Kreće kampanja za izbore u HDZ-u! Čak i bez službenog pucnja startnim pištoljem. I to ništa manje nego plebiscitarnim valom podrške aktualnom predsjedniku stranke. Andrej Plenković očito je i dalje favorit, barem kad se pita čelnike županijskih organizacija, koji dirigirano ustaju kao u navijačkom valu na stadionu, mašući transparentima tipa "Plenković je najbolje što se moglo dogoditi HDZ-u".
Tu istu poruku ovih dana možete čuti iz usta komentatora najrazličitijih ideoloških predznaka. Često i uz usta političkih protivnika! No, Plenkovićev problem nije toliko što takvi uglavnom nemaju pravo biranja na HDZ-ovim unutarstranačkim izborima, već što mu takvi, koliko god mu javno aplaudirali – neće dati svoj glas niti na parlamentarnim izborima.
Video: Andrej Plenković: Uskoro ćemo imati stranačke izbore, pa nek se kandidira tko želi
Izazivači, dakako, nisu u nimalo ugodnoj poziciji, jer, dok se se odvija dužnosnički plebiscit, u isto vrijeme svaki njihov udar na Plenkovića, pa i najobičnija kritika, tumači se rušenjem ugleda HDZ-a. Unaprijed se stvara dojam juriša na vjetrenjače, iako je jasno da na ovim izborima ne odlučuju oni najbolje uhljebljeni stranački dužnosnici, već 200-tinjak tisuća članova HDZ-a, "malih" i "velikih", koji će po prvi put u stranačkoj povijesti birati između više kandidata po sustavu jedan-čovjek-jedan-glas. A vidjeli smo na protekla dva nacionalna izbora da stranačka poslušnost čak ni u HDZ-u nije više ono što je nekad bila.
Nema baš nikakve dvojbe da nastavak ovakve unutarstranačke politike HDZ-u jamči relativni neuspjeh na izborima, koji bi se na koncu mogao pretvoriti u teški poraz. Svakako ne treba zaboraviti da je Plenković došao kao spasitelj stranke nakon Karamarkovog fijaska, ali niti da je on potom na izborima ostvario relativnu pobjedu s još manje glasova nego što je prije njega osvojio Karamarko.
Na sljedećim izborima bit će još daleko tanji, s druge strane ovaj put imat će SDP u uzletu, koji će oko sebe okupljati sve snage “lijevo “od centra. Davor Bernardić, ni kriv ni dužan, konačno će postati premijer. Naravno, iluzorni su pokušaji da mu nametnu nekog drugog, nije Bernardić budala. Bombarder Beljak bit će mu teži nego sidro, ali kao njegova lijeva ruka zajahat će isti val. Čak i ako na koncu budu dva “lijeva” bloka, kako to zamišlja Anka Mrak Taritaš, njihova sinergija bit će nedvojbena. Scenarij je višestruko potvrđen, rasap glasova ponovno će se dogoditi samo na “desnici”.
Može li se izbjeći takav scenarij? Prosječan član i birač HDZ-a želi vodstvo koje će ponovno okupiti sve struje unutar stranke, a to onda znači i stvarno im dati pripadajuću važnost. Svima bi trebalo biti jasno da je projekt pretvaranja pokreta u "modernu europsku stranku" zapravo dugoročni projekt odricanja od vlasti. U tom scenariju HDZ i SDP s pozicije samoodržanja postaju prirodni partneri, to je ishod koji kroje moćne snage u sjeni, ali ga priželjkuju i mnogi koji se nadaju da bi se takvim brakom dvije najveće stranke poništile kao kad se spoje materije i antimaterija. Bez eksplozije, po mogućnosti.
Najjači razlog zašto je Plenković i dalje favorit nisu njegove dokazane i nedokazane sposobnosti, već strah koji se duboko uvukao u HDZ tijekom posljednjih predsjedničkih izbora. Fotografije koje smo imali prilike vidjeti, s HDZ-ovim stranačkim iskaznicama pored glasačkog listića na kojem je zaokruženo Milanovićevo ime, mnogima tamo izazivaju užas. Pomisao da su ne samo glasači na desnici koji više ne žele glasati za HDZ, nego i neki koji su još uvijek unutar stranke toliko destruktivni da bi iz inata ili osvete glasali i za najvećeg neprijatelja stvara paniku. Nije čudno što u takvim okolnostima Plenković u mnogim očima naglo dobiva na vrijednosti! Stabilnost pod svaku cijenu, da ništa ne naruši bajku, pa makar potrajalo samo do sljedećih izbora!
Okupiti sve snage? Plenković bi to mogao - kad bi htio. A ako možda ne može, to je samo zato jer – to zbog svoje europske i EPP-ovske agende nipošto ne želi. Šalu nastranu, koliko god se činilo prekasno, okolnosti bi ga mogle natjerati na dramatičan zaokret i pružanje ruke prema stranačkoj “desnici”, jer, ionako je već prokockao mnoge šanse za dokazivanje vjerodostojnosti, pa zašto bi baš sad ostao tvrdoglav.
Usprkos najavama, Plenković neće imati hrpu izazivača, osima ko ih sam kreira. Na sukobe ega između Stiera i Kovača te onih koji ih podržavaju ne treba računati, jer oni su se već načelno dogovorili tko će se kandidirati za mjesto predsjednika stranke, a tko za ostala mjesta. Čak i ako Plenković pobijedi na izborima za predsjednika, to bi mogla biti Pirova pobjeda, jer bi u vrh stranke mogli ući mnogi njegovi izravni protivnici, koji će ga pokušati prisiliti da nakon izbora slaže koaliciju na “desnici”, sa Škorom i “suverenistima”, umjesto da upadne u zamku Velike koalicije. Ne treba zaboraviti ni da je Karamarko prije četiri godine osvojio 99 posto glasova, da bi nakon toga preživio svega dva mjeseca.
U HDZ-u svakako svi, bez obzira na kojoj su strani, žele pod svaku cijenu izbjeći scenarij u kojem bi još jednom rušili vlastitu vladu. Stier i Kovač svakako nisu destruktivni tipovi, oni nemaju želju izazvati trenutačni pad vlade i što se njih tiče, ako oni pobijede, ova koalicija može svoj posao odveslati do kraja mandata. Zapravo, budućnost vlade u tom slučaju ovisi ponajviše o tome što bi sam Plenković odgovorio na pitanje: imam li ja uopće moralno pravo ostati premijer ako nemam puno povjerenje vlastite stranke?
No, odgovornost bi u tom slučaju bila na samom Plenkoviću. Doduše, vlada svoj posao može dovršiti i kao tehnička vlada, Plenković svoje predsjedanje EU može uspješno dovršiti i kao tehnički premijer. U tom slučaju u tu (ne)jednadžbu ulazi i (ne)poznanica zvana Zoran Milanović. Predsjednik RH je taj koji odlučuje raspisuje izbore i odlučuje o datumu, a na koncu u svojim rukama drži uzde postizbornog procesa te u slučaju neodlučnog rezultata može - AKO poželi - pogurati ishod u smjeru jednog od potencijalnih mandatara. Daleko od fikusa!
Milanović je taj koji može – opet, AKO poželi – presuditi i ishod bitke za HDZ. Može ostati po strani, ali isto tako može, kako smišljenim tako i nekim neopreznim istupom pogurati nekog od kandidata za predsjednika HDZ-a. Koga Milanović pohvali, taj će se spotaknuti, koga Milanović napadne, taj će poskočiti.
On je već najavio da će vladi biti najbolji prijatelj. Nije nemoguće. Plenkovićevu vladu nisu očuvali Bandićevi, kako neki uporno mantraju, već – Milanovićevi žetončići.
No, njemu nije nužda ulijetati u takve scenarije rata u HDZ-u i vrlo vjerojatno će se truditi ostati konstruktivno po strani, osim ako se nađe izazvan pa mu negdje izleti njegova čuvena "rečenica viška". On se sad može opustiti i uživati. Njemu prosječan birač neće zamjeriti što neće biti pompe na inauguraciji. Neće mu smetati niti što neće biti stranih gostiju.
Milanoviću je svakako mudra odluka što ne šalje pozivnice svojim europskim kolegama. Jer, kako bi na koncu opravdao da mu se na inauguraciji pojave oni koji "nisu moja ekipa", a ne pojave se oni koji "jesu moja ekipa"?
Ponajmanje će se Hrvatići jadati što Milanović neće nositi lentu. Dapače, samo će mu čestitati. Nekima će vjerojatno nedostajati baletna koreografija počasne straže, ali kladio bih se da se baš nitko se neće buniti ako Milanović malkice promijeni tekst predsjedničke prisege: "Tako vam Bog pomogao!"
Video: Ivan Anušić dao podršku Andreju Plenkoviću
Ljijepo je vidjeti koliko je clanova HDZa dalo podrsku Plenkiju, ipak je on najkvalificiraniji za posao predsjednika stranke a i predsjednika vlade.