Što je Wuhan nego koncentracijski logor s 11 milijuna zatočenika

Obilježavanje sjećanja na Holokaust poklopilo se s alarmantnim vijestima iz Kine. U Šibeniku turisti iz Tajvana nasmiješeni pokazuju natpis “Nismo iz Kine”, ispisan na hrvatskom, jer užasnuti domaćini pokrivaju nos kada se mimoiđu s njima u kaletama; u Zagrebu se u centru, po kojem se kreću mnoge upadljive grupe s Dalekog istoka, po apotekama mahnito kupuju zaštitne maske, a slušateljica pripuštena u radijski eter zgroženo se pita zašto takve ljude uopće puštamo preko granice; najgore od svega, iz Italije je u Hrvatsku došla grupa posjetitelja baš iz Wuhana, središta epidemije, i pod stalnim je nadzorom dok se fotografira po Plitvicama.

Holokaust je nastao zbog sulude želje za rasnom čistoćom, a karantena se zbog korona virusa uvodi iz higijenskih razloga. Kineze se zatvara u zaražene gradove kao što se Židove zaključavalo u geta. Kruzer Costa Esmeralda zadržan je u luci Civitavecchia kraj Rima, sa 6000 putnika i 1000 članova posade, i nitko se ne smije iskrcati, jer je na njemu zakašljala Kineskinja iz Macaoa, baš kao što su 1939. godine SAD i Kuba odbile primiti 935 Židova s broda St. Louis te su ih vratili u Europu u smrt.

Dok se Židove u nacističkoj propagandi karikiralo kao nosate likove, semitskog izgleda, debelih usana i niskog čela, tako se i sada smrtonosnima percipira ljude stereotipno opisane kao “žute” i “kosooke”. Kineska zdravstvena kriza izbila je zbog tamošnjih neshvatljivih prehrambenih preferencija (jedu šišmiše!) i loših higijenskih navika (ne peru ruke!), a ni Židovi ne jedu poput Arijevaca i imaju neke svoje čudne običaje. Kinez je ubojit odmah, dovoljno je da se približi i dahne u nas, ali i židovski utjecaj kvari: miješani brakovi onečišćuju rasu, njihove liberalne ili anarhističke ideje podrivaju poredak, a kapital im se infiltrira nevidljivo i usmjerava društvo prema njihovim tajnim planovima. Kineza treba ograničiti, nadgledati i obilježiti baš kao i Židova, a načine postupanja s Kinezima možemo komotno prepisati iz Nirnberških zakona: zabranjeno im je posjećivati bazene i parkove, ne smiju u kina i knjižnice, treba ih isključiti iz škola i vrtića, i svakako se moraju kloniti pločnika da se čovjek ne mora umarati zaobilazeći ih.

Bolest je uvijek metafora. Guba i kuga su se shvaćale kao Božja kazna za grijehe; tuberkuloza pogađa pjesnike i romantične duhove, jer je simbolična bolest duše; rak se smatra dankom koji plaćamo zbog tehnološkog razvoja pa se svaki čas u nekom proizvodu nađu kancerogene čestice, a AIDS je od početka promatran zlurado kao plaća za nemoralan život. Kineski korona virusi, poput SARS-a 2002. godine, a također i ovoga sada, razvijaju se u tipično kineskom ozračju cenzure. U državi opsjednutoj kontrolom smatraju sramotom da se nešto odvija bez nadzora Partije pa su SARS skrivali koliko su mogli, ali kad je dopro do Hong Konga, bruka je ipak pukla. I sad su tajili, a onda su postupili onako kako uvijek postupaju: zatvaranjem granica i blokadom gradova. I opet tipično kineski, reagiraju nevjerojatno efikasno: za dva dana skladište pretvore u ambulantu, a cijelu bolnicu izgrade za manje od tjedna.

Smrtnost od ovog virusa je 5 posto, a Mao Zedong je procjenjivao da u narodu ima oko jedan posto kontrarevolucionara. S tim u skladu je u siječnju 1951. odredio da se u Šangaju ubije tisuću dvije ljudi pa još njih 300-500 na proljeće. A kad su ga iz Guandonga izvijestili da su sredili 3700 unutarnjih neprijatelja, bio je jako zadovoljan, ali ih je i upozorio da kvota smrtnih osuda za tekuću godinu iznosi 8-9 tisuća pa da još kaskaju za ispunjenjem zacrtanog plana. Ono što su u Kini nekad bili veleposjednici, i što su već godinama Ujguri, sada je virus: “Virus je đavao, a ne možemo dopustiti da se đavao skriva”, rekao je kineski predsjednik Xi Jinping predstavnicima Svjetske zdravstvene organizacije.

Čudimo se kako je Holokaust bio uspješan. Pa karantena se vježbala stoljećima dok nije dovedena do savršenstva, kako bi udovoljila dubokoj težnji za čistoćom. I naši susjedi Mađari i Slovenci visoko cijene čistoću, toliko da su se od nas odijelili bodljikavom žicom, a i naša granica odgovara visokim sanitarnim uvjetima. Što je Wuhan nego koncentracijski logor s 11 milijuna zatočenika koji su više-manje prepušteni svojoj sudbini – i iz kojeg sada navrat-nanos zapadne zemlje pokušavaju izvući svoje građene. Izvorno značenje riječi holokaust je “žrtva bogovima”. Svi su ti Kinezi sada žrtvovani za nas.