Zemlje u okružju Bosne i Hercegovine ubrzale su svoj zacrtani put prema Europskoj Uniji. Hrvatska je dobila avis i počela pregovore s EU, Srbija i Crna Gora sklopile su sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Albanija je to započela u siječnju 2003., a Makedonija je 2004. podnijela kandidaturu za članstvo u EU. Bosna i Hercegovina je ostala u balkanskoj krčmi, kao stara usidjelica, okrenuta prema Istoku čeka prosce sa Zapada.
Našim političarima, državnicima i kojekakvim lobistima, vizionarski zagledanim u eurobudućnost, usta su puna europskoga meda i mlijeka, a iz njih vonja na begovu čorbu, janjetinu i gemišt. Što našoj rukovodnoj eliti znači Europska Unija? Europska Unija državna je asocijacija i kojoj svi građani plaćaju porez. On je gospodarska svetinja koju svi maze i racionalno muzu. U EU nema sive ekonomije, tu i tamo uhvati se pokoji švercer, ne bi li se čulo i za inspekciju i policiju.
U EU svi su građani pred zakonom isti. Čak su premijeri, kancelari i ministri pod posebnom paskom javnosti, traži se ostavka ako, recimo, koriste automobil ili mobitel u privatne svrhe. U EU visoko kotiraju novinari, suci i prosvjetni radnici, a umirovljenici u miru uživaju mirovinu. Budimo realni. Što će našem dužnosniku takva Europska Unija? Porez? Kada nestane novca u državnoj kasi, povećaj porez, izmisli čak novi namet na domaći vilajet, ta neće tkogod tražiti tvoju ostavku. Zamislite muku da naš dužnosnik "made in BiH" ne vozi državni auto pred privatnu kuću, da s državnim mobitelom ne zove punicu i ljubavnicu, da ne krka o državnom trošku? Bio bi to pad s arapskoga konja na hercegovačkoga kenjca. Zakon? Po onoj staroj balkanskoj uzrečici, zakon je paučina kroz koju prolaze velike muhe, a hvataju se male.
Što će Europska Unija našem čovjeku. Nema fuša, šverca, utaja i muteži svake vrste, inspekcija i financijska policija češljaju svaki papirić, nema babe, stričeva i rodijaka, samo goli zakon caruje. Zar nije bolje biti gospodar fuša i nerada nego sluga reda i rada? Mi smo, Europo, tvoji, Europa nije naša!