Sloboda koja prosvjetljuje svijet bilo je prvo i originalno ime golemog kipa koji je narod Francuske poklonio narodu Sjedinjenih Država u povodu 100. obljetnice njihove nezavisnosti. Na jučerašnji dan prije točno 130 godina za ovaj zaštitni znak New Yorka, ali i svega što su svijetu simbolizirale Sjedinjene Države, održana je veličanstvena ceremonija posvećenja kojoj je predsjedao tadašnji predsjednik Groover Cleveland.
Smještena je na otoku Bedloe (sada Otok slobode), koji se nalazi na ulazu u njujoršku luku. Za stotine tisuća imigranata koji su brodovima stizali u SAD ona je bila obećanje bolje i sigurnije budućnosti.
Dvije godine prije stote obljetnice njezina posvećenja, UNESCO ju je uvrstio na popis svjetske kulturne baštine. “Ovaj kip je remek-djelo svjetskog duha koji je postao moćan simbol za cijeli svijet koji potiče razmišljanje o idealima kao što su sloboda, mir, ljudska prava, ukidanje ropstva, demokracija i otvaranje istih mogućnosti svim ljudima”, stoji u tekstu UNESCO-ova obrazloženja.
Glavna inspiracija za podizanje Kipa slobode bio je ishod američkog građanskog rata, točnije ukidanje ropstva u Sjedinjenim Državama. Navodno su sredinom 1865. godine predsjednik francuskog udruženja za ukidanje ropstva Édouard René de Laboulaye i kipar Frédéric Bartholdi za vrijeme jedne večere došli na ideju da Francuska i SAD zajednički podignu spomenik nezavisnosti i slobodi.
Laboulaye je smatrao da su se pobjedom sjevernjačke Unije u američkom građanskom ratu ostvarili svi oni ideali za koje se on osobno zalagao pa mu se činilo logičnim da se spomenik podigne upravo u SAD-u. No nadao se da bi moćna statua mogla biti i inspiracija Francuzima da se pobune protiv represivne vladavine Napoleona III.
Sredinom 1871. Bartholdi je otputovao preko Atlantika s prijedlogom za podizanje kipa. Otok Bedloe zapeo mu je za oko već u trenutku kada je uplovljavao u njujoršku luku, a kada je saznao da je taj otočić vlasništvo američke federalne vlasti i kada mu je predsjednik Ullysses Grant kazao kako ne bi trebalo biti problema da se na njemu podigne spomenik, Bartholdi je željeznicom krenuo obilaziti SAD kako bi prikupio što više javne potpore za svoju ideju. Amerika je trebala financirati veliko kameno postolje, a Francuska izradu kipa.
Bio je siguran da želi da to bude ženski lik, a inspiracija za to bila mu je Marianne, lik Slobode sa slike Eugènea Delacroixa, ali i dvije simbolične ženske figure vezane uz ranu američku povijest – Columbia, koja je bila simbol Novoga svijeta i Sloboda, čiji se prikaz nalazio na većini američkih kovanica iz toga doba.
Bartholdi je odmah po povratku iz SAD-a počeo raditi na glavi Kipa slobode koju je izložio na Svjetskoj izložbi u Parizu 1878. godine. Tada je započela i prodaja modela Slobode, a cjelokupni prihod od prodaje išao je za financiranje izrade kipa.
Na američkoj strani najviše je novca za gradnju postolja prikupio Joseph Pulitzer koji je putem svojih novina New York World privukao više od 120 tisuća donatora. Većina njih dala je priloge do jednog dolara, a Pulitzer je u novinama objavio imena svih donatora, čak i djece koja su dala pet centi.
Bartholdi je 1879. godine za gradnju unutarnje čelične konstrukcije Slobode angažirao Gustavea Eiffela kojemu je ovo bio još jedan veliki izazov za inovativna graditeljska rješenja. On je kip izradio u svojoj tvornici, a 1885. ga je rastavio i zapakirao u kontejnere za put preko Atlantika.
Montažu je nadgledao Eiffel, a zanimljiv je podatak da na gradilištu nitko nije poginuo iako su radnici koji su kip montirali visili na užetima zato što nije bilo moguće postaviti skelu.
Kip slobode u posljednjih stotinu godina više je puta obnavljan i zatvaran za posjetitelje. Zatvorili su ga teroristički napadi 11. rujna, a prije tri godine uragan Sandy i proračunska kriza, no do danas Slobodu ništa nije uspjelo srušiti i poljuljati.
Apsolutno ništa dok iste osobe financiraju IS-IS i hillary... A gotovo svi MSM se udruzili i daju njoj maksimalnu podrsku.