Situacija na Bliskome istoku ionako je složena, ali novu kockicu u slagalici dodao je turski premijer Recep Erdogan otvoreno stavši na stranu Irana u eventualnom sukobu zbog postrojenja za obogaćivanje urana!
Pragmatična politika
“Izraelski udar na Iran imao bi katastrofalne posljedice i vrlo bi vjerojatno izazvao regionalni rat. U isto vrijeme međunarodna zajednica šuti o izraelskom nuklearnom programu. Tel Aviv ima između 250 i 300 nuklearnih bojnih glava, a to nitko ne spominje, dok Teheran planira koristiti nuklearnu energiju u civilne svrhe”, poručio je Erdogan američkom predsjedniku Baracku Obami.
Ovaj istup premijera Turske, inače jedne od ključnih članica NATO-a i vodećeg američkog saveznika, označava nove odnose snaga, ali i vjetrove koji pušu na istočnoj obali Sredozemlja. Dok je Ankara prije samo nekoliko mjeseci bila u sukobu sa Sirijom, sada je stala u obranu Irana, ključnog Assadova saveznika i jamca opstanka.
– Turska je politika pragmatična jer Ankara se želi vratiti na scenu i zauzeti mjesto lidera među zemljama muslimanskog svijeta. To je do nekog vremena bio Egipat, ali Turska, koju je EU na neki način odbacila, sada preuzima to mjesto – kaže analitičar Davor Domazet Lošo.
Za Tursku je ovo idealni trenutak za nametanje na poziciju lidera muslimanskog svijeta. Dok među islamskim zemljama ima dobar imidž zbog premijera Erdogana, koji je kao islamist oduzeo sekularističkoj vojsci ovlasti i vraća vjerski život na političku scenu, te zbog sukoba s Izraelom otprije dvije godine kada su turski brodovi pokušali probiti blokadu Gaze. Na zapadu pak Turska slovi za stabilnog saveznika i članicu NATO-a čiji islamizam nije tvrd poput islamizma u Saudijskoj Arabiji ili Pakistanu.
– Turska izjava svojevrstan je i diplomatski bod Teheranu – kaže analitičar Tvrtko Jakovina. Zaštitu Irana Ankara koristi kao način pozicioniranja iako do napada vjerojatno neće doći u skoroj budućnosti.
Tihi hladni rat
– Izrael nema snage za ozbiljniji napad na Iran, to može učiniti samo SAD, no to je malo vjerojatno. Igre oko Irana, a još i više oko Sirije, igre su velikih sila, Rusije i Kine s jedne, te SAD i Velike Britanije s druge strane. Najmanji je problem hoće li Sirijom vladati Assad ili ne, veće je pitanje koji će blok sila preuzeti dominaciju i odnijeti prevagu u ovom tihom hladnom ratu – kaže Domazet Lošo. U tom smislu, kaže, treba promatrati i moguće pregovore o izraelskom korištenju zračnih baza u Azerbajdžanu za napad na Iran.
cini mi se da je i drug staljin za vrijeme spanskog rata poslao neki brod sa boljsevicima pa se nisu nesto proveli no sad je drugo vrijeme pa bumo videli !!!