Štern: Samo je jedno rješenje za Pojas Gaze i Palestince, Hrvatska bi ga trebala predložiti

U studiju Večernjeg lista gostovao je Davor Štern, bivši hrvatski ministar gospodarstva i energetski konzultant s kojim je razgovarao naš novinar i stručnjak za Bliski istok Hassan Haidar Diab. S obzirom na to da je dio svog života proveo u Izraelu, Štern je komentirao situaciju u Pojasu Gaze. 

– Tu se ne može ništa reći, osim izraziti žaljenje i duboko nezadovoljstvo da se takve stvari događaju, ne samo tamo nego u cijelom svijetu. Ljudi su postali sve ratoborniji, u ljudskoj psihi se mnogo toga pokvarilo. Dugo već nije bilo nekakvog svjetskog rata, ali ljudi su se umorili živjeti u miru i izgleda da pribjegavaju sukobima od agresije na ulici do velikih ratnih sukoba. Ovo što se događa na Bliskom istoku nije novo, to se događalo godinama, neprekidne čarke između židovskog stanovništva i Palestinaca, ljudi koji su obespravljeni, satjerani u jedan mali komad zemlje. S vremenom je njihov broj narastao i područje je postalo je gusto naseljeno. Nažalost, svijet nije pokazao dovoljno empatije da se to pitanje riješi u proteklih 75 godina. Za to vrijeme bujalo je, raslo... Niti su arapske zemlje pomagale tom kraju. Izrael je uzimao radnike s tog područja koji su dolazili raditi na niže plaćene poslove. Teško je u deset emisija objasniti što se tamo događa. Činjenica je jedna, Hamas je izvršio životinjski napad na Izrael u relativno mirno vrijeme, dok je trajalo primirje. Izrael je zaratio onako kako je mislio da treba. Ne opravdavam ubijanje 30 tisuća civila, ali je činjenica da se te borbe događaju na usko naseljenom području, Hamasovi borci se skrivaju po bolnicama, institucijama, odatle se raketiraju izraelski gradovi. Sve je to skupa užasno, nedopustivo. Međutim, vidimo da međunarodna zajednica ne zna što će napraviti. Naime, spomenuli ste premijera Netanyahua, mislim da je on veliki krivac u svemu tome.

Njegova vlada, koja je vlada mješovitog porijekla, nema jedinstvene stavove. Svaki dan vidimo nove raskole u izraelskoj vladi. Jučer je opet jedan ministar dao ostavku. Izrael je duboko rascijepljena zemlja. Kad sam ja živio u Izraelu, otišao sam 61. iz Izraela, odnosno moji roditelji i ja, tada je bilo u Izraelu dva i pol milijuna stanovnika. Danas ih je devet milijuna na istom teritoriju, možda malo većem, ali ne znatno većem. I u tom društvu postoji nekoliko klasa. Jedno su Židovi koji su došli sa Zapada, takozvani Aškenazi koji su došli iz Europe, uglavnom nakon Drugog svjetskog rata, onda imamo Židove arapskog porijekla koji su došli iz Maroka, Alžira, Tunisa, Egipta. Onda su došli Židovi koji su došli iz zapadnog dijela Europe, takozvani Sefardi. Onda imamo oko dva milijuna stanovnika koji su Arapi, samo su izraelski državljani i imamo više od milijun ortodoksnih Židova koji su isto tako kasta za sebe, koji ustvari momentalno stvaraju najveći problem u Izraelu jer su u koalicijskoj vladi premijera i njemu uvjetuju određene stvari koje se događaju, pogotovo naseljavanje Zapadne obale. To je njihova filozofija, to je njihova poslanica, da se Izrael vrati na biblijske granice i mislim da cijeli koloplet tih stvari u Izraelu stvara duboko podijeljenu državu koja je u teškom ratu. Mnogo ljudi je stradalo i ne vidi se kraj tome ratu, a međunarodna zajednica baca pomoć iz zraka. To nije rješenje i to ne bi smjelo tako ostati. 

VEZANI ČLANCI: 

Spomenuli ste da se Hamas skriva među ljudima. Međutim, svi saveznici govore da je dosta. Što kažu vaši prijatelji u Izraelu? 

Oni su jako nezadovoljni. Svjedoci smo toga da su bili golemi protesti, okupljanje mase ljudi tražeći ostavku Netanyahua. Međutim, kako je ta njegova vlada koalicijska vlada s desnom strujom koja traži suprotno, teško da se tu unutar Izraela može nešto dogoditi. Ono što ste i sami spomenuli, svi svjetski vođe uglavnom pozivaju Izrael na prekid rata. Međutim, nitko ne govori što će biti dan poslije. I to je najveći problem. Ja bih to povezao s onim što se nama događalo u našoj blizini, konkretno na području Bosne i Hercegovine. Tamo smo isto imali rat, još gori rat koji je bio između triju naroda, tri entiteta. Dok se međunarodna zajednica nije snašla, dok Clinton nije pokrenuo daytonske pregovore. Po uzoru na te pregovore, mislim da bi se definitivno trebala stvoriti koalicija zemalja koja bi zahtijevala da se sjedne za pregovarački stol isto kao što je Amerika napravila s Daytonom. I kao posljedica Daytona, u Bosnu je došla međunarodna civilna uprava. To bi bilo definitivno rješenje za cijelu situaciju. Jer, budimo realni, Izrael ne može vladati Gazom, a isto tako ne može ni Hamas. Jer ovo što se dogodilo posljedica je njihove vlasti. Hamas i palestinska uprava na Zapadnoj obali dobivali su velika sredstva od međunarodne zajednice i bogatih arapskih zemalja. Međutim, to je sve bilo usmjeravano u krive pravce, kopali se tuneli, nabavljalo se oružje, ljudi nisu doživjeli nekakav veliki ekonomski procvat, a istodobno moram naglasiti da je obala Gaze od 50 kilometara jedno od najljepših mjesta na Mediteranu, gdje bi se mogli izgraditi turistički kompleksi i napraviti prekrasni turistički objekti. Gaza bi mogla živjeti od toga. Puno je dobre radne snage i ja smatram Palestince vrlo kvalitetnim ljudima. Oni koje sam sretao u životu u poslu bili su vrlo, vrlo kvalitetni, obrazovani ljudi. Ali nije sve stanovništvo takvo. Moramo imati na umu da će poslije 75 godina života u enklavi Gaze novi naraštaj biti gori od starijih. Oni će tražiti osvetu, njima je poginuo netko unutar obitelji. To se drastično treba promijeniti s međunarodnom civilnom upravom koja bi analizirala sva sredstva koja dolaze u Gazu, u ona mjesta koja treba, u zdravstvo, u školstvo, u izgradnju infrastrukture i izgradnju gospodarstvenih objekata koji bi nosili posao i dobit ljudima koji tamo žive. Zato se stalno pozivam na situaciju u Bosni i Hercegovini jer ja ne mogu zamislit što bi bilo u Bosni da nije došlo do Daytonskog sporazuma i uspostave Ureda visokog predstavnika Ujedinjenih naroda koji u principu vladaju Bosnom. Oni ne vladaju Bosnom, ali su oni uveli valutu, oni su uveli registracijske tablice, oni su odredili izgled zastave, što sve skupa izgleda banalno, ali ako se tri strane ne mogu dogovoriti, onda mora doći netko treći i biti arbitar u svemu tome. 

Bi li Izrael na to pristao? 

– Kad bi se to ozbiljno stavilo na stol, bio bi to jedini izlaz. Nije to moja izmišljotina, imamo već gotov primjer. Imamo model koji funkcionira i zato smatram da je Hrvatska pozvana da iznese takav prijedlog na nivou Ujedinjenih naroda, jer mi smo jedna od tih strana koja je u Bosni bila sudionica tog procesa i mi imamo ljude koji rade u Sarajevu, imamo ljude koji su bili uključeni u sve te razgovore koji bi mogli pomoći da se takva struktura civilne vlasti u Gazi i na Zapadnoj obali uspostavi bez obzira na to koliko će biti palestinskih država. A trećeg rješenja ne vidim. Ja ne vidim način da dva milijuna Palestinaca prijeđe u Egipat. Egipat to neće, dokazao je. Najjača obrambena linija Egipta jest prema Palestini, prema Gazi. Tu je samo pitanje dogovora Hamasa koji vlada Gazom i izraelske vlade i pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice koja bi tamo uspostavila kompletnu neovisnu civilnu vlast koja bi upravljala tim teritorijem dok se ne nađe neko drugo političko rješenje. 

Koliko ljudi razmišlja kao što vi razmišljate? 

Nisam radio anketu, razgovarao sam s nekoliko ljudi i kažu da je to odličan "deal", ali tko će to napraviti. Mi imamo Ministarstvo vanjskih poslova, imamo ministra vanjskih poslova i članica smo Ujedinjenih naroda, članica smo Europske unije. Negdje na tim nivoima u Europskoj uniji i u New Yorku treba doći s takvim prijedlogom za "day after" i utjecati na to što će se dogoditi nakon postizanja primirja jer to neće biti primirje koje će držati dugo vodu. Jasno je da to treba zaustaviti, ali treba zaustaviti odmah. Poručuje se Netanyahu već mjesecima: "Stani, nemoj ići dalje. Nemoj ići u Rafah. Nemoj ići ovdje. Nemoj ići tamo", no vidimo da to nema nikakvog odjeka. Istodobno, ovi desničari u Izraelu smatraju, ako Izrael to napravi, da će se opet pojaviti situacija, da će im netko uletjeti na teritorij, ubiti ponovo tisuće ljudi... Užasna jedna priča, užasna situacija. Ali ja vidim izlaz. Vidim svjetlo na kraju tunela upravo u takvoj jednoj akciji i volio bih da to Hrvatska pokrene, a imamo model koji dokazano funkcionira.

Koliko Hrvatska ima kredibiliteta i vjerodostojnosti među Palestincima s obzirom na to da je Hrvatska glasala protiv humanitarnog prekida vatre u Pojasu Gaze? Koliko Hrvatska može biti uključena? 

Ne mislim da Hrvatska mora biti uključena, Hrvatska mora biti ta koja će donijeti ideju. Koja će doći u Bruxelles, New York i reći: "Mi, na temelju iskustva koje imamo u Bosni i Hercegovini i kao jedan od naroda koji je sudjelovao u onome što se tamo događa, predlažemo da se to riješi na taj način." To bi, jasno, rješavala međunarodna zajednica. Mislim da bi se trebala uključiti u civilnu vlast. I arapske zemlje i predstavnici Omana, Abu Dabija, Saudijske Arabije pa čak i Irana da se jedanput pokaže malo manje militantna strana Irana, a s druge strane ne bih izostavio ove druge muslimanske zemlje koje su na Bliskom, odnosno Srednjem istoku, tipa Kazahstan, Azerbejdžan, Turkmenistan. Evo, vidimo što se dogodilo u Moskvi. Ljudi su došli iz Tadžikistana. Mi jedva znamo i gdje je to. Ja slučajno znam jer sam radio dugi niz godina u Rusiji, pa sam proputovao sve te zemlje. Ali to je isto nešto što se ne smije zaboraviti. Sve su te zemlje muslimanske. Oni su "lajt" varijanta islama. Oni nisu toliko, neću reći, agresivni, nisu toliko militantno organizirani kao što je Bliski istok koji vrije već toliki niz godina. Međutim, tamo bi također trebalo razmišljati o tome što će biti i što će s tim zemljama biti ako se tamo destabiliziraju režimi. Jedina su čvrsta poluga tamo režimi koji su autokratski i koji jedino takvi mogu postojati u tim zemljama.

GALERIJA 'Cijeli Pojas Gaze im je meta. Ostanemo li živi, pričat ćemo o ovom zločinu generacijama'