Informaciju da Zoran Milanović u preostalih 16 mjeseci mandata sebi daje "popravni" i uvjeren je da će uspjeti provesti neke od reformi koje nije proveo u početku mandata, prati druga informacija – ona da mu 80 posto građana ne vjeruje. U Hrvatskoj vjerojatno nema razumnog čovjeka koji ne bi želio da Milanović ipak uspije provesti barem jednu od strukturnih promjena, bilo u fiskalnom, investicijskom području, bilo da uspije potkresati javni sektor ili smanjiti poreze koji dave realni sektor.
Dobro je što se, izgleda, neće povoditi za kukavičkim stavom potpredsjednice Vesne Pusić koja je rekla da do kraja mandata Vlada treba samo raditi na političkoj propagandi, u prijevodu plašiti ljude babarogom, HDZ-om. Nažalost, mislim da će Milanovićev trud ostati uzaludan. Vlada ne može provesti reforme jer nije jedinstvena. Skandalozno prepucavanje dvojice ministara, Vrdoljaka i Marasa, oko Ine samo je zadnje u nizu.
U Banskim dvorima ne sjede ministri, to su rogovi u vreći koji si međusobno blokiraju projekte, miniraju strategije, čak provode jedni drugima i čistke u vodstvima državnih tvrtki. S takvim "kapitalom" ni premijer puno kompetentniji od Milanovića ne bi mogao zaplivati. U vladi, pa bila ona i koalicijska, mora postojati minimum zajedništva. Pogotovu kad stanje državne blagajne i golemi deficit sugeriraju da ulazimo u stanje slično izvanrednom. Svi će ti problemi, samo još izraženiji, dočekati iduću hrvatsku vladu. Što HDZ-ova koalicija, kao pretendent na osvajanje vlasti, već sada može naučiti iz neuspjeha Vlade? Da ne smije stvoriti političku vladu. Da se koalicijskim partnerima ne smiju dijeliti ministarstva po sistemu partijskog lena. Da vlada mora biti svojevrsni "dream team", u kojoj premijer, kao u košarci, mora biti selektor, a igrači na razini američkog NBA. Da potpredsjednici za gospodarstvo, investicije, ministar gospodarstva, ministar financija, moraju biti iskusni, dokazani menadžeri, direktori, bankari.
Nadalje, ako je osnovno načelo izvrsnost, kako se ne bi ponovile pogreške nesretnog Milanovićeva tima, onda uistinu u vladi trebaju prisegnuti najbolji. Problem ne smije biti što neki nisu stranački ljudi. Nikad se neće ofucati ona Deng Xiaopingova da "nije važno koje je boje mačka, nego je važno da lovi miševe". Dakle u vladu, na najvažnija mjesta, idu – mačke, odnosno mački.
Nikica Valentić, koji se uspješno oporavlja od teške operacije i "generalnog remonta" na srcu, zna to iz prve ruke, em je bio najmlađi (43), em ratni premijer (1993.-1995.) Zapitao me znam li koliko je u njegovoj vladi bilo ministara iz HDZ-a? Jedno 90 posto, odgovorio sam mu. No, iznenadio me kad mi je rekao da 70 posto ministara nisu bili članovi HDZ-a, samo trećina jest! Istina, nakon određenog vremena neki su se od njih učlanili u HDZ, ali presudno je saznanje da je u ono vrijeme sastavljanje hrvatske vlade bio ozbiljan i odgovoran posao. I rezultati nisu izostali, Valentić je uspio provesti bolne reforme u roku od godinu i pol. Onaj tko će sastavljati buduću vladu u to mora ući "bez kompleksa, odabrati 'mačke', dati im autonomiju u okviru dogovorene strategije, ali i odgovornost, dok će premijer politički čuvati svom timu leđa", slikovit je Valentić. Misli da s desetak dobrih "komandosa" iduća vlada može te bolne reforme obaviti za godinu i pol.
>>Team building - Milanović na večeru pozvao i Josipa Leku
>>Milanović tvrdi da je Plan 21 napisao samo figurativno
>>Josipović je radoholičar, Grabar Kitarović dama finih manira, a Milanović?
Odgovor na naslovnicu: NIŠTA pametnoga.