Stipe Milanović:

Nisam bio u Parizu kad je Bušić ubijen niti sam bio jugodiplomat

Foto: Boris Ščitar/Večernji list
23.05..2014. Zagreb - Stipe Milanovic, otac hrvatskog premijera Zorana Milanovica. Photo: Boris Scitar/Vecernji list
22.01.2014., Zagreb -Clanovi Stozera za obranu hrvatskog Vukovara poceli su danas prikupljati potpise saborskih zastupnika za objavu 9 registara kao uvod u lustraciju u Hrvatskoj. Tomislav Josic dao je izjavu za medije. Photo: Patrik Macek/PIXSELL
Foto: Petar Glebov/PIXSELL
Milanović
25.05.2014.
u 15:01
U vrijeme Bušićeva ubojstva pokojni Rudeš i ja sreli smo se u Skupštini grada i komentirali: "Mater im njihovu, ubiše Bušića!", priča Stipe Milanović.
Pogledaj originalni članak

- Tužit ću Tomislava Josića zbog klevete. Nikada nisam bio u jugoslavenskoj diplomaciji, a u vrijeme ubojstva pokojnog Brune Bušića 1978. radio sam u Centru za ekonomski razvoj grada Zagreba na mjestu vršitelja dužnosti direktora. Sjećam se da smo se prof. Božo Rudež (kasnije i sam pomoćnik ministra Pavletića za kulturu) i ja sreli u Gradskoj skupštini i komentirali: „Mater im njihovu, ubiše Bruna!, kazuje Stipe Milanović, otac hrvatskog premijera Zorana Milanovića, koji, kaže, nije ljutit zbog Josićevih izjava, ali je tužan. Naime, predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Josić je, gostujući u prošlonedjeljnoj Stankovićevoj emisiji NU2, lamentirajući o Udbi i lustraciji, izrekao niz rečenica u kontekst kojih je stavio i premijerova oca Stipu Milanovića.

Pavletićev poziv

Na ponovljeni sugerirajući upit Stankovića na što je mislio kad je rekao za Milanovića "kakav otac, takav sin", predsjednik Stožera Josić se u razgovoru najprije založio za objavu „popisa udbaša i popisa sudaca i onih koji su slali Hrvate na izdržavanje kazne".

A onda je nastavio:

"Milanovićev otac bio je veleposlanik u Parizu kad su tamo ubili Brunu Bušića, a da ništa o tome nije znao. To je kao da pitate Vukovarce koji su bili u ratu u Vukovaru, a da poslije neće pokazati gdje su grobovi pobijenih. U Hrvatskoj neće biti napretka dok se jednom ne raščiste neke stvari. Lustracija se mora napraviti. Nitko ne tvrdi da ih treba zatvarati, ali ne dajte im poslove u javnom životu. Svima vladajućima otac je bio negdje, nisu došli sa sela, svi su dobro potkovani", izjavio je Josić.

A zamislite, moj je sin kao srednjoškolac zarađivao za džeparac, a kao odličan student prava prodavao je usisivače po stanovima.

No, budući da Stipe Milanović doista nikada nije bio jugoslavenski diplomat, Josićeva izjava bila je nepotrebna i posve neočekivana, pogotovo za ljude koji su kroničari hrvatskih političkih zbivanja.

Stipe Milanović se ne može načuditi ni Josiću ni Stankoviću zbog izjava koje se tiču njega.

"Nikad nisam radio u državnoj službi. Nakon što sam godinama bio v.d. direktora Centra za ekonomski razvoj grada Zagreba, 1984. sam poludio, rekao sam im da neću više 'ministrirati' u nedefiniranim uvjetima. Tada sam napustio i SK. No, ostao sam u Centru i vodio sektor za znanstvena istraživanja. Tako sam dočekao 1990.", kaže Stipe Milanović.

Nakon prvih demokratskih izbora 1990., Vlatko Pavletić ga je, unatoč tome što nije bio član HDZ-a, pozvao da mu bude pomoćnik za financije u Ministarstvu prosvjete, kulture i športa.

"Zvali su me tada i Tripalo i braća Veselica, no ja sam bio izvan tih stvari. Konsolidirao sam financije u Ministarstvu, povećao plaće prosvjeti i kulturi", dodaje Milanović, koji je u ljeto 1991. na sebe navukao i bijes pobunjenih Srba.

"Dana 12. lipnja 1991. piše mi Slavko Dokmanović, predsjednik Skupštine općine Vukovar, i moli me da im, s obzirom na to da se situacija na području općine smiruje, pošaljem 'plate' u škole. Dušan Badža, poznati četnik iz Obrovca, zove mog ministra Pavletića, dere se na njega i pita zašto Stipe Milanović ne šalje 'plate' u Obrovac jer da ga sekretar škole napada. Znali smo što se događa pa smo donijeli odluke. Nisam htio potpisati isplatu 'plata' jer su mjesec dana prije pobili dvanaest naših redarstvenika u Borovu Selu. Dok ja donosim takve odluke, u to vrijeme Tomislav Josić sa Srbima još 'kafeniše'", kazao je Milanović.

A pismo je, umjesto Dokmanovića, potpisao osobno Marin Vidić Bili, povjerenik Vlade za Vukovar, kojega je nedavno odlikovao predsjednik Josipović.

Budući da je Josić već uvjetno osuđen zbog skidanja ploča s ćiriličnim natpisom u Vukovaru, tuži li ga Stipe Milanović i dobije li spor, predsjednik Stožera bi se mogao naći u još neugodnijoj situaciji.

"Ispada, prema Josićevim izjavama, da sam ja sam jugokomunistički ubojica!? Jer, eto, bio sam u Parizu kad je ubijen Bruno Bušić. To je u Stankovićevoj emisiji apodiktički rečeno", komentira Sipe Milanović koji je, kako kaže, u Parizu bio samo jednom, i to kao student 1961. godine.

"Kao golobradi i gologuzi odlični studenti ekonomije, ja (1961.), a pokojni Vlado Veselica, moj prijatelj i vjenčani kum (1960.), bili smo, u sklopu međunarodne razmjene studenata ekonomskih i komercijalnih znanosti na stručnoj praksi u Parizu (banka Société Générale). Htjeli smo naučiti i francuski jezik. Brzo sam se vratio iz Francuske jer je tada bjesnio Alžirski rat, atentati, mine po Parizu, onda i Berlinska kriza.... To su mi uspomene iz Pariza. Ništa drugo", objašnjava Milanović.

To što ga se povezuje i stavlja u kontekst Udbe, Stipe Milanović smatra suludim.

"Jedan moj poznanik već je 90-ih kopao po Udbinim dosjeima pa mi je rekao što za mene piše: 'Odbija suradnju'! To su Udbini istražitelji napisali kad su me ispitivali nakon hapšenja Marka Veselice", kaže Stipe Milanović, koji je obiteljski bio jako povezan s braćom Veselica. Naime, njihovi očevi bili su veliki prijatelji i bili zajedno u partizanima. Otac braće Veselica poginuo je potkraj Drugog svjetskog rata u borbama za Knin.

"Ja na primjer na početku studija nisam dobio ni studentski dom, a ni stipendiju premda mi se otac vratio kući iz rata ranjen u tijelo i u dušu (PTSP)", dodao je.

Premijerov otac

"Zbog prijateljstva s braćom Veselica imao sam problema u životu. A vašem listu nije smetalo da objavite razgovor s Nikolom Štedulom, našim vrlim političkim emigrantom, u vrijeme priče o Perkoviću. I pita ga sugestivno vaš kolega zašto premijer Milanović neće izručiti Perkovića, a Štedul odgovara: 'Možda on nema ništa osobno, ali možda zbog oca i obitelji?!' Otkad ja imam veze s Udbom i otkad premijer odlučuje koga će se izručiti?!", pita se Stipe Milanović i dodaje: "Ta 'stožerska' (HDZ) struja nikad nije prihvatila ni braću Veselica koji su robijali zbog hrvatstva.

I danas Karamarko ponavlja: "Pa, naravno, mi podržavamo sve stavove Stožera". U vezi sa sukobom između Stožera i Vlade RH, Stipe Milanović, kako kaže, brani sina, a ne predsjednika Vlade RH.

"Mene ne zanima premijer, ja sam otac. Kad je Zoran postao predsjednik SDP-a, ja sam javno baš u vašem listu izjavio da mi je žao zato jer će ga početi napadati sa svih strana", kaže Milanović, koji smatra da je Josić izmanipuliran.

"Josić je doživio tragediju Vukovara", nastavlja Milanović, "bio razmijenjen nakon devet mjeseci i, prema njegovim riječima iz jednog intervjua, poslije bio u Crikvenici. Ispričao je kako mu je bilo dosadno pa mu je propao brak u kojem je imao dvoje djece, pa je otišao u Njemačku, gdje je bio 10 godina, tamo se oženio Njemicom poljskog podrijetla, koja se pak zaljubila u drugog pa je i taj brak propao. Onda se Josić vratio u Vukovar sam, pun tjeskoba i frustracija. Kao takav on je na javnoj sceni izmanipuliran ili je pristao na to. Josića loše savjetuje njegov glavni pravnik Stožera Iljkić, on ga uči kako će u zatvoru završiti", kaže Milanović koji, zbog napada, nije ostao dužan ni voditelju emisije Aleksandru Stankoviću ni ravnatelju HRT-a Goranu Radmanu.

"Aleksandar Stanković vješto eksploatira javni medijski nered, a za šefa Radmana, koji vjerojatno ima neke svoje komplekse – napadaju ga da je bio Titov ovaj, Titov onaj... Radman očito nije spreman mijenjati stvari", kaže Stipe Milanović.

Na upit što bi mogao biti motiv i razlog Josićeva neočekivana napada na njega, Milanović odgovara.

"Josić je snajperist, on je takav tip, a netko ga je savjetovao koga gađati. Gađa premijera, a zapravo želi ubiti demokraciju", kaže Milanović.

"Ako vrijedi logika kakav otac, takav sin, meni nikad ne bi palo na pamet reći da je Josićev pokojni otac bio lažac. Napokon, Josić svime ovime ruši bedeme istine i širi poplavu laži.

Hoće li jednom i o njegovu sinu misliti i govoriti isto, tj. kakav otac, takav sin. Eto, uime Oca i Sina, amen!", završio je Stipe Milanović.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 152

TT
tTony
15:34 25.05.2014.

nisi spomnija hrvatsko proljece otsa si vjeran partiji i yugoslavijii za razliku od brace veselica

JM
jezero-matica
15:35 25.05.2014.

Kakav otac takav i sin!Nije on bio suradnik udbe nego Udbas!

AF
afrika
15:25 25.05.2014.

Razumije li itko šta je autor teksta htio reći. Prvo napominje da nije nikad radio u državnoj službi a onda nabraja u životopisu da je bio uhljeb cijeli život....