Što je najdugovječniji državni odvjetnik nakon tri mandata ostavio iza sebe

Mladen Bajić pokazao se najboljim izborom Ivice Račana. Dok je koalicija stranaka s kojima je Račan došao na vlast i oformio Vladu jedva dočekala kraj mandata, Bajić je još dugo nakon Račana ostao glavni državni odvjetnik. Bio je glavni tužitelj u mandatu dvojice predsjednika države, a promijenio je čak četiri premijera. No, kako to kaže ministar unutarnjih poslova u Račanovoj Vladi Šime Lučin, Bajić nije bio miljenik politike.

Podršku politike imao je samo u početku, u prvoj polovici prvoga mandata, dok je premijer bio Račan. “Sanader i svi kasniji premijeri ostavili su ga na čelu DORH-a samo zato što su morali. Bajić je dobro radio svoj posao, njemu su stranci vjerovali i zato je imao podršku međunarodne zajednice”, kaže Lučin.

Potraga i predaja Gotovine, progon Sanadera...

A što je Mladen Bajić, najdugovječniji glavni državni odvjetnik ostavio iza sebe u tri mandata, odnosno 12 godina na čelu Državnog odvjetništva? Jako puno. Rješavanje ratnih zločina, uspostava regionalne tužiteljske suradnje i promocije Hrvatske u regionalnog lidera na tome polju, suradnja s Haaškim sudom, potraga i predaja generala Ante Gotovine, uvođenje tužilačke istrage u kaznenopravnu praksu, kazneni progon bivšeg premijera Ive Sanadera zbog korupcije te pokretanje kaznenog postupka protiv najveće političke stranke, i to u vrijeme dok je HDZ još bio na vlasti – rezultati su Bajićeva rada koje bi zasigurno pobrojao svaki građanin zaustavljen na ulici i upitan što je dvanaest godina radio glavni državni odvjetnik Bajić.

Kao prvi čovjek tužiteljstva, i to u vrijeme dok je Hrvatska prolazila kroz proces demokratske tranzicije i približavala se Europskoj uniji, Bajić je ostavio osobni trag u razvoju države. Netko će reći da je doprinio tome da Hrvatska postane bolja, a drugi će mu nalaziti i isticati mane.

“Presudni pečat na cjelokupni rad dao je u zadnjem mandatu jer je potvrdio snažnu odlučnost i volju da se uhvati u koštac i s najkrupnijim nositeljima organiziranog kriminala i korupcije. On je otvorio progon politički motivirane korupcije iz najvišeg vrha”, kaže Vladimir Šeks, nekada i sam prvi tužitelj u Hrvatskoj odajući Bajiću priznanje za progon Sanadera te ministara iz bivše HDZ-ove vlade. Pritom ističe da nisu točne objede kako je imao selektivan pristup i vodio osluškivačku politiku, nego je izvlačio mač iz korica u trenutku kada bi ocijenio da ima dovoljno činjenica za otvaranje istrage.

Kosor ističe da nikada s Bajićem nije imala neki poseban odnos

Slično misli i Lučin. “Kada su posrijedi optužnice protiv bivšeg premijera Sanadera i bivše vladajuće stranke, valja reći da su se za njih trebale stvoriti društvene okolnosti kako bi neke stvari pale na plodno tlo. Ali je trebalo i osobne hrabrosti”, kaže Lučin.

Bivša premijerka i predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor uvijek će se pitati bi li izgubila vlast u HDZ-u, ako je već gubitak izbora bio neminovan, da nije podržala Bajića u progonu Sanadera i drugih istaknutih HDZ-ovaca optuženih za korupciju. No, tvrdi da ne žali što je Bajića predložila i za treći mandat te u praksi provodila stav da Državno odvjetništvo mora biti samostalno u svom radu. “U dijelu HDZ-a mi se to spočitavalo, no državni interes mora biti iznad osobnog i stranačkog”, kaže Kosor, koja ističe da nikada s Bajićem nije imala neki poseban odnos, ali je u njemu imala vrijednog saveznika u ispunjavanju kriterija za zatvaranje Poglavlja 23 i pregovora s EU.

“Godine 2010., kada je Bajić dobio treći mandat, napravljen je iskorak i narušeni su demokratski standardi prema kojima najviši dužnosnici ne mogu obnašati tri uzastopna mandata”, smatra odvjetnik Krunislav Olujić, bivši tužitelj i bivši predsjednik Vrhovnog suda. No, kao i Šeks, smatra da je baš tada Bajić ostvario najveće rezultate u borbi protiv korupcije. “Hrabro je u to krenuo i bit će zapamćen kao jedini pravosudni dužnosnik koji je pred sud izveo bivšeg premijera, koji već sada ima dvije osuđujuće, doduše nepravomoćne, prvostupanjske presude”, ističe Olujić.

"Bajićev prvi zadatak bio je postaviti Državno odvjetništvo kao neovisnu instituciju"

Izdvajaju li se iz Bajićeva mandata samo najvažnije aktivnosti, ratni zločini su nezaobilazna tema.

“Sustav je bio visokopolitiziran. Policija, Državno odvjetništvo i pravosuđe bili su devedesetih u službi vladajuće politike. Svi su funkcionirali po nalogu. Bajićev prvi zadatak bio je postaviti Državno odvjetništvo kao neovisnu instituciju”, rekao je Lučin uvodno objašnjavajući u kojim je okolnostima Račan 2002. godine predložio Bajića za glavnog državnog odvjetnika. Vladi je, nastavlja, cilj bio otvoriti pregovore s EU i morali smo postati vjerodostojni prema međunarodnoj zajednici, a upravo su u tome veliku ulogu igrale istrage ratnih zločina. “Tužiteljstvo Haaškog suda je bilo osobito nepovjerljivo jer je doživljavalo opstrukcije u Hrvatskoj. To se najbolje vidjelo iz stava Carle Del Ponte u slučaju Gotovina. Policija se iscrpljivala dokazati da on nije u Hrvatskoj, i svima je bilo jasno da nije tu, ali je inzistirala na suprotnom”, kaže Lučin. Olujić na tu temu dodaje kako vjeruje javnom pogovoru da je 2006. godine Bajić od HDZ-a dobio drugi mandat upravo zahvaljujući Carli del Ponte, odnosno činjenici da je Sanader shvatio kako ne bi bilo oportuno smijeniti jedinu osobu kojoj Del Ponte vjeruje.

Kada je riječ o ratnim zločinima, suradnja s Haaškim sudom je jedna razina problema. Druga je bila rješavati te postupke pred domaćim pravosuđem. Statistika kaže da je do danas za ratne zločine u Hrvatskoj pokrenuto 3599 postupaka, a optuženo je 1978 osoba. Protiv pripadnika hrvatskih oružanih snaga pokrenuto je bilo 112 kaznenih postupaka, a optužene su 94 osobe.

"Javnost je željela javna suđenja, a nije se zadovoljavala istragama"

Bivša premijerka J. Kosor kaže da je do samog kraja zatvaranja pregovora to bilo vrlo osjetljivo pitanje i priznaje da bi bez Bajićeva angažmana, posebno u odnosu na pritisak glavnog haaškog tužitelja Brammertza u vezi s topničkim dnevnicima, teško zaključila to poglavlje. Šeks također smatra da je Bajić po ovom pitanju imao vrlo važnu ulogu. Kao pozitivno ističe otvaranje regionalne suradnje i sklapanje sporazuma. Ali se pita je li Bajić mogao učiniti više. Šeks podsjeća na nezadovoljstvo koje je vladalo, osobito među braniteljskom populacijom, kada su se otvarale istrage protiv pripadnika hrvatskih oružanih snaga te da se tada pitalo što je s progonom vrha bivše JNA.

“Javnost je željela javna suđenja, a nije se zadovoljavala istragama. Činjenica je da su ti ljudi bili nedostupni, no mislim da im se ipak trebalo suditi u odsutnosti”, kaže Šeks i napominje kako je međunarodna zajednica radila snažan pritisak da se odustane od suđenja u odsutnosti.

Govoreći o Bajićevu radu, Lučin ističe da je važna njegova vizija. Kao ministar unutarnjih poslova, Lučin je bio prvi političar koji se zalagao za promjenu kaznenog procesnog zakona, ukidanje istrage koju su vodili suci i uvođenje tužilačke.

“Bajić je to odmah prepoznao i podržao, no trebalo je proći još sedam, osam godina da se nešto doista i promijeni na tom polju”, konstatirao je Lučin i dodao da je isto bilo i s dekriminalizacijom posjedovanja droge. Posjedovanje droge je, kaže, bilo besmisleno kazneno djelo kojim se zatrpavalo policiju, tužitelje i sudove.

"Čim je Bajić dobio u ruke prave alate, stvari su se pomaknule s mrtve točke"

“Čim je Bajić dobio u ruke prave alate, stvari su se pomaknule s mrtve točke”, navodi Lučin i primjećuje da su ipak bolji rezultati u borbi protiv korupcije nego organiziranog kriminala. Procjenjujući zašto je to tako, kaže da za efikasnu borbu protiv organiziranog kriminala treba postojati kvalitetna suradnja između Državnog odvjetništva i policije, a ona je ipak izostala. Lučin navodi da bi lako nabrojio primjere kada je Bajić policiju imao protiv sebe umjesto da mu budu saveznici.

Šeks također naglašava da su alati, od novog Zakona o kaznenom postupku, Zakona o USKOK-u, Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kaznenim djelom, Kaznenog zakona, do Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, bili preduvjet da Bajić postigne ovakve zavidne rezultate u borbi protiv korupcije. No, kao i aktualni predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko osporava mu kazneni progon HDZ-a kao pravne osobe. Spominje da je kazneni progon HDZ-a otvoren nekoliko mjeseci pred izbore, ali kao ključno izvlači da Bajić nije dobro protumačio zakon. Šeks je mišljenja da HDZ kao pravna osoba može odgovarati samo za one radnje odgovorne osobe koje su propisane statutom. Dakle, po njemu HDZ ne može biti kriv za Sanaderovo osnivanje crnog fonda niti izvlačenje novaca iz državnih tvrtki jer to nisu poslovi propisani statutom HDZ-a, niti je koje tijelo HDZ-a Sanadera za takvo što ovlastilo.

Kada govore o Bajiću, svi naši sugovornici redom se slažu da je Državno odvjetništvo kao organizaciju jako dobro ustrojio, a Kosor ističe da je državnoodvjetnički kadar, koji će nastaviti raditi i u mandatu novog glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, najveći kapital koji je ostavio iza sebe.

>>Bajić Cvitanu predao dužnost glavnog državnog odvjetnika

>>Dinko Cvitan: Neću vladati u maniri Atile i smjenjivati sve živo i neživo