Izlazak tisuća očajnih radnika Uljanika na pulske ulice bio je jedan od najtužnijih događaja za Istrane. Prošle srijede, prvog dana prosvjeda, njihovom pojavom u musavim radničkim kombinezonima bile su šokirane i tisuće turista koji su preplavili Pulu na vrhuncu sezone.
A najvećem su šoku, pak, bili izloženi u vrhu IDS-a jer Miletić i Flego našli su se u potpuno novoj ulozi, gdje su oni meta bunta, pa su se među radnicima morali osjećati kao da izlaze pred streljački vod. Radnički je bunt toga dana počeo u sedam sati ujutro, a u vrijeme kada je kulminirao oglasio se na Facebooku i istarski Conte, čovjek koji je stvorio IDS i omogućio mu 25 godina vlasti, Ivan Jakovčić.
Objavio je fotografiju u kojoj se on tek nazire skriven među grmovima cvjetova i javnosti poručuje “jedan veliki pozdrav iz Austrije svima koji vole opojno mirisne petunije”! Jakovčić je, dok je slao tu čudnu objavu, sasvim sigurno znao što se zbiva u Puli i, umjesto da svojim Istranima da neku umirujuću ili goropadnu poruku, svejedno, poslao je takvu da se možeš jedino zapitati što ga je to opilo? Ako je imao namjeru biti duhovit, odabrao je krivi tajming, a može biti sretan da nitko prosvjednicima nije pokazao objavu jer ne bi reagirali kao djeca cvijeća.
Takvo ponašanje Jakovčića, koji glumi hipija dok mu vlada kaos u Puli, zapravo dobro simbolizira domete IDS-ove politike u posljednjih 25 godina.
Jakovčića sam upoznao ranih 90-ih još kao mladog i ratobornog istarskog autonomaša kojem je samo dobrobit Istrana bila na pameti. U službenom Zagrebu su ga mrzili, ali i pribojavali ga se jer u Hrvatskoj je vladao najžešći rat, a Jakovčić je autonomaštvom slao krivu poruku. No, Nino, kako su ga zvali od milja, već je tada dobio isuviše povjerenja i postao je politički faktor. Svoje Istrane pridobio je konkretnim angažmanom, i od tada nepoznatih mladih vinara stvorio je zvijezde darujući im tisuće trsova i probijajući im put da postanu veliki. Dakle, Jakovčić sigurno ima zasluga, no kako je rat prestajao, on je od IDS-a napravio partiju koja je usisala svaku molekulu u političkom i gospodarskom životu Istre.
Nakon 25 godina na vrhu IDS-ove piramide nalazi se, kažu, 50-ak oligarha koji sve nadziru s više od dvije tisuće “vojnika”, a njihova lokalna samouprava i komunalna poduzeća nadziru 11 tisuća plaća. Bogaćenje IDS-ova partijskog aparata odvijalo se također po ključu čiji je rodonačelnik bio Nino. Recept je bio – do milijuna putem promjena urbanističkih planova, kada su prethodno jeftino kupljena poljoprivredna zemljišta i šikare postajali na desetke puta vrednija građevinska.
Poslije će Jakovčić političkom trgovinom, naročito u vrijeme dva Sanaderova mandata, samo učvrstiti položaj istarskog Grofa. Sada je ljubitelj petunija Jakovčić izravno upetljan u sudbinu Uljanika. Do prije koji dan bio je, dakle kao eurozastupnik, izravno povezan s Končarom, koji još uvijek figurira kao strateški spasitelj Uljanika. Jakovčić je bio član Nadzornog odbora u Končarovoj tvrtki Afarak u Finskoj te je dao ostavku kad se stvar u Puli počela komplicirati. Nino i Končar razumiju se “po prirodi stvari”, jer plan je provesti staru Jakovčićevu ideju da se Uljanik preseli istočno od Pule.
Davno je, dakle, zaključeno da Uljanik smeta, a cilj je zaposjesti najvredniji preostali komad zemlje na Mediteranu, usred Pule, na kojem se mogu graditi luksuzni turistički i stambeni kompleksi. Dosta je, međutim, morbidno da ta ideja uključuje sudjelovanje središnje državne blagajne koja bi trebala baš njima dati (naš) novac za projekt. IDS i njegovi investitori izgleda nemaju novca i ne mogu dobiti kredite za svoje zamisli. Do 2016. Istra je u državni proračun uplaćivala više nego što je povlačila, a prema neslužbenim podacima lani je naprotiv povukla više nego što je uplatila. Znamo li da su iz blagajne u Zagrebu Uljaniku ranije za sanaciju isplaćene 4,4 milijarde kuna, a da je isisano iz 3. maja iz Rijeke u Pulu više od milijardu kuna, jasno je da u ostatku Hrvatske više nema razumijevanja za punjenje pulskog bezdana.
Kaos u Puli predstavlja najteži poraz IDS-a pa bi bilo logično da vrh stranke žrtvuje Jakovčića, koji je zreo za politički kraj i da ga IDS ne stavi na listu za EU izbore. Premda IDS drži tri saborska glasa koji su dobrodošli premijeru Plenkoviću, u ovoj situaciji beznađa, kada Istrani gađaju IDS-ovce kikirikijem i zalijevaju pivom, njima je sada Plenković potrebniji nego IDS njemu. Trenutak je da se politički Zagreb vrati u Istru i pokuša srediti nered koji su nesposobne IDS-ove garniture napravile. A povijesni je “doprinos” IDS-a u tome što je potvrdio tezu da vlast kvari, a da apsolutna vlast kvari apsolutno.
IDS-u ni radikali u Srbiji nisu ravni, ma ni KP Sj. Koreje im nije ravna. Kad dođete u Istru probajte otvorit Glas Istre, svaki dan na prvih 15 od 20 stranica je vrijeđanje HDZ-a, Hrvatske, branitelja, fašisti su svi čim se prođe Učka prema Rijeci, Hrvatsku nazivaju NDH, zgadi se čovjeku život kad vidi koliko mržnje tamo ima, plus veličanje Tita na ostalih 5 stranica. I tako 27 godina svaki dan, i za Božić i za Uskrs. Eto,.to je IDS.