Prije točno 15 godina dogodila se najveća tragedija u povijesti hrvatskog vatrogastva. Na današnji dan 2007. godine 12 vatrogasaca poginulo je na Velikom Kornatu, od kojih je šest stradalo na mjestu nesreće, a druga šestorica preminula su kasnije u bolnicama. Jedini preživjeli bio je Frane Lučić.
Tragedije se prisjetio Stipe Božić, proslavljeni hrvatski alpinist koji je među prvima stigao na mjesto strašne nesreće.
- Sjećam se kao sada toga 30. kolovoza. Nikad ga neću zaboraviti, ma koliko se ja to trudio, jer nitko ne voli pamtiti ružne stvari. Mislio sam da će to biti još jedan normalan, “dosadan” dan. Sjedio sam u svojoj kancelariji na HRT-u u Splitu. Nazvao me Vinko Prizmić, tadašnji pročelnik HGSS-a, i rekao mi je da pohitam na helidrom, budući da su neki vatrogasci u vatrenom okruženju i da ih treba izvući na sigurno. Došao sam na helidrom i tamo je već bio helikopter. Član posade helikoptera vikao je “brže, brže” i ja, Vrsa i Frfa spremili smo se što smo najbrže mogli, kako bismo što prije krenuli prema Kornatu. Pokupili smo svu potrebnu opremu kako bismo ljude mogli izvući iz toga vatrenog obruča - prisjetio se za Slobodnu Dalmaciju Stipe Božić.
Kada je helikopter uzletio, nitko nije znao kamo točno ide, odnosno na kojem dijelu Kornata su vatrogasci.
- Kad smo došli blizu Velikog Kornata, jasno se vidjelo mjesto gdje je izbio požar i već smo vidjeli ljude kako leže na tlu. U tom trenutku nismo znali da je itko opečen, jer iz helikoptera vidimo samo ljude kako leže. Plan nam je bio na tlo iz helikoptera samo spustiti Frfu, da im on pruži prvu pomoć i da ih nakon toga podignemo s vitlom u helikopter. Kako vitlo nije radilo, odlučili smo prvo spustiti Frfu, a onda sam rekao da spuste i mene – kaže Božić. A kada su se spustili na Veliki Kornat imali su što vidjeti.
- Vidjeli smo ljude kako leže opečeni, od kojih su neki već bili mrtvi. Razgovarali smo sa živima, govorili im da smo im došli pomoći. Bili smo šokirani jer nismo znali da će nas ovako nešto dočekati. One za koje smo pretpostavili da su u najtežem stanju prve smo podigli na fiksno uže i uz pomoć helikoptera prebacili do obližnje lučice. Komunikacija nam je bila otežana jer na tom mjestu nema signala mobitela, a nismo mogli komunicirati ni radiostanicama - prisjeća se Božić.
Poginule vatrogasce ostavili su na Kornatu, a kada su došli na Zemunik, shvatili su da nedostaje jedan vatrogasac. Zadarska ekipa HGSS-a vratila se na Kornat i ondje pronašla još jednog preminulog vatrogasca, 100-tinjak metara od mjesta tragedije.
Zbog čega je došlo do kornatske tragedije, Božić ne želi nagađati.
- Bila su dva suđenja. Ispitano je tko zna koliko svjedoka i na tim su suđenjima utvrđene činjenice. Sve drugo, od fosfornih bombi, zrakoplova NATO saveza, curenja goriva iz helikoptera, gubitka crne kutije..., sve su to nagađanja. Zašto su oni poginuli na mjestu gdje je raslinje vrlo nisko? Ne znam. Znam jedino da su oni sa sobom imali pumpe za pretakanje vode iz kruške koja je bila postavljena nedaleko. I znam da je jedna od tih pumpi bila u potpunosti izgorena. Vidio sam svojim očima. Je li vatra zahvatila te pumpe i je li gorivo iz tih pumpi dodatno pogoršalo stanje na terenu, ja to ne znam. Znam samo da je izgubljeno 12 života koji nisu trebali biti izgubljeni - kaže i dodaje kako više ne ide na obilježavanje obljetnice tragedije.
- Bio sam dosta puta. Najmanje osam puta, ali više ne idem. Ne mogu više slušati razne teorije urote i priče o kornatskoj tragediji koje se nadograđuju iz godine u godinu. Svi su prepametni, svi sve znaju i svi se nameću sa svojim teorijama. Ono što je najgore, tim ljudima koji su poginuli na Kornatu više nema pomoći i treba ih pustiti da mirno počivaju - kaže Božić.
VIDEO Prošlo je 15 godina od kornatske tragedije: Život je izgubilo 12 vatrogasaca
Mir Božji poginulim vatrogascima! Ali, čemu te i slične komemoracije svake godine? To su teški trenutci za žene, djecu, majke i očeve stradalnika. Mediji svake godine danima prije najavljuju godišnjicu, zatim obilno izvješćuju na dan godišnjice i gnjave cijelu državu. Tako je i sa bezbrojnim komemoracijama tokom godine. U Hrvatskoj ih ima više nego kalendarskih dana u godini. To je poprimilo apsurdne razmjere. Rodbina i prijatelji neka se prisjete na način koji im najbolje odgovara i kad hoće. Zato postoji blagdan Svih svetih i Dušni dan, ako vjeruješ u Krista i Crkvu katoličku.