Što donosi novi rektor: Ovo su programi kandidata za Borasovog nasljednika: 'Kako vratiti ugled?'

Studenti u fokusu, a Sveučilište stožerna međunarodno prepoznatljiva akademska i istraživačka institucija u Hrvatskoj.

Ima tu i razvoja znanstveno-istraživačkog potencijala, obećane transparentnosti, inzistiranja na kvaliteti i izvrsnosti, obećanja poštivanja etičkog kodeksa Sveučilišta, povećanja inovacija i transfera znanja. Nema doduše baš u svakom programu (a ni u javnom izjašnjavanju onih koji sada pretendiraju na mjesto rektora Zagrebačkog sveučilišta) jasne i nedvosmislene ograde od dosadašnjeg vodstva, ali u moru ispisanih rečenica kojima se predstavljaju budući kandidati ima spomena europskog novca i, doduše u tragovima, o potrebi usklađenosti studijskih programa s potrebama tržišta rada.

Kako to točno uskladiti, iako je posve banalno i već odavno je trebalo biti usklađeno, u programima kandidata, barem onih koji su se to i sjetili napomenuti, nije precizirano. Sve je to u ponudi za sveučilište 21. stoljeća kakvo bi trebalo biti najstarije i najveće sveučilište u Hrvatskoj – ono zagrebačko.

Iako službeno predstavljanje programa četvero formalnih kandidata koji žele naslijediti dosadašnjeg rektora Damira Borasa tek slijedi, njihovi programi rada već su dostupni za detaljno iščitavanje i analizu. Novog rektora među trojicom kandidata, a to su Stjepan Lakušić s Građevinskog fakulteta, aktualni prorektor za poslovanje Zagrebačkoga sveučilišta Tonći Lazibat i Marijan Klarica s Medicinskog fakulteta, i jedinom kandidatkinjom Mirjanom Hruškar s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, tajnim će glasovanjem birati članovi Senata, njih sedamdeset, kao što je to oduvijek praksa. I tu se krije sva ironija novog izbora rektora Sveučilišta u Zagrebu bez obzira na kvalitetu programa novih kandidata. Dapače, Senat je svojim dosadašnjim djelovanjem pokazao što Damir Boras ostavlja kao najvrednije u naslijeđe novom rektoru bez obzira na to ima li on na početku svog mandata plan za znatan zaokret Sveučilišta i ogradu od takva načina vodstva. Doslovno poslušnike.

Podsjetimo, u ožujku prošle godine, nakon sazvane sjednice Senata na kojoj se trebalo raspravljati o alarmantnom stanju na Sveučilištu, a na kojoj je sam Damir Boras pozvao članove Senata da se javno, dakle imenom i prezimenom, izjasne hoće li na dnevni red tadašnje sjednice uvrstiti izjašnjavanje o njegovu nepovjerenju, tek je 13 senatora bez ikakva problema podiglo ruku, 51 senator nije glasao, a četvero ih je bilo suzdržano. Kasnije su mnogi među njima komentirali da bi ishod za Borasa još tada bio drukčiji da su mogli glasati tajno.

Da Boras ne vidi i ne čuje tko je točno među 70 ljudi koji nose akademske titule, među kojima su i mnogi dekani i oni koji i studentima trebaju primjerom pokazati kako se boriti za sebe i svoje stavove, glasao protiv njega. Nisu. Sada će takvi senatori, osim uvijek istih ljudi koji su bez zadrške upozoravali na probleme Sveučilišta i netransparentnost, birati novo vodstvo. Nada ionako umire posljednja pa novim kandidatima, ali i svima sa Zagrebačkog sveučilišta koji teže 21. stoljeću, u koje kad je riječ o akademskom svijetu tek trebamo zakoračiti, ostaje da se nadaju da je onih 70 senatora u godinu dana poradilo na vlastitom strahu od dosadašnjeg rektora Borasa, da neće strahovati od novog rektora ili rektorice i da će konačno, onako kako su oduvijek trebali, zauzeti stav i doista glasati po programu i vlastitoj savjesti, a ne po onome što im je obećano ili kako im je, ne daj Bože, rečeno. Dotad se Boras od najvećeg sveučilišta u državi oprašta trijumfalno. Naime, predložio je da se bivšim rektorima omogući pravo na ljetovanje i da im se plaćaju računi za mobitel. Možda se do primopredaje vlasti prisjeti još koje povlastice koja bi trebala pripasti bivšim rektorima, naročito onima koji su birani u dva mandata.

Dotad kandidati koji se natječu čekaju 1. ožujka kada će se znati tko od njih četvero postaje novi rektor koji, među ostalim, mora biti otvoren i za nužne nadolazeće primjene zakona u području visokog obrazovanja.

– Smatram ključnim jačati upravljačke i organizacijske kompetencije čelnika sastavnica Sveučilišta, jer su u europskom i svjetskom visokom obrazovanju zbog brzih globalnih promjena zahtjevi sve veći i snažniji i traže široko institucijsko i upravljačko znanje i vještine. Ključnu ulogu u tome ima Sveučilište, koje treba pružati podršku i pomoć na tom području. Stručne službe Rektorata treba unaprijediti, racionalnije organizirati te dubinski analizirati poslovanje i svrsishodnost, a sve u svrhu njihova funkcionalnog, pravovremenog i kvalitetnog postupanja prema sastavnicama Sveučilišta. Mnoge postupke i organizacijske strukture potrebno je osuvremeniti i reorganizirati zbog učinkovitije prohodnosti informacija, postupanja i u konačnici željenih rezultata – navodi u svojem programu kandidatkinja Hruškar. Ističe i da će se zalagati za uvođenje cjelovitih programskih ugovora. Ona se još prije godinu dana nedvosmisleno odrekla rektora Borasa podnijevši ostavku na mjestu prorektorice Zagrebačkog sveučilišta i poručivši da ne može više ni profesionalno, a ni osobno podržavati aktualnog rektora.

– Zauzimat ću se da naše Sveučilište bude mjesto poticajno za rad i učenje, prožeto inovativnošću i poduzetnošću, koje zna prepoznati talente, poštovati posebnosti i koristiti raznolikosti u obrazovanju, jednako kod onih koji poučavaju i kod onih koji uče. Osiguravanje jednako dostupnog i kvalitetnog obrazovanja bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, u skladu s potrebama gospodarstva i tržišta rada te osobnim sklonostima i sposobnostima ne smatram samo svojom obvezom nego i prioritetom svojeg djelovanja na Sveučilištu – navodi Hruškar.

S druge strane od Borasa se nije odmaknuo aktualni prorektor za poslovanje Tonći Lazibat. On je u svojem programu istaknuo da su odricanje, požrtvovnost, istinoljubivost, skromnost i odgovornost odlike rektora kojima on sam teži pa se zbog toga, planira li se držati programa kojim se predstavlja, može iščitati da bi trenutačnom rektoru i prije službenog odlaska mogao reći ne na njegovu novu inicijativu kojom traži da mu se i nakon odlaska plaćaju računi mobitela te osigura ljetovanje. U svome programu među ostalim navodi da će poduprijeti osmišljavanje i razvoj potpunih online kolegija, kao i studija na engleskom jeziku, jer je, kaže, to preduvjet bolje mobilnosti studenata. – Razvojni iskorak Sveučilišta moguće je ostvariti isključivo uz stabilne financije. Zalagat ću se za povećanje novca iz proračuna te paralelno s dekanima sastavnica snažno poticati akademsku zajednicu na povlačenje sredstava iz EU fondova prijavljujući se na EU natječaje. Kombinacija ovih izvora financiranja, zajedno s razvojem akademskog poduzetništva jamstvo su stabilnih financija – navodi u svojem programu Lazibat.

– Studenti su okosnica djelovanja Sveučilišta i u središtu su obrazovnog procesa, stoga je jako važno njihovo zadovoljstvo studiranjem, motiviranost, ali i studentski standard kao i kasnija stopa zapošljavanja što će biti u mome fokusu djelovanja – navodi Lazibat.

Da povezivanje Sveučilišta sa širom društvenom zajednicom, pogotovo u domeni gospodarstva, čini cjelovit sustav akademskog poduzetništva koji je potrebno demistificirati, dograditi, reorganizirati, održavati i s njime racionalno i progresivno upravljati, mišljenje je kandidata Lakušića.

– Studenti su nosioci sutrašnjice, a znanje i vještine koje dobivaju sudjelujući kao aktivni sudionici u akademskom poduzetništvu čine ih spremnima za realne izazove tržišta rada i profesionalnog razvoja. Sustavno upravljanje stvaranjem inovacija i intelektualnog vlasništva koje je moguće zaštititi poslovnom tajnom, autorskim djelom, ili patentom, otvaranje spin off tvrtki te upravljanje njima ovisno je o načinima financiranja dostupnim za provedbu navedenih aktivnosti. Stoga je potrebno osigurati različite linije financiranja, od sveučilišnih, gradskih, državnih do fondacija privatnih osoba i pojedinaca – navodi u svojem programu Lakušić.

Prema njemu, nužno je i osigurati adekvatan menadžment u znanosti u svrhu sustavnog upravljanja u kontekstu identifikacije ključnih područja, formiranju timova i konzultantske podrške, pri čemu želi jačati kvalitetu doktorskih studija i poslijediplomskog obrazovanja, uz promicanje zajedničkih i partnerskih programa s međunarodnim i regionalnim sveučilištima i znanstvenim centrima, te interdisciplinarna istraživanja. Da bi naši studenti nakon diplome, kao vodeći i inovativni stručnjaci u svojoj zajednici, mogli uspješno nastaviti i poticati suradnju Sveučilišta s gospodarstvom i društvom u cjelini, moramo ih od samog početka kao ravnopravne partnere uključiti u procese funkcionalne integracije te obnove i razvoja njihove alme mater, mišljenje je kandidata Klarice. On, naime, u svojem programu ističe da u sljedećem periodu Odbor za proračun zajedno s prorektorom za poslovanje mora intenzivno raditi na realnoj procjeni troškova obrazovanja pojedinih profila stručnjaka svih obrazovnih razina, troškova rada pojedinih sastavnica te potreba funkcionalne integracije Sveučilišta.

– Takve realne procjene troškova prijeko su potrebne za uspješno pregovaranje Sveučilišta s nadležnim ministarstvom – mora se postići da novi programski ugovori u što većoj mjeri pokrivaju temeljne troškove. Sadašnje financiranje dugoročno je nepovoljno i neodrživo za funkcioniranje Sveučilišta u Zagrebu i nije u skladu s nacionalnim i europskim strateškim dokumentima – navodi u svojem programu kandidat Klarica. Kako ističe, obrazovne programe ne treba primarno usklađivati s trenutačnim potrebama tržišta rada, nego ih treba čvrsto usmjeriti prema suvremenim potrebama razvitka Hrvatske i potrebama budućih zanimanja koja će nastati kao rezultat razvoja novih tehnologija i modernoga europskoga tržišta rada.

– Pritom je ključna uloga države, koja mora djelovati kao stvaratelj ponude (npr. objedinjujući istraživanja za potrebe više malih i srednjih poduzeća) i kao stvaratelj potražnje (npr. digitalizacija javne uprave, primjena “čiste/zelene” energije itd.). Sastavnice Sveučilišta moraju imati samostalnost u prilagodbi postojećih programa i otvaranju novih studija, na temelju sustavnog praćenja promjena u gospodarstvu, na tržištu rada i budućih potreba hrvatskog društva – zaključuje Klarica.