Šteta što je dopustio Dodiku da ga pljusne

Milorad Pupovac nikad nije skrivao da je ljevičar, oduvijek bliskiji socijaldemokraciji nego demokršćanstvu. Ali, kao pragmatičan predstavnik svog naroda, nije se ustručavao 2003. sjesti za stol s Ivom Sanaderom i, zajedno s Vojislavom Stanimirovićem i Ratkom Gajicom, uvesti SDSS u savez s HDZ-om, koji se protegnuo i na aktualni mandat.

Šef HDZ-a sigurno ne bi bio, onako u srcu, njegov izbor, ali je kao realan političar Pupovac znao da samo u tijesnoj suradnji s vladajućom strankom, a najbolje kao dio vladajuće koalicije, može potaknuti, u tom trenutku dosta usporene procese povratka izbjeglih Srba, obnove u ratu srušenih kuća, revitalizacije hrvatskih područja u kojima žive...

Osim određene doze hrabrosti koja je bila potrebna za ulazak u rizični projekt suradnje s HDZ-om, koji među srpskim stanovništvom sigurno nije najomiljenija stranka, Pupovac je, što god tko mislio o njegovu stilu, u protekla dva desetljeća pokazao nedvojbenu lojalnost Hrvatskoj.

Kao mnogi hrvatski Srbi, mogao je i on napustiti zemlju u kojoj se rodio. Kao sveučilišni profesor mogao je predavati negdje u inozemstvu, graditi usput karijeru žrtve i čekati da dođu bolja vremena. Ne samo što to nije učinio nego se politički angažirao, surađujući čak i s Franjom Tuđmanom, na prevladavanju srpsko-hrvatskih problema.

I zbog toga je šteta što je omogućio Miloradu Dodiku da mu, kao organizatoru najvećeg poratnog skupa hrvatskih Srba, opali pljusku. Nepristojnom porukom hrvatskom predsjedniku Mesiću, koju je poslao iz Banje Luke nakon povratka iz Zagreba, kako mu je bolje da šuti jer je “Hrvatska izvela najveće etničko čišćenje nakon Drugog svjetskog rata”, Dodik je zasjenio Pupovčev skup, a njega izložio kritici i podsmijehu, dovevši ga do toga da se mora posipati pepelom i govoriti kako mu je zbog svega što je uslijedilo poslije žao.

U političkim se krugovima za Pupovca može čuti da nije samostalan te da uvijek gleda prema Beogradu – pogotovo otkako se na sceni pojavio najprije Zoran Đinđić, a potom  Boris Tadić – te prema Banjoj Luci. Iako netko u tome vidi manu, Pupovac ne zanemaruje to što u Srbiji i BiH žive mnogi izbjegli Srbi kojima treba politički predstavnik iz Hrvatske. Logično je, dakle, da gleda u tom smjeru, ali unatoč tome, nije trebao zvati Dodika. Ovo bi mu trebala biti škola jer čovjek koji ne poštuje svoju državu, a Dodik zasigurno ne poštuje BiH, neće poštovati ni tuđu.