Predsjednik Josipović opisao je za Večernjak detalje svoga boravka u Londonu gdje je imao brojne sastanke i predavanja. Predsjednik piše o čemu je razgovarao s kraljicom i premijerom, ministrima, ekonomistima, hrvatskim iseljenicima, studentima...
Utorak, 21. svibnja 2013.
Objašnjavam zašto nam je važna EU
Predvečer slijećemo u vojnu zračnu luku Northolt, u blizini Londona. Službeni posjet Velikoj Britaniji, nešto više od mjesec dana prije našeg ulaska u EU, ima i simbolično značenje. Ovaj je posjet izraz prijateljstva između dviju zemalja. Upravo je i formalno završen proces britanske ratifikacije našeg pristupnog ugovora i Britanija želi istaknuti da je ulazak Hrvatske u EU veliki uspjeh – i to ne samo uspjeh Hrvatske nego i EU. Hrvatska napokon postaje dobra vijest. U Europi, a naročito u Britaniji, ima i skeptičnih prema budućnosti EU. Ipak, ulazak Hrvatske u Uniju podsjeća Europu da projekt europskog jedinstva i dalje ima smisla. S obzirom na to da se i u Britaniji vode rasprave o Europi – no, ovog puta o eventualnom referendumu o izlasku iz EU – važno je razmijeniti mišljenja.
Po dolasku o tome u hotelu razgovaram s britanskim novinarom Timom Judahom. Pita me za The Economist i Bloomberg – zašto u ovom trenutku želimo ući u EU? Navodim razloge: više sigurnosti i više slobode za naše građane te brži razvoj naše zemlje. Mi očekujemo i smanjenje nejednakosti u Europi, više solidarnosti. Kažem, nijedan od europskih problema ne može biti brže i bolje riješen ako nestane EU. Upravo obratno, sad je možda više nego ikad potrebna europska solidarnost i zajedništvo. Uostalom, razlozi zbog kojeg Hrvatska želi u EU su isti oni zbog kojih nijedna zemlja EU dosad nije napustila EU. Bez obzira na kritike, EU i dalje ostaje važan projekt – i s pozicije sigurnosti, i s pozicije ekonomskog jačanja svih država-članica.
Srijeda, 22. svibnja 2013.
Kraljici je poznato da Britanci kupuju kuće u Hrvatskoj
Dan počinje radnim doručkom s načelnikom Glavnog stožera britanske vojske, generalom Davidom Richardsom. Prošle godine bio je u Zagrebu, a sada smo se ponovno našli. Naše dvije države i naše oružane snage odlično surađuju u sklopu NATO-a, ali i u sklopu europskih snaga. Hrvatsku vojsku vidi kao visokoprofesionalnu, kao poželjnog partnera u aktivnostima za očuvanje mira i sigurnosti u svijetu. Iznimno se pohvalno izrazio o našim vojnicima u Afganistanu. Bio sam ponosan.
Odlazim na razgovor s g. Vinceom Cableom, ministrom gospodarstva, inovacija i kvalifikacija. Do njegova ureda prolazimo kroz veliku sobu u kojoj radi 50-ak ljudi. Ured g. Cablea je relativno malen, a atmosfera je duboko radna. Zanimljivo je da su Britanci povezali u isto ministarstvo – gospodarstvo i visoko obrazovanje. Ministar Cable objašnjava da su britanska sveučilišta morala povećati šanse svojih studenata za zapošljavanje jer se studenti upisuju samo na ona sveučilišta koja im mogu ponuditi takvu šansu. Na drugoj strani, uveli su školarine. Radi se o potpuno drukčijem obrazovnom sustavu u odnosu na naš, ali povezivanje svijeta obrazovanja i svijeta rada je imperativ i kod nas. Ministar kaže da je u Britaniji nezaposlenost 7,6 posto. To su mogli postići zato što su ljudi prihvatili određene restrikcije u plaćama te radne ugovore na određeno – jer, bolje je to nego izgubiti posao. Povećali su fleksibilnost tržišta rada. Socijalna skrb prati taj sustav potičući ljude da traže posao ili da osnuju svoju malu tvrtku. Nema oporavka, kaže ministar Cable, bez otvaranja malih tvrtki. Zanimljiva, točna, i za nas korisna poruka. Kažem, mi imamo drukčiji pristup, smatramo da je obrazovanje javno dobro i da studenti koji uredno izvršavaju obaveze ne bi trebali plaćati školarinu. Ali, usklađivanje obrazovnog sustava i tržišta rada, veća odgovornost i nastavnika i studenata sigurno su i naši ciljevi.
Susret s ministrom pravosuđa Chrisom Graylingom. U našoj delegaciji je i naš ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Razgovaramo o pitanjima reformi zatvorskog sustava, o europskom uhidbenom nalogu, o pitanjima pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza, o krivotvorenju, o drogama, o šengenskoj granici, o dvojnom državljanstvu, o sustavu zaštite podataka i privatnosti, o Europskom sudu za ljudska prava, i o drugim temama. Kad se radi o europskim pitanjima, obojica ministara koje sam sreo danas ponavljaju da Velika Britanija ima interesa ostati u EU, ali želi fleksibilniju zajednicu. Riječ fleksibilnost se čuje na svim sastancima. U nekim područjima treba povećati, a u drugima smanjiti ovlasti Europske unije. S ministrom Graylingom bilo je zadovoljstvo razgovarati – uostalom, razgovarali smo o pravničkim temama, meni bliskima, koje su od interesa za obje zemlje. Ministar Miljenić je suverenim poznavanjem materije odlično reprezentirao Hrvatsku i njezina nastojanja u domeni pravosuđa.
U podne, sa suprugom Tatjanom, odlazim u posjet kraljici Elizabeti II. u Buckinghamsku palaču. Dok vozilom polako ulazimo u predvorje, odjekuje Lijepa naša. Na ulazu u dvor dočekuje nas protokol i uvodi u prekrasnu, poviješću bremenitu Buckinghamsku palaču. Sa zidova, gledaju nas likovi velikaša davno prohujalih vremena, ovjekovječeni kistovima velikih majstora. Odlazimo na kat, prema odajama kraljice. Protokol je jednostavan, ali dostojanstven i svečan. Supruga i ja ulazimo u kraljičinu odaju za prijam. Dočekuje nas Njezino Veličanstvo, kraljica Elizabeta II., upravo onakva kakve se sjećam s primanja u istoj palači u povodu Olimpijskih igara, dostojanstvena, vedra i otvorena za razgovor o Hrvatskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Europi... Sjeća se svog puta u bivšu Jugoslaviju šezdesetih, predsjednika Tita, Dubrovnika, Brijuna.... Kraljicu zanima kako u Hrvatskoj vidimo EU, kakva nam je gospodarska situacija, vidimo li u njezinoj zemlji partnera? Pita i kako djeluju institucije u Hrvatskoj, a to što s obitelji živim u svom stanu, što nedjeljom odlazim na tržnicu, vidi kao znak da je Hrvatska otvorena i sigurna zemlja. Zna i da sve više Britanaca ljetuje u Hrvatskoj i kupuje kuće na Jadranu. Pola sata, koliko je predviđeno za sastanak, prošlo je u trenu. Razumijem zbog čega je Kraljica omiljena u svojoj zemlji.
Barunica D\'Souza, predsjednica Doma lordova, pozvala je našu delegaciju da u Parlamentu ručamo s njom i suradnicima. Simpatije prema Hrvatskoj, očite su. Ali, i ovdje, glavna je tema Europska unija. Kolijevka parlamentarizma, s parlamentom koji funkcionira prilično drukčije od našega, propituje EU, kao da traži razlog da pobijedi svoj euroskepticizam. Parlamentarce zanima jesmo li se pokajali zbog ulaska u Europu, bremenitu tolikim problemima. Smatraju, naše je članstvo, i naš, i uspjeh Europe, i razlog za optimizam. Ističem, vjerujemo u ideju Europe, u njezinu mirotvornu misiju, gospodarske, kulturne i demokratske potencijale.
Poslijepodne ministar za Europu David Lidingon priređuje veliki prijam u Ministarstvu vanjskih poslova – u povodu ulaska Hrvatske u EU. Među 400 uzvanika su i mnogi naši ljudi koji rade i žive u Britaniji. To nije velika, ali jest vrlo uspješna zajednica. Sa zadovoljstvom razgovaram s njima. Neki su svoj profesionalni život potpuno vezali uz drugu domovinu, Britaniju. Drugi su u biznisu koji povezuje Hrvatsku i Britaniju. Neki su vrlo uspješnih. Kažu, vesele se hrvatskom ulasku u EU, misle, bit će lakše poslovati. Prepoznajem i neke od svojih bivših studenata, pravnika, ali i jednog bivšeg studenta Muzičke akademije. Kažu, kada bi imali odgovarajuće uvjete u domovini, rado bi se vratili.
Četvrtak, 23. svibnja 2013.
Odgoda sastanka s premijerom zbog terorističkog napada
Dan je trebao početi susretom s premijerom Cameronom, no taj je sastanak odgođen za popodne. Premijer je morao predsjedavati vijećem za izvanredne situacije zbog jučerašnjeg incidenta u kojem je na brutalan način u Londonu ubijen jedan britanski vojnik. Taj događaj pokazuje da je, nažalost, ekstremizam prisutan svugdje. Kako se protiv njega boriti? Kako spriječiti potpuno nepredvidive, a opasne pojedince koji su spremni krvavih ruku nakon počinjena brutalnog ubojstva razgovarati s prolaznicima? Policija je u korijenu sasjekla pokušaj nasilja nad muslimanima čime se pokušalo odgovoriti na nasilje. Na ekstremizam, odgovor nije drugi ekstremizam, nego mudra i odlučna politika suživota ljudi različitih nacija, vjera i svjetonazora.U rano popodne odlazim na London School of Economics, svjetski poznatu školu koja je dala 16 nobelovaca. U zatvorenom akademskom krugu razgovaram sa stručnjacima za pitanja budućnosti EU. Profesorica Helen Wallace govori o institucionalnim opcijama koje su pred EU. Drugi profesor govori o pitanjima identiteta Europe. Na kraju, govori se i o ekonomskoj krizi, odnosno krizi eura. Ostajemo skoro sat i pol u živoj i vrlo prijateljskoj raspravi. Moj glavni analitičar, profesor Dejan Jović, ovdje je uspješno djelovao godinama. Bivši su ga kolege dočekali srdačno i s poštovanjem. S LSE-a odlazim u Downing Street. Sastanak s premijerom Cameronom prošao je u vrlo prijateljskoj atmosferi. Izrazio sam mu sućut zbog ubijenog vojnika i spremnost da surađujemo u borbi protiv terorizma. Britaniji je drago da ulazimo u EU i ističu da smo svojim primjerom omogućili i drugima da rade na daljnjim reformama. S premijerom razgovaram kao da smo već u EU. Razgovaramo o područjima na kojima možemo surađivati, kao i o planovima za budućnost. Naglašavam važnost investicija, uključujući i britanske. S obzirom na vrlo visoku nezaposlenost kod nas, važno nam je da dobijemo sve što možemo iz fondova EU. Razgovaramo i o stanju u regiji. Uvjereni smo da će ulazak Hrvatske biti poticaj drugima. Premijer Cameron podržava politiku proširenja EU i misli da Hrvatska susjedima može biti od velike pomoći. Drago mu je što je proširenje i naš interes. I premijer Cameron ističe potrebu za gradnjom fleksibilne Europe koja će udovoljiti različitostima zemalja članica.
Navečer odlazim na dobrotvorni koncert u monumentalnu katedralu sv. Petra. Ovdje su pokopani neki od velikana britanske, europske i svjetske povijesti. Izvodi se IX. Beethovenova simfonija s Odom radosti. Izgleda da Britanci ipak ne mogu bez Europe i njezinih simbola. Slijedi svečani prijam u Guildhall, večera na kojoj govori, među ostalim, i predsjednik Europske središnje banke g. Mario Draghi. Izmamio je buran pljesak kad je iznio pokazatelje prema kojima je jasno da Velika Britanija ima velike koristi od EU. Kaže, Britanija treba biti \"europskija\", ali i Europa \"britanskija\". Kaže, to je formula koja je dobra i za Britaniju i za ostatak EU. Ta je rečenica citirana u gotovo svim sutrašnjim novinama.
Petak, 24. svibnja 2013.
Na Oxfordu sa studentima
Ujutro dajem intervju uredniku The Guardiana, Julianu Borgeru. Počinje kao i većina njegovih britanskih kolega, isto je pitao i CNN. Kažem gospodinu Borgeru, opet iste teme. Kao da ste opsjednuti EU, kao da tražite razloge da opravdate želju za ostankom u njoj. Slaže se, kaže, nije racionalno zagovarati izlazak iz EU. Ali, propituju i sebe i EU. Pita, hoće li Hrvatska biti saveznik Britanije u traženju drukčije EU. Kažem, nećemo se unaprijed svrstavati. Imamo vlastite ambicije i pogled na EU, podržat ćemo svaku dobru ideju, ponuditi vlastitu.
Odlazim u Oxford, gdje držim predavanje o hrvatskoj vanjskoj politici. Prije predavanja kratak obilazak tog fascinantnog mjesta. Razgledavamo Merton College, a potom nam je priređen radni ručak, na kojem se govori o Europi. Profesori i istraživači ovog prestižnog sveučilišta dobro su upoznati sa stanjem u Hrvatskoj i u Jugoistočnoj Europi. Pripremaju konferenciju povodom stogodišnjice izbijanja Prvog svjetskog rata za sljedeću godinu. Razgovaramo o uzrocima kriza i ratova. Sve me to još jednom učvršćuje u uvjerenju da nam je potrebna Europska unija. Tko zna kako bi Europa izgledala, kad bismo se još jednom prepustili uskogrudnom sebičnom nacionalizmu. Postavlja se pitanje: na čemu graditi Europu? Svaki ovakav razgovor je iznimno koristan jer ćemo o tom pitanju sad morati razmišljati i mi. Dosad smo na EU gledali kao na cilj naše vanjske politike – sad smo unutra i moramo razmišljati o smjeru kojim ona ide.
Na predavanju otprilike stotinu studenata i nastavnika. Neki su iz Hrvatske. Ima ih i iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije. Razgovaramo ne samo o politici nego i o glazbi, o europskoj kulturi, o Strossmayeru i Starčeviću, o kulturnom prostoru u jugoistočnoj Europi, o šansama mladih i obrazovanih kolega da se vrate u zemlju. Uz gospodarstvo i sigurnosnu politiku, naglašavam važnost promocije hrvatske kulture kao jedan od ciljeva vanjske politike. I tu sam, kao i više puta tijekom ovih nekoliko dana, naglasio da s Britanijom želimo biti partneri, i da u mnogim područjima imamo vrlo slične stavove. Nadam se da će se s vremenom povećati i broj britanskih turista, možda i onih koji će se nastaniti u Hrvatskoj te svakako investitora. Nakon predavanja, neformalni razgovor sa studentima. Kažu, uvjeti studiranja su odlični, puno je izvannastavnih aktivnosti. Osnovali su klub studenata s područja jugoistočne Europe. Kažu, slažu se odlično. Uza smijeh dodaju kako se samo ne mogu dogovoriti o imenu kluba.
Navečer slijećemo u Zagreb zadovoljni zbog iznimno uspješnog posjeta. Ured, Ministarstvo vanjskih poslova i naše veleposlanstvo u Londonu odlično su organizirali posjet. Siguran sam da će ovaj posjet, sa skorim posjetom britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea Zagrebu otvoriti novo poglavlje u britansko-hrvatskim odnosima.