Stier se vraća na scenu u trenutku kada se HDZ utapa u aferama. Može li prognanik postati lider?

Šutio je i dvije se godine pazio da ga ne odstrele, strpljivo čekao da se steknu uvjeti i onda izletio u javnost poput čepa iz šampanjske boce. Davor Ivo Stier nameće se baš u trenutku kada su mnogi već prekrižili HDZ i zaključili da je došao do svojeg povijesnog kraja. Takve su misli rezultat ekspresnog pada rejtinga, razočaravajućeg učinka šefa stranke Andreja Plenkovića koji je bio krenuo u neobjašnjivi rat s vlastitim biračima i svima u stranci koji nisu u njegovu uskom elitističkom krugu. No, najveći doprinos teškim mislima i zaključcima dali su sami Plenkovićevi izabranici u Vladi i državnom aparatu svojim neprekinutim nizom klijentelističkih i korupcijskih afera koje sada poput sepse razaraju HDZ i njegovo biračko tijelo.

Znalo se da Stier ima svoju viziju HDZ-a. On je po toj paradigmi u Bruxellesu, tada zajedno s Plenkovićem, pripremao povratak iz svojevrsnog političkog izgnanstva i preuzimanje HDZ-a, kada je Karamarko morao brzo odstupiti. Nakon što je ta svježa ekipa uz pokroviteljstvo oligarha HDZ-a napravila preokret i podigla rejting HDZ-a s 20 na pobjedničkih 30 posto, Stier međutim nije dugo ostao na vlasti. S jake pozicije potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova i s mjesta političkog tajnika HDZ-a na opće čuđenje povukao se sam nakon samo godinu dana. Svi oni kojima su principi imaginaran i rastezljiv pojam, ismijavali su ga. Teško su mogli razumjeti da se on miče “samo” zbog toga što ne želi držati svijeću pragmatičnoj, ali potpuno neprincipijelnoj koaliciji s Vrdoljakovim HNS-om i bandićevcima. Koji su, neutaživi u želji za vlašću sve ono što je Stier prezirao. Uostalom, “novi HDZ” tada je počivao na premisi raskida s mrežom korumpiranih pohlepnika unutar HDZ-a, a ne širenjem te mreže. Katalizator te promjene teoretski trebao je biti Most. Mostovci su, doista, omeli planove pokvarenih HDZ-ovih političkih struktura, kojima su mnogi putovi do proračunskog novca i dijeljenja funkcija podobnicima bili oštećeni, no priča je propala zbog neiskustva i neprilagođenosti političkih romantika iz Mosta. Odlučeno je da se s njima ne može vladati, pa se linijom manjeg otpora došlo do današnjeg političkog cirkusa koji je mnogim Hrvatima zgadio politiku do kraja.

Nakon što je, dakle, i Plenković uspio sam sebe upropastiti i izgubiti trećinu biračkog tijela, Stier se odlučio drugi put vratiti iz političkog izgnanstva. On je, naime, uvjeren da HDZ-u nije učinjena nepopravljiva šteta, da ga se može pročistiti i isplati ga se spašavati. Ne želi da HDZ završi u sveopćem prasku i da sve sagori jer bi za Hrvatsku to opće čistilište bilo rizično jer nema nikakvih jamstava da bi se onda izrodila neka nova politička snaga dobra za budućnost Hrvatske. Osim što su ga ismijavali, protivnici su ga i podcjenjivali, tvrdeći da nema karizmu lidera, niti stranačku bazu. No, stvari su se promijenile i samim tim što oni koji su tvrdili da Stieru fali karizma sada moraju jako brinuti o spašavanju svoje. HDZ je preplavilo bezvlašće. Plenkovića su se već odrekli preko noći, no kao po nekoj kazni puštaju ga da se utapa sam. Pustit će ga, naime, da se snalazi i kadrovira i postavlja te svoje baby-boom, no-name ministre, ujedno nadajući se da se sve to zajedno neće urušiti, nego da će Plenković nekako uspjeti izdržati do 30. lipnja 2020., kada završava hrvatsko predsjedanje EU. Računaju da će za nekih desetak mjeseci HDZ već izabrati novo političko vodstvo, koje će onda opet plasirati priču o novom, još novijem i opranom HDZ-u.

Na čemu Stier temelji svoju uvjerenost da će pobijediti? Zna da nije dovoljno biti principijelni antikorupcionaš. Jest bio u prikrajku, no nije spavao, nego je, kažu insajderi, izgradio svoju mrežu na terenu, sastavljenu od gradonačelnika i načelnika općina koji se nisu uprljali i koji imaju podršku i lokalnih HDZ-ovaca i stanovništva. Ta mreža navodno već broji na stotine ljudi. No, Stier računa i na to što izbori za vrh HDZ-a više neće biti po delegatskom principu, gdje su stranački oligarsi na izborni sabor slali svoje dizače ruku. Sada su po principu jedan član, jedan glas, a Stier računa da će biračka baza izabrati baš njega, koji će “vratiti dite materi”. Premda je on svjetonazorski konzervativac i demokršćanin, kaže da će stranka opet imati dva krila kako bi letjela, i odriče se razbijačke prakse sadašnjeg vodstva. Zamislio je sebe, dakle, kao točku okupljanja, a ne osobu koja će sklapati saveze protiv konkurenata. To jest mesijanski pristup, no taj mirni, promišljeni argentinski Hrvat vjeruje da gađa melodiju koju žele čuti ljutiti i obeshrabreni članovi i birači HDZ-a, dok im se stranka guši u vlastitim aferama i sramoti.