Pravomoćna presuda u jednom od najkontroverznijih sudskih slučajeva baš i nije pridonijela stišavanju strasti, niti je pomogla javnosti da shvati zbog čega Ana Magaš treba provesti u zatvoru baš pet godina. Pitanje je bi li bilo koja druga presuda što promijenila.
Jesu li izjave odvjetnika Marka Marinovića, iz kojih se moglo zaključiti da je Ana Magaš hladnokrvno ubila muža, na bilo koji način utjecale na pretežno muško vijeće Vrhovnog suda, nikad nećemo doznati. Kao ni to kako bi oslobađajuća presuda utjecala na budućnost bračnog para Antičević Marinović, a osobito na političku vjerodostojnost odvjetnikove supruge u izbornoj godini.
I s tog gledišta moglo bi se reći da je presuda sudskog vijeća, u kojem je i nekadašnji zamjenik ministra pravosuđa u SDP-ovoj vladi, zaista kompromisna. Koliko god suci, pa i ovaj put, isticali da je svaki slučaj jedinstven, praksa Vrhovnog suda pokazuje da je kazna od pet godina zatvora za ubojstvo u prekoračenju nužne obrane jedna od težih jer su uobičajene kazne do tri godine.
I Vrhovni sud složio se da se nije moglo nedvojbeno utvrditi što se zbilo u stanu Magaševih. Nije prihvaćena verzija optužbe prema kojoj je Ana Magaš uzela nož iz ladice u kuhinji i sleđa ga zabila suprugu u pleća. Nije bilo dovoljno dokaza unatoč tragovima krvi i nožu na hodniku (a ne u kuhinji), te unatoč tomu što je Ana Magaš nakon tragedije jednom svjedoku rekla da je: "... Lucijan uboden sleđa." Izjave odvjetnika Marinovića pak nisu dio sudskog spisa, a suci sude isključivo na temelju činjenica iz spisa.
Sud je temeljem primjene načela in dubio pro reo morao prihvatiti verziju koja je povoljnija za Anu Magaš (koju su vještaci ocijenili mogućom), a ona proizlazi i iz njezine obrane: dok ju je suprug jednom rukom držao za noge, a drugom za vrat, ona je napipala nož i, dok joj je muž bio okrenut sučelice, ubola ga u desnu stranu leđa. I tu dolazimo do najkontroverznijeg dijela sudske pouke! Vrhovni sud daje Ani Magaš pravo na obranu, ali zaključuje da je u stanju pojačanog afekta i unatoč disproporciji njezine i suprugove snage "... mogla postupati na manje pogibeljan način.
Mogla je odbiti napad ubadanjem u neki drugi dio tijela, a ne upravo tamo gdje su smješteni vitalni organi. Mogla je odbiti napad udarcem koji ne bi bio tako snažan da je oštrica noža duga 15 cm ušla u grudni koš..." Dakle, mogla ga je ubosti u stražnjicu ili nož zariti pliće. Mogla je i čekati da joj Lucijan jače stisne vrat sve dok ne nastanu ozljede koje vještaci smatraju tipičnima za gušenje. Jer, oguljotina na prednjoj strani vrata Ane Magaš nije bila takve kvalitete, a za Lucijanov stisak vrata utvrđeno je da je bio slabijeg intenziteta. Samo si blago prstima bez oguljotine! stisnite vrat i sami zaključite kakav je to osjećaj. Nešto kao rukovanje, zar ne?