Otkada je svijeta, nikada nitko u tako kratkom vremenu nije postao globalno „megapopularan“ kao to ništavilo od koronavirusa koje vješto skriva svoje tajne od nikad znatiželjnijeg čovječanstva. Nevidljiv i nepredvidljiv, taj brzošireći virus može se pojaviti u bezopasnom, ali i smrtonosnom obličju, što može biti najgora, eksplozivna kombinacija, osobito u okolnostima kakve su proteklih tjedana bile u Hrvatskoj kad nam se činilo da virus više nije s nama. Naših čak 107 smrtnih slučajeva na tek nešto više od 2200 zaraženih ipak nije tako zastrašujuće u usporedbi s 33 zemlje koje mrtve broje u tisućama, neke i na dnevnoj razini. SARS-CoV-2 u stanju je prikrivati se danima, koristeći naš varljivi osjećaj da je opasnost minula, a kad shvatimo da je tu, već je kasno ako se tako kaotično proširi da mu epidemiolozi više ne mogu pratiti trag. Uz njegovu sposobnost mimikrije, ograničene su mogućnosti detekcije virusa s obzirom na nužnu količinu, cijenu i što je najgore, kratku valjanost testova jer već nakon dan-dva negativan test je bezvrijedan.
Kolika je stvarna opasnost
Iako je SARS-CoV-2 u fokusu svjetske znanosti kao nijedna prijetnja čovječanstvu dosad, te je toliko toga o njemu otkriveno, na brojna pitanja ipak još nemamo odgovor, pa ni na jedno od glavnih: koliko je stvarno opasan.
Činjenica je da službeni podaci svih zemalja o dobnoj strukturi govore da od oboljenja COVID-19 umiru pretežito stariji od 65 godina, dok je tek pokoji postotak onih koji umiru u mlađim dobnim skupinama. Štoviše, u zapadnoeuropskim zemljama, gdje je virus osobito napao staračke domove, izrazit je udio žrtava u dobi iznad 75 pa i 80 godina. Upravo ta spoznaja argument je onima koji tvrde da od koronavirusa umiru oni koji bi ionako umrli. To što ćemo svi ionako umrijeti za njih je slab protuargument za “žrtvu” koja se od njih traži. Iako, virus ubija i mlađe, ne samo one koji su narušena zdravlja s izraženim komorbiditetom. To što ćemo svi od nečega umrijeti ne znači da sve te, mnogima drage i važne ljude, vrijedne svakoga dana života, treba prepustiti na milost i nemilost virusu koji koristi upravo beskrupuloznu i egoističnu komociju zdravih i mladih. Naravno, pri tome zdravstveni i politički stratezi moraju voditi računa o tome da spašavajući stara i/ili crvotočinama oštećena stabla ne izgube u vidu šumu, pa da zbog usredotočenosti na koronavirus ne izazovu probleme koji mogu dovesti do pojačanog broja smrti zbog drugih uzroka, ponajprije zbog uskrate uobičajenog tretmana onkoloških, krvožilnih i drugih potencijalno opasnih oboljenja. Međutim, i teška ekonomska situacija u koju smo dovedeni u strahu od posljedica pandemije nepoznatog virusa također može dovesti do povećanja broja drugih tragičnih posljedica.
Zbog toga je važno znati što je s mortalitetom u doba koronavirusa. Jer, od samoga početka pandemije znamo da baš zbog specifičnih karakteristika koronavirusa službene brojke zaraženih i umrlih nisu ni u jednoj zemlji stvarne. Uz svekoliki trud znanstvene zajednice i stručnjaka, pa unatoč i iskazanoj volji niza vlada, nemoguće je utvrditi točan broj žrtava. Iako bi ti podaci trebali biti od presudnog značenja u kreiranju budućih strategija za suočavanje s novim valovima zaraze kako bi se što optimalnije spriječio sljedeći virusni tsunami poput ovoga koji je čovječanstvo prilično pokosio, ali i kako bi se izbjegle teške posljedice „zaključavanja“ društvenog života i ekonomija, te možda i veće “kolateralne žrtve”.
Širenje zaraze trenutačno je na vrhuncu od početka pandemije, osobito u SAD-u i Južnoj Americi, ali i u novim žarištima u Aziji, pa i na istoku Europe, s rekordnim dnevnim rastom broja zaraženih, većim od 140.000.
I nakon što je virus službeno odnio 450.000 života u 185 zemalja svijeta, od toga u 33 države više od tisuću žrtava, još uvijek ima priličan broj onih koji su uvjereni da je sve to što se događa zbog koronavirusa velika „fake“ priča, izmišljotina zajedničkog djelovanja vladajućih politika i medija koji su proizveli nepotrebnu globalnu paniku. Opravdano pitaju što je to uopće smrt uzrokovana infekcijom COVID-19, odnosno umire li se od koronavirusa ili s njim, sugerirajući kako bi mnogi stari i/ili bolesni ionako umrli, samo što je testom potvrđeno da su bili zaraženi koronavirusom. Naravno, kad zaraženi koronavirusom strada u prometnoj nesreći, nikome ne pada na pamet njegovu smrt pripisati virusu. Ali vrijedi i obrnuto, pa nikome tko ima visok tlak, astmu ili dijabetes valjda nećemo reći da bi ionako umro.
Doduše, jak im je argument kako se umire i u većem broju od brojnih drugih uzroka, od gladi, cigareta, nezdrave hrane, u prometu, čak i od gripe kad virus neočekivano i opako mutira, pa se ne poduzimaju ni približno tako opsežne i radikalne mjere kao što su ove zbog koronavirusa koje su na dulje razdoblje utjecale na živote milijardi ljudi. Naravno, lako je biti general poslije bitke, ali prije nekoliko mjeseci nije se znalo s čime imamo posla i u državama u kojima se zakasnilo s adekvatnom reakcijom, bilo to samo tjedan ili dva, to je skupo plaćeno, osobito u ljudskim životima, a i zdravlju onih koji su se s tko zna kakvim posljedicama vratili s puta po rubu između života i smrti.
Čuju se i argumenti da vladajuće politike i mediji manipuliraju s brojem žrtava od COVID-19, preuveličavajući brojke kako bi se uveli neki novi orwelovski oblici kontrole. S druge strane, ima i onih koji tvrde da neke vlasti iz autoritativnih, političkih i gospodarskih motiva smanjenim brojem testiranja skrivaju stvarne razmjere zaraze izlažući svoje žitelje faktoru sreće, odnosno riziku od nekontroliranog širenja zaraze. Karakteristika ovoga virusa jest da se s njim može manipulirati, ali na sreću eventualno tek neko ograničeno vrijeme.
Međutim, činjenica je da i stabilne demokracije s vjerodostojnim sustavima imaju problema s definiranjem smrti od koronavirusa te ne samo da se metodološki pristupi razlikuju od zemlje do zemlje nego su neke tijekom koronakrize opetovano mijenjale pristup, događa se i da različite institucije objavljuju prilično različite podatke o broju umrlih pa se tumačilo što je uzrok tome.
>> VIDEO Alemka Markotić: 'Očekujemo još slučajeva, ako negdje bude eksponencijalni rast uvodit ćemo mjere'
Konfuzna izvješća o mrtvima
New York Times proteklog tjedna piše kako su španjolske vlasti izazvale konfuziju jer je u nekoliko navrata mijenjana metodologija, pa su tamo od 24. travnja odlučili brojiti samo slučajeve potvrđene PCR testom tako da im je broj zaraženih pao za dvadesetak tisuća, a broj mrtvih za 2000. Onda su 25. svibnja odlučili brojiti smrtne slučajeve kad se dogode, umjesto kad je smrt službeno potvrđena. Većina zemalja u smrti od koronavirusa ubraja samo bolničke slučajeve, odnosno kad je testiranjem potvrđena zaraza. Francuska i Velika Britanija također su korigirale broj mrtvih zbog velikog broja umrlih u staračkim domovima. Iako pokojnici nisu bili testirani, simptomatski je bila riječ o smrti uzrokovanoj COVID-19, što neki ubrajaju u službene podatke i kad to liječnik potvrdi na smrtovnici.
Belgija je zemlja s uvjerljivo najvećom smrtnosti, 835 mrtvih od koronavirusa na milijun stanovnika, slijedi UK sa 621, Španjolska 580, Italija 570, Švedska 499, Francuska 453, SAD 362, Nizozemska 355... U Belgiji stručnjaci izrazito povećanu smrtnost povezuju upravo s metodologijom brojenja smrtnih slučajeva od COVID-19 u koje se ubrajaju i slučajevi u kojima je ta bolest samo „vjerojatan“ uzrok smrti.
Različiti pristupi testiranju na koronavirus i brojenju smrtnih ishoda povezanih s COVID-19, utvrđivanje stvarnog stanja pandemije u pojedinim zemljama čini vrlo otežanim, posebice u onim najpogođenijim, Velikoj Britaniji i Italiji.
Stoga smo u našoj analizi Worldometerove brojke mrtvih od oboljenja COVID-19 u deset europskih zemalja, pri čemu smo obuhvatili one najpogođenije virusom, stavili u korelaciju s prekomjernim brojem smrtnih slučajeva za pandemije. Prekomjerne smrti odnose se na višak smrtnih slučajeva koji prelazi prosjek broja mrtvih u identičnim danima prethodnih godina. Uglavnom smo za usporedbu uzimali trogodišnji, odnosno petogodišnji prosjek, tek u pojedinim slučajevima dvogodišnji, odnosno prošlogodišnji broj mrtvih zbog nedostupnosti podataka. S tim da je opasna gripa 2018. utjecala na znatno veću smrtnost i u promatranim tjednima, od 11. ožujka kad je COVID-19 polovicom mjeseca počeo uzimati žrtve u europskim zemljama, sve do kraja travnja ili svibnja, koliko je gdje trajalo najcrnje razdoblje pandemije. U analizi smo se fokusirali na dane u kojima je 2020. utvrđen „višak“ smrtnih slučajeva u odnosu na prethodne godine. Što se trendova tiče, prvih 10 tjedana u svim promatranim zemljama uglavnom je zabilježen manji broj mrtvih nego prijašnjih godina jer ovogodišnja sezona gripe nije bila tako opaka kao ona 2018. Bitno je naglasiti i da je na ukupan broj smrtnih slučajeva u vrijeme najgorih dana pandemije utjecao smanjen broj prometnih nesreća pa i tragičnih kriminalnih događaja koji su se u manjem obimu događali zbog mjera poduzetih u većini zemalja.
Prema podacima našeg Državnog zavoda za statistiku, u ožujku je bilo 59 smrtnih slučajeva više nego 2019., ali najmanje u prethodnih osam godina. Ali u travnju, u tijeku kojeg su službeno potvrđene 63 smrti od koronavirusa, umrlo je najviše osoba unatrag devet godina – 4762, što je 418 više od prosjeka u proteklih pet godina!
U našoj smo analizi koristili uglavnom podatke koje objavljuju državni statistički uredi, pa smo ih u nekim slučajevima sami izvlačili, dok smo u nekim slučajevima koristili rezultate analiza koje su proveli ti nacionalni uredi. Slične analize radili su Financial Times, Economist i New York Times, a i na stranici Euromomo.eu koju podržava Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i danski Statens Serum Institut, tjedno se objavljuju procjene mortaliteta.
Nedostupna pomoć
Dakle, našom smo analizom došli do podatka od 215.000 prekomjernih smrti u 10 europskih zemalja, a prema objavama Worldometera u identičnom razdoblju u tim zemljama službeno je potvrđeno 148.000 smrti od COVID-19. To znači da se u tih 10 zemalja pojavio višak od najmanje ukupno 67.000 smrtnih slučajeva. Možda se i tu radi o smrtima izravno izazvanima koronavirusom samo što zbog načina registracije smrti od COVID-19 odnosno uglavnom zbog toga što nije potvrđeno da su pokojnici bili zaraženi, ti slučajevi nisu pripisani toj bolesti. Dakako, moguće je i da je riječ o smrtima izazvanim nedostupnošću zdravstvenog sustava za oboljele od neke druge vrste bolesti.
Ili uzrok njihove smrti treba tražiti drugdje. Premda, “višak” smrti dogodio se i Švedskoj iako je kod njih zdravstvo sve vrijeme normalno funkcioniralo pa se to ne može pripisati neliječenju drugih bolesti zbog pandemije, već je vjerojatnije riječ o umrlima od koronavirusa koji nisu bili testirani. Usporedbe radi, prema objavi EuroMOMO-a za 22. ovogodišnji tjedan njihova je procjena od 172.400 prekomjerne smrti u 22 europske zemlje. Večernjakova analiza obuhvatila je sve zemlje najgore pogođene koronavirusom, te je u tih 10 zemalja prema Worldometeru do četvrtka potvrđeno 165.239 smrtnih slučajeva. U još 12 zemalja za koje EuroMOMO iznosi procjenu dosad je od COVID-19 umrlo oko 6000 osoba, tako da utjecaj tih zemalja na procjenu prekomjernih smrti nije bitan.
Prema EuroMOMO-u najveći udio prekomjernih smrti, 157.400 njih, bio je u dobnoj skupini od 65 godina naviše, zatim 12.900 u skupini od 45 do 64, te 1500 u skupini od 15 do 44 godine.
Financial Times još je 26. travnja objavio analizu u kojoj je donesen zaključak da bi ukupan broj mrtvih od koronavirusa u 14 promatranih zemalja mogao biti 60% veći. FT je u svojoj analizi po istoj metodi tada utvrdio 122.000 prekomjernih smrti u odnosu na 77.000 smrti službeno pripisanih bolesti COVID-19. U njihovoj analizi jedino je Danska brojem smrtnih slučajeva premašila broj prekomjernih smrti, dok se u našem slučaju to dogodilo kod Belgije.
Više umirali od drugih bolesti
Iznimno, zbog nedostupnosti statističkih podataka u slučaju Italije, koristili smo se procjenama Economista te tima znanstvenika kalifornijskog sveučilišta Berkeley (C. Modi, V. Boehm, S. Ferraro, G. Stein i U. Seljak na medrxiv.org). NYT je 1. lipnja objavio da New York i New Jersey imaju barem 44.000 više mrtvih u razdoblju od 15. ožujka do 2. svibnja, ali i da je više ljudi umiralo od drugih bolesti, srčanih, dijabetesa i Alzheimera u odnosu na prijašnje godine, što zdravstveni stručnjaci povezuju i s manjkom testova te s pogrešno dijagnosticiranim COVID-19 čime je SAD tada bio opterećen.
Očito nam predstoje detaljne znanstvene analize uzroka prekomjernih smrti, kao i stvarnih razmjera populacijskih, zdravstvenih, gospodarskih, političkih i društvenih posljedica pandemije koronavirusa.
Članak je OK s dosta činjenica, no na kraju nedostaje ono najbitnije - koliko je povećana smrtnost u pojedinim zemljama i ukupno. Jedno je nabrajati slučajeve u apsolutnim iznosima, to izgleda puno, no u mnogoljudnim zemljama umire puno ljudi i bez COVIDa... Podatak koji nešto znači jest taj da je npr. u Švedskoj smrtnost povećana nešto ispod 10%, dok je u sj. Italiji (npr. Brescia) smrtnost povećana preko 300%...S time da se ne treba zaboraviti da se ove godine COVID dijelom preklopio s gripom, tako da je sigurno i gripa doprinijela povećanoj smrtnosti, samo je teško odrediti koliko... Ono što će biti jako interesantno vidjeti jest koliko je povećana smrtnost u ovoj i slijedećoj godini kao posljedica karantene. Ne zaboravimo da je kod nas i u dobrom dijelu EU-a zdravstvo bilo zatvoreno za sve osim hitne slučajeve i COVID... Statistika će nam poprilično dobro pokazati koliko je ljudi umrlo i koliko će umrijeti radi izostanka pregleda, pravovremenih operacija, stresa, siromaštva. Tek onda ćemo moći uspoređivati zemlje i uspješnost borbe s Covidom...