Deseta je godišnjica propasti Lehman Brothersa i izbijanja globalne Velike recesije, a budući da se recesije u svijetu ponavljaju neumoljivom pravilnošću od svakih osam do deset godina, svijet očekuje novu svakoga trenutka, pitajući se što će je ovoga puta izazvati. Ja mislim da je izazvati isto što je zapravo izazvalo i Veliku recesiju 2008./2009.: poskupljenje sirove nafte.
Naime, (gotovo) svi analitičari u svijetu uzimaju zdravo za gotovo da je Veliku recesiju izazvao pad cijena nekretnina u SAD i slom vrijednosnih papira emitiranih na temelju hipotekarnih kredita. No malo koji pita se - a zašto su cijene kuća i stanova u Americi tih godina doživjele slom istodobno u svim dijelovima SAD - prvi put u povijesti? Jedini odgovor našao sam u knjizi Paula Muola i Mathewa Padille „Chain of Blame“ („Lanac prebacivanja krivice“): „Korisnici ne bi odustajali od uredne otplate stambenih kredita sve dok bi bili zaposleni... A prvi krupni problemi javili su se u Ohiju, Michigenu i Indiani.
Te tri savezne države već su (2008.) bile u padu zbog visoke cijene nafte (120 dolara i raste) koja je desetkovala glavni izvor zarade američke autoindustrije: SUV i truck automobile.“
Znamo što je bilo kasnije, nafta je dosegnula vrhunac od 147,27 dolara za barel (159 litara), ali je do 2016. pala na 26,05 USD. A zašto mislim da će ponovno otići u nebo? Brojni su bili uzroci poskupljenja nafte sredinom 2000-ih: obilje jeftina novca, slab rast ili čak pad cijena ostale financijske imovine, alarmantna upozorenja o nailasku povijesnog vrhunca eksploatacije („peak-oil“). Od tada do danas, međutim, proizvodnja ukupne nafte u svijetu narasla je sa 82 na gotovo sto milijuna barela na dan pa je Hubbertova peak-oil hipoteza postala predmetom sprdnje. Ali...
Najnovije „Mjesečno izvješće o proizvodnji sirove nafte i prirodnog plina“ američkog Ureda za energetsku statistiku (EIA) donosi epohalan podatak na koji nitko u svijetu ovoga trenutka nema volje obratiti pažnju: globalna proizvodnja nafte bez Amerike ne povećava se već dvije godine! „Očito smo stigli na taj famozni kvrgavi plato“ (vađenja nafte), piše američki analitičar Ron Patterson (seekingalpha.com 6. rujna) i iznosi „svoju prognozu: svjetska proizvodnja nafte imat će povijesni vrhunac u srpnju ili kolovozu, oko dvije godine zadržat će tu razinu ili se blago smanjiti, a zatim će početi njezin nezaustavljivi pad“.
To što Petterson piše ovako pomalo nonšalantno zapravo će za čovječanstvo biti nesaglediva prirodna katastrofa. Stiže za dvije godine!Kad svijet shvati što se događa, a shvatit će vrlo brzo, kamo će cijena nafte ponovo uzletjeti to samo Bog zna: 150 dolara za barel, 250, 350? Kakve će biti posljedice za zaposlenost, društveni proizvod, sposobnost javnog i privatnog sektora za otplatu dugova... možemo samo nagađati. Za tu tezu imam i istomišljenicu: „Sljedeća financijska kriza krije se u podzemlju“ napisala je u New York Timesu (1. rujna) Bethany McLean, proslavljena koautorica briljantne knjige o propasti Enrona.
Šta je tebi Boškoviću? Ne znam otkud takve teze. Stagnacija proizvodnje na svjetskom tržištu je isključivo posljedica američkih sankcija nametnutih Venecueli, Iranu i Rusiji. Na taj način Trump je maknuo 2.5-3m barela dnevno nafte sa svjetskog tržišta i zato cijena raste. Inače bi nafta bila 20 usd kao prije 2-3 godine. Samo Venecuela koja je u potpunom neredu proizvodi 1.5 m manje nego tada.