krize unutar obitelji, a zapošljavanje je ključno da bi se ravnoteža vratila.

Ministarstvo socijalne politike i mladih, UNICEF i Društvo za psihološku pomoć okupili su akademsku zajednicu i stručnjake u sustavu socijalne skrbi na projektu koji bi trebao unaprijediti mjere stručne pomoći obiteljima u krizi, a prof. Ajduković na čelu je projekta. Riječ je o poboljšanju pravodobnog prepoznavanja obitelji kojima je pomoć potrebna, dobrog procjenjivanja njihovih potreba i postojećih načina i mehanizama za rad s obiteljima u riziku, s fokusom na dobrobit djeteta.

>> Zbog bika vilama, nožem i šakama nasrnuo na djecu