Daleko od ušiju hrvatske javnosti, pogotovo od uobičajeno jednouhog Hrvatskog novinarskog društva, ovog mjeseca je u BiH počelo bizarno suđenje Ivanu Šušnjaru, pokretaču i kolumnistu najutjecajnijeg hrvatskog aktivističkog portala poskok.info. Prije dvije i pol godine Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) pod punom ratnom spremom upala je u Šušnjarovu kuću u Posušju, zaplijenila kompjutore, koje mu do dan danas nisu vratili, a njega privela na ispitivanje. Razlog nije terorizam, već optužba da je “provalio u mail” političara Denisa Bećirevića i Amira Ibrovića, savjetnika u uredu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, i iz tih “provaljenih” mailova poslao čestitku veleposlaniku BiH u Italiji Nerkezu Arifhodžiću.
O čemu je riječ? Sedamdesetogodišnji Nerkez Arifhodžić radio je u diplomaciji još u vrijeme Jugoslavije. U predzadnjem mandatu bio je veleposlanik u Turskoj iz bošnjačke kvote. Nakon toga otišao je u mirovinu, a onda slijedi scenarij kao iz Top liste nadrealista. Željko Komšić, “hrvatski član Predsjedništva”, imenovao ga je veleposlanikom u Rimu iz hrvatske kvote. Jesmo li papci i nacionalisti ako se zapitamo kako Nerkez Arifhodžić u poznim godinama može preko noći postati Hrvat i uzurpirati hrvatsku poziciju?
Urednik Poskoka Šušnjar nakon tog imenovanja otišao je na javno dostupnu stranicu “Fake mailer” i kreirao e-adresu “Denisa Bećirevića” i “Amira Ibrovića”, a potom s nje poslao mail Nerkezu Arifhodžiću sljedećeg sadržaja:
“Nerza, kralju, ko bi se nadao da ćeš se pohrvatiti u šezdesetima, nije ti ta luda, *ebo Istanbul, u Rimu je život. Dogodine možda i ja odem u Hrvate (…).” Poruku će kasnije, uz napomenu da se radi o satiričnoj aktivističkoj intervenciji, objaviti i na portalu.
Ovaj mail bit će povod za najstupidniju akciju SIPA-e od njena osnutka, koja zlokobno podsjeća na neka bivša vremena u kojima se robijalo zbog vica.
Nakon što je veleposlaniku Arifhodžiću došao navedeni mail, kojim mu na vizionarskom uzurpiranju mjesta iz hrvatske kvote čestitaju Komšićevi jarani, on je vjerojatno zahvalio na čestitci. Perspektivni hrvatski kadrovski dvojac Arifhodžić – Ibrović tada oštroumno zaključuje da im je netko provalio u inbox. Vjerojatno tako što je odvijačem odšarafio poklopac kućišta kompjutora pa im prčkao po korespondenciji.
Prijavljuju državnoj agenciji da im se netko uvalio, a oni, prateći IP adresu, odmah nalaze trag koji vodi u Češku. Ne obraćaju pozornost na to da srdačna čestitka hrvatskoj perjanici Nerkezu nije poslana iz inboxa hrvatskog savjetnika Ibrovića, već s neke treće adrese, i ne uzimaju u obzir da je riječ o šaljivoj stranici preko koje možete prijatelju čestitati rođendan s navodnog maila Tereze Kesovije ili poslati zamolbu za posudbu pedeset eura u ime Romana Abramoviča. Fake Mailer inače automatski šalje i poruku da pošta možda i nije poslana s navedenog maila. Dakle, poruka koja je pristigla Arifhodžiću je “lažnjak” koji nikako ne može biti dokaz da je netko ušao u bilo čiji inbox. No mail je okarakteriziran kao prijetnja državnoj sigurnosti. Može se pretpostaviti dalji razvoj situacije: sarajevski detektivi zahtijevaju od Čeha IP s kojeg je poslana zezancija na veleposlanikov račun i dolaze do adrese iza koje stoji osnivač i kolumnist portala poskok.info, spomenuti Ivan Šušnjar.
SIPA je, iako je iz naloga razvidno da je svjesna da je korišten Fake Mailer i da nije provaljeno u inbox, ishodila od suda nalog za premetačinu, obavijesni razgovor i oduzimanje predmeta. Šušnjar je to komentirao ovako: “Nerkezov slučaj klasično je kazneno djelo, širenje međuvjerske i međunacionalne mržnje te pribavljanje protupravne imovinske koristi na osnovi lažnog izjašnjavanja. Jasno je, naime, k’o dan da je u Turskoj, za vakta bošnjakovanja, Nerkez bio Bošnjak i da je za Italiju morao dati lažnu izjavu kako je zapravo Hrvat” te dodaje: “Nerkez će otvoreno ismijavati ustav, zakone, prava, i konstitutivnost jednog naroda i zbog toga neće odgovarati. Ti koji idiota zbog tog isprdaš, hoćeš.”
Dvije i pol godine nakon upada SIPA-e, prošlog tjedna počelo je suđenje Šušnjaru.
Osim što zorno svjedoči o poziciji Hrvata u današnjoj BiH, ovaj slučaj puno govori i o strukovnim novinarskim udruženjima. Hrvatsko novinarsko društvo npr. nije reagiralo na slučaj Šušnjar. Pa i zašto bi, to se događa u drugoj državi, neko bi mogao primijetiti, unatoč činjenici da je riječ o hrvatskom državljaninu i portalu na hrvatskom jeziku. Od HND-a bi se očekivala reakcija jer se u zadnje vrijeme vrlo intenzivno zanimaju za stanje u BiH. O tome svjedoči nesvakidašnja opomena koju je prije mjesec dana Vijeće časti HND-a izreklo Zoranu Krešiću, novinaru Večernjeg lista BiH zbog članka “Na bosansko proljeće Hrvati u BiH nisu nasjeli, šutjela je i Republika Srpska”, objavljenoga 8. veljače 2014. Postupak je pokrenut na zahtjev novinarke Petre Novak, koja upozorava da Krešićev (inače potpuno objektivan i argumentima utemeljen tekst) “obiluje ideologemima, neprovjerenim informacijama koje se plasiraju kao činjenice te inzistira na međuetničkoj interpretaciji konteksta prosvjeda” koji su se početkom godine dogodili u BiH.” Sporni su joj sljedeći dijelovi teksta: “Hrvati, iako također proživljavaju tešku socijalnu situaciju, nisu nasjeli na bošnjačko proljeće”, te teza kako najveći broj prosvjednika koji su preorali Mostar dolazi iz istočnog dijela grada. U zaključku je Vijeće časti “ocijenilo kako se autor, kao i mnogi novinari u BiH, nije izdigao navodnih interesa svojega nacionalnog entiteta, odnosno da se radi o pristranom tekstu koji socijalne prosvjede neutemeljeno i namjerno svodi na međunacionalne sukobe.”
Osim što su potpuno neupućeni u stvari o kojima govore, članovi Vijeća nisu pogledali snimke na kojima se komično očito vidi kako nakon prosvjeda svi sudionici s trga na bivšoj ratnoj liniji razdvajanja odlaze u Istočni dio grada niti su poslušali što je o istom događaju rekao premijer Milanović koji je žurno otišao u Mostar smirivati napetosti. Osim toga prekršili su vlastiti statut jer okrivljeniku, po dobroj staroj totalitarnoj navici, nisu uopće dali da se brani, već su mu presudili po hitnom postupku.
Zašto zagrebački HND tako pozorno bdije nad interpretacijom prosvjeda u BiH? Američko veleposlanstvo, pred kojim su na koncu razočarani prosvjednici u Sarajevu došli tražiti odgovor kako dalje, naturalo je kao službeno stajalište da su prosvjedi u BiH isključivo socijalno motivirani i da nisu samo bošnjački iako je bjelodano i lako dokazivo da su se dogodili samo u bošnjačkim sredinama. Zašto je novinarka Petra Novak tužakala Krešića sudu časti i zašto je predsjedavajući Matasović prijeku presudu potpisao? Moguće zato što rade na portalima koji su interesno uvezani s “regionalnim” nevladinim udrugama, poput Balkans Arts and Culture Fund, i drugih udruga za širenje balkanske ljubavi koji, među ostalim, financiraju i portal Kulturpunkt na kojem piše spomenuta novinarka.
Nakon što je Hrvatska ušla u EU, smanjila su se sredstva za financiranje nevladinih udruga i “neovisnih medija” u Hrvatskoj pa su se naša umiljata NVO janjad morala prebacivati na donacijske sise po Sarajevu i Beogradu, gdje hape još ima. Jedan od ključnih mamaca financijerima bila je laž o socijalno motiviranim prosvjedima koji su tobože pomirili ljude svih nacija. Potkraj iste godine održani su izbori u BiH koji su dali iste rezultate kao i svi od prvih iz 1990. – svatko je glasovao za svoje. Opomenom Krešiću, u najboljoj maniri misaone policije. Hrvatsko novinarsko društvo iz Zagreba tako se aktivno uključilo u građenje zdanja koje čine bošnjački temelj, bosanska gradnja i građanska fasada, a u kojem su Hrvati podstanari na odlasku, kao što pokazuje i slučaj Smailagić-Šušnjar. Ambicija tog ideologiziranog i politički pristranog udruženja ide dotle da šire ingerenciju i na određivanje narodu s kim se smije sprdati na karnevalu. Nakon što su u Prološcu spalili Krnju koji je prikazivao njihova suseljanina, danas ošeširenog i urbaniziranog Antu Tomića, HND je reagirao histeričnom osudom tog groznog čina. Valjda nisu nikada čuli da u (para)kršćanskoj civilizaciji na taj dan nema pravila. Oduvijek su se palili i sprdali i pape i kraljevi, ali danas se ne smiju režimski novinari.
Sve bi to bilo bezazleno da iza toga ne stoji moć. Strane ambasade i financijeri nam, i pored zdravih očiju, određuju i nameću što je poželjna slika svijeta, a strukovno udruženje novinara postaje policajac za provođenje kolonijalne istine. Šušnjara radi satire koja je efektno upozorila na političko nasilje koje nikome neće donijeti dobra, hapsi SIPA, a Tomićeve neistomišljenike ispituje policija i kori HND.
Drž' se Ivane.