Kako branitelji i članovi njihovih obitelji tako i njihova statusna pitanja vezana uz npr. mirovine, invalidnine, opskrbnine, zdravstvenu zaštitu, stipendije i školarine, regulirana prvenstveno Zakonom o pravima hrvatskih branitelja, nisu bila predmetom pregovora o pristupanju između EU i Hrvatske.
Razlog je taj što ne postoji europska stečevina, tj. zakonodavni okvir koji bi na razini EU definirao što je to branitelj te regulirao njegova statusna pitanja. EU ne prepoznaje tu kategoriju na način na koji to čini Hrvatska budući da je u državama članicama EU zadnji rat bio onaj koji je i doveo do njihova ujedinjenja, a taj je Drugi svjetski rat, nakon čega je svaka država za sebe regulirala status ratnih veterana na način na koji je smatrala potrebnim.
Za Hrvatsku je pak definiranje tog termina i s njime povezanih statusnih pitanja bilo izuzetno važno zbog žrtava tijekom osamostaljenja. To je bio jedan od minimalnih napora kojim se barem donekle moglo ne kompenzirati nego olakšati brojnim obiteljima koje su ostale bez onog najvrednijeg – zdravlja ili života te u puno slučajeva i ognjišta.
Kako je raspad Jugoslavije i rat koji je harao na njenu području specifičnost za Europu još od doba Drugog svjetskog rata, Unija se tek u pregovorima o pristupanju s državom kandidatkinjom koja ima definiran status branitelja u svojoj društvenoj katalogizaciji susrela s tim pitanjem te ga nije direktno tretirala jer ne pripada nijednom području njena zakonodavstva. Dakle, statusna pitanja branitelja ne regulira EU nego Hrvatska. Ona su isključivo u nacionalnoj domeni upravljanja.
Međutim, tako se čini samo na prvi pogled. Prava i obveze koje proizlaze iz ostalih područja pravne stečevine posredno utječu na stečena prava branitelja. Uzmimo na primjer povlaštene mirovine. Budući da je EU dala naputke kako je u doglednom roku potrebno smanjiti proračunski deficit, jedan od načina kako to učiniti jest i usklađivanje povlaštenih i ostalih mirovina koje čine i najveća proračunska davanja. Postavlja se pitanje što će biti s oko 70.000 povlaštenih braniteljskih mirovina.
Kako je reguliranje pitanja vezanih uz mirovine i inače u nacionalnoj nadležnosti Hrvatske, ona ima na raspolaganju niz instrumenata socijalne politike pomoću kojih je moguće osigurati da neke od tih povlaštenih mirovina, pogotovo one branitelja, ostanu nepromijenjene. Vjerojatno će uslijediti javna rasprava na kojoj će se postaviti smjernice mirovinske reforme te je to i pružena prilika da se obrazlože stavovi koji bi mogli dovesti do najsuvislijeg rješenja ovog pitanja.
Nadalje, branitelji i članovi njihovih obitelji do sada su, a to će potrajati do trenutka kada će Hrvatska postati punopravna članica EU, imali pravo na uvoz osobnih automobila bez plaćanja davanja kao što su PDV i carina i to svakih pet godina. Dok je dobra vijest da carine na robu uvezenu iz EU od trenutka punopravnog članstva više neće biti, loša je vijest ta da će se, sukladno obvezama koje proizlaze iz europske pravne stečevine vezane uz poreze, morati početi plaćati PDV za svaki uvezeni automobil bez obzira na povlasticu. Na hrvatskoj je Vladi, dakle, da pronađe način na koji će se kompenzirati gubitak ove povlastice, naravno ako ona to želi. S druge strane, povlastica vezana uz pravo na osobni automobil s ugrađenim odgovarajućim prilagodbama koje u vlasništvo dodjeljuje Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti svakih sedam godina braniteljima s oštećenjem organizma od 100% 1. skupine ostaje nepromijenjena.
Uzevši u obzir gore navedene činjenice, zadaća je braniteljskih udruga i drugih interesnih skupina da prate promjene koje se događaju u okviru zakonodavstva EU jer one bi mogle utjecati na njihova statusna pitanja.
Trula EU ne prepoznaje tu kategoriju mirovina a statusna pitanja branitelja i dalje će uređivati banana država HR-a. Naravno i veći broj onih lažnih branitelja a sve će to narod sitnozubi pozlatiti - svojim novcima. Idemo dalje.