Posljednji sastanak međunarodne Radne skupine za projekt „Obrazovanje o holokaustu i međukulturalno razumijevanje u jugoistočnoj Europi: obnova Bloka 17, izložbenog prostora bivše Jugoslavije u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau, Poljska” održan je u svibnju 2015. godine. U Ljubljani je najavljen i sljedeći sastanak koji se trebao održati u Podgorici, međutim taj sastanak još nije sazvan, kažu u našem Ministarstvu kulture. Odgovor je to na naše pitanje koje smo resoru Nine Obuljen-Koržinek postavili zbog informacije kako se u vezi s novim postavom u Bloku 17 Memorijalno-muzejskog centra u Auschwitzu ne poduzima puno. Odnosno, gotovo ništa. Sastanku u Ljubljani prethodilo je još pet sličnih skupova, jedan i u Zagrebu 2014., ukupno šest ozbiljnih okupljanja grupe ustanovljene 2012. godine koja su se bavila zajedničkim postavom zemalja nekadašnje Jugoslavije u Auschwitzu. A kako navode u Ministarstvu kulture, termin sastanka u Podgorici određuje zemlja domaćin te će sastanak biti održan na poziv zemlje domaćina.
Austrijanci i Grci rade
– Jugoslavenski paviljon u Državnom muzeju zatvoren je nakon raspada Jugoslavije, slično kao što je to bilo s čehoslovačkim. Prostor u Bloku 17 nekadašnjeg logora Auschwitz I. čeka novi postav, koji bi morao biti plod suradnje zemalja bivše Jugoslavije – doznajemo iz ureda glasnogovornika Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau. Navode i kako su bili u kontaktu s predstavnicima različitih zemalja kojima je povjeren zadatak stvoriti jedinstveni postav za spomenuti paviljon.
– Pružili smo im svu potrebnu pomoć i spremni smo to nastaviti i u budućnosti. No, pitanje kada će ovaj postav biti dovršen nije pitanje za nas ovdje u Auschwitzu, već za predstavnike zemalja bivše Jugoslavije koji će biti autorima postava. Na proteklim sastancima ti su predstavnici obaviješteni o pravilima koja vrijede za nacionalne postave u Memorijalnom centru. Ta pravila jasno nalažu kako se zainteresirane strane mogu obratiti Muzeju u vezi s postavljanjem pravila suradnje i potpisivanja sporazuma. Do danas Muzej nije primio informaciju kako su predstavnici zemalja bivše Jugoslavije spremni započeti realizaciju projekta – kažu u Državnom muzeju u Auschwitzu dodajući kako Austrija i Grčka rade na svojim nacionalnim paviljonima te da financiranje postava leži na njegovu organizatoru, odnosno na zemljama nekadašnje Jugoslavije. Informacija o tome kako Austrija radi na svojem postavu utoliko je zanimljivija jer se radi o prostoru upravo unutar Bloka 17. Austrija je kroz svoj Nacionalni fond za žrtve nacionalsocijalizma pristala renovirati kompletan blok. Podatak o trošku obnove objekta nalazimo u zapisu s petog sastanka koji je sastavio UNESCO, koji u projektu ima savjetodavnu ulogu. Obnova košta oko 1,2 milijuna eura, pokrit će je Nacionalni fond Austrije, što je i navedeno na njegovim internetskim stranicama te isto potvrđuje i naše Ministarstvo kulture, a na državama je članicama da s muzejskim kompleksom i Austrijom dogovore koliko će od toga troška pokriti. Dodatnih 200 do 300.000 eura stajat će uređenje postava, taj trošak mora pokriti šest država koje surađuju na tom projektu. I na kraju, svemu treba pribrojiti tekuće, ali i nepredviđene troškove.
– Na sastanku u Ljubljani predloženo je potpisivanje zajedničkog pisma ministara kulture Europskom parlamentu, a u svrhu dobivanja financijske podrške, bržeg dovršetka projekta obnove Bloka 17 te zajedničke izložbe u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau. U proteklih pet godina, državama sudionicama u projektu, predstavljeno je nekoliko projekcija ukupnih troškova obnove Bloka 17, ali ne postoji precizna raspodjela financijskih obveza pojedinih zemalja. Obvezu izrade prijedloga modela zajedničkog sufinanciranja preuzela je Uprava Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau. Prema preliminarnom troškovniku, cijena hrvatskog dijela izložbe iznosila bi 200.000 kuna. Dio tih sredstva već je isplaćen autorima pojedinih segmenata postava, dok će se s preostalim dijelom, ove i sljedeće godine, pokriti dovršetak izrade Baze žrtava, terenska istraživanja i videorazgovori s preživjelima – kažu u Ministarstvu kulture navodeći kako je scenarij izložbe dovršen prije godinu dana.
Cijelo vrijeme bez prestanka radimo na utvrđivanju što je moguće točnijeg popisa žrtava logora Auschwitz s našeg područja
– Na njemu je radila Radna skupina, definirajući smjernice i teme za tu buduću zajedničku izložbu, koja će se sastojati od četiri glavne izložbene cjeline, odnosno teme: Mjesto i vrijeme, Žrtve, Počinitelji zločina i kolaboracionisti te Otpor. Na sastanku u Skoplju, u lipnju 2013. izabran je i urednički tim od tri člana koji će zaprimati sav dogovoreni izložbeni materijal, i u njega je, uz dvije povjesničarke iz Slovenije i Srbije, izabrana i predstavnica Republike Hrvatske, gospođa Nataša Mataušić – kažu u Ministarstvu, navodeći još nekoliko organizacija koje sudjeluju u cijelom projektu. S naše strane, kažu, radna skupina za izradu hrvatskog nacionalnog muzejskog postava u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau imenovana je u ožujku 2013. godine i u njoj su Nataša Mataušić, Nataša Jovičić, Rajka Bućin, Goran Blagus, Goran Hutinec i Rut Carek. Radna je skupina imenovana da na temelju znanstveno utvrđenih povijesnih činjenica i na suvremenim metodama muzeološke prezentacije izradi postav koji se odnosi na ovo razdoblje hrvatske povijesti. Kako vidimo, radna je skupina ostala u istom sastavu kao i u vrijeme kada je oformljena, za ministrovanja Andree Zlatar-Violić.
No, zanimljivije je izdvojiti ime Nataše Jovičić, sve do kraja siječnja ove godine ravnateljice JUSP Jasenovca, koja je podnijela ostavku nakon što je dopustila da vijenac u Jasenovcu položi izaslanstvo Hrvatske nacionalne platforme. Nakon toga postavljanje ploče poginulim pripadnicima HOS-a prošlo je bez njezina komentara.
Prema nekim izvorima, čeka se imenovanje novog ravnatelja koji bi zamijenio Natašu Jovičić u radnoj skupini, a v.d. ravnatelja sada je Ivo Pejaković. U međuvremenu je Nataša Jovičić imenovana u Plenkovićevo Vijeće za suočavanje s prošlošću.
Tragične činjenice
Ne može se tvrditi kako se cijelo ovo vrijeme pauziranja u sastancima radnih skupina za postav u zloglasnom logoru nije radilo. Intenzivna su istraživanja broja žrtava koja provodi Hrvatski državni arhiv koji je Ministarstvo kulture 2015. godine odredilo nositeljem projekta Pripremnih radova za izradu hrvatskog dijela muzejskog postava u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau.
– Cijelo vrijeme bez prestanka radimo na utvrđivanju što je moguće točnijeg popisa žrtava logora Auschwitz s našeg područja. Nastojimo napraviti takav popis koji bi praktično bio neoboriv, u cijelosti vjerodostojan – kažu u Hrvatskom državnom arhivu navodeći kako je još rano govoriti o rezultatima ovog sveobuhvatnog istraživanja. A upravo su podaci o broju žrtava i bili razlogom zahtjeva za zatvaranje postava 2002. godine, odnosno zašto postava nemamo već devet godina. Navod glasnogovornika iz Auschwitza nije, naime, sasvim precizan.
– Nositelj programa izložbe postavljene 1963. bio je tadašnji Muzej revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije iz Beograda. 2009. godine jugoslavenski postav je skinut i vraćen u Beograd. Razloga za skidanje postava bilo je više: Jugoslavija više nije postojala kao država, pojedini znanstveno neverificirani podaci, poput brojke od 700.000 ubijenih u logoru Jasenovac, prevladavanje ideološkog nad znanstvenim i stručnim – kaže Nataša Mataušić iz Hrvatskog povijesnog muzeja, također članica naše radne skupine, dodajući kako su zahtjev za izložbeni prostor do 2011. godine podnijele samo Slovenija i Hrvatska, s time da je Hrvatska već 2011. imala prijedlog novog nacionalnog postava Hrvatske kojeg je Mataušić bila autorica. I Austrija je svojim postavom bila nezadovoljna pa ga je skinula ubrzo nakon skidanja jugoslavenskog. Ipak, ponovno se otvaranje postava podosta oduljilo. A nije sasvim sigurno da će i u novom postavu te brojke biti sasvim točne, pa i blizu istinitima.
– Broj će se žrtava teško moći maksimalno precizno utvrditi. Jako će teško biti iz dostupnih popisa razdijeliti tko je u transportima dolazio s prostora današnje Republike Hrvatske, a tko s teritorija koji je danas Bosna i Hercegovina, a koji je tada bio dijelom NDH. Brojka koja je prihvaćena u historiografiji je oko deset tisuća žrtava s prostora današnje Republike Hrvatske. Smatralo se kako je u tom broju sedam tisuća Židova iz NDH, no najnovija istraživanja govore o 7700 Židova. Riječ je o kompliciranom istraživanju koje otežava nedostatak izvornih dokumenata – kaže dr. Goran Hutinec s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je također član radne skupine. On kaže da će jako teško biti sastaviti popis s više od 50-60 posto točnosti. Ali, ovo istraživanje sasvim će sigurno ili otkriti ili barem podsjetiti na brojne, često i tragične činjenice vezane za Auschwitz.
Nedostupna dokumentacija
– I danas pronalazimo svjedočanstva ljudi za koje nismo znali da su zatočeni u Auschwitzu. Među njima je pored određenog broja prisilnih radnika i velik broj zarobljenih antifašističkih boraca iz čijih kasnijih svjedočenja rekonstruiramo što se događalo u tom logoru. Problem predstavlja i činjenica da su pojedini prijeratni stanovnici Hrvatske u Auschwitz dospijevali posrednim putem, poput, primjerice, Branka Lustiga koji je s obitelji pred ustašama iz Osijeka pobjegao u Međimurje, tada pod mađarskom okupacijom, ali je 1944. ipak odveden u Auschwitz. Poznato je i njegovo svjedočanstvo kako ga je u logoru poštedio jedan osječki folksdojčer koji je prije rata poznavao njegova oca. To je zanimljivo i kao potvrda njemačkih podataka prema kojima su nakon 1942. čak 12 do 15 posto stražara u Auschwitzu činili upravo folksdojčeri iz prijeratne Jugoslavije. Posao istraživačima ne olakšava niti stroga primjena zakona o očuvanju arhivskog gradiva. Pojedini dokumenti iz kojih bi se moglo razabrati barem identitet onih koji su 1941. došli pod udar rasnih zakona ne može se u nekim slučajevima posve precizno utvrditi još dvadesetak i više godina, dok ne istekne vremensko ograničenje za korištenje takve građe. Takvo je istraživanje nemoguće dovršiti i bez korištenja građe čuvane u Memorijalnom muzeju Auschwitz i njemačkim Saveznim arhivima, za što je nužna novčana potpora države koja je dosad izostajala – kaže dr. Hutinec.
Na kraju, sigurno je samo kako nije sigurno kada će postav biti gotov. Za Ministarstvo kulture ključ je dinamika radova na obnovi Bloka 17. Navode kako je „Obrazovanje o holokaustu i međukulturalno razumijevanje u jugoistočnoj Europi: obnova Bloka 17, izložbenog prostora bivše Jugoslavije u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau” međunarodni projekt čiji dovršetak ovisi o dinamici radova na obnovi Bloka 17, koju izvode austrijski partneri, stoga ciljani datum dovršetka postava nije određen. Iz austrijskog Nacionalnog fonda doznajemo kako će njihov postav biti gotov u jesen iduće godine. Mi ćemo, pak, sljedeće godine, vrlo vjerojatno, moći vidjeti izložbu temeljenu na dosadašnjim istraživanjima vezanima uz postav.
>> Poljaci objavili popis nacističkih zapovjednika i čuvara, među njima ima i Hrvata
>> Branko Lustig otkrio kako izgleda jedan 'dobar dan' u logoru
Očito da nas je bilo sa obje strane žice....