Polarna svjetlost, odnosno aurora borealis rijedak je prizor na nebu koji je danas iznenadio mnoge. U Sloveniji pak ova pojava nije toliko rijetka, polarna svjetlost viđena je i u travnju ove godine te 2014. Ovaj crvenkasti sjaj dolazi od visokog elektromagnetskog vala u Zemljinoj atmosferi koji je rezultat erupcije Sunca od prije nekoliko dana.
Tijekom večeri iz cijele Hrvatske, Slovenije i ostatka Europe brojni građani na nebu vide crvenkastu pojavu, odnosno auroru borealis. Kako nam je fascinantna danas tako je i tijekom povijesti jednako fascinirala i naše pretke.
GALERIJA:
Što je polarna svjetlost i kako nastaje?
Na velikim visinama, gdje je atmosfera rijetka, sudari su među molekulama zraka rijetki i kisik dvije minute nakon pobuđenja emitira crvenu svjetlost. U dubljim slojevima atmosfere (do kojih čestice Sunčeva vjetra dospijevaju putujući prema sjeveru ili jugu) događa se znatno više sudara među molekulama zraka, što dovodi do toga da, potaknut tim sudarima, Sunčevim vjetrom pobuđeni kisik emitira zelenu svjetlost. Pobuđeni dušik neovisno o visini emitira plavu i ljubičastu svjetlost.
Inače, jedna povijesna zanimljivost je da je hrvatski znanstvenik Ruđer Bošković jedan od prvih koji je pisao i definirao polarnu svjetlost još 1738. nakon što se mogla vidjeti iz Rima, što se iznimno rijetko događa. O istoj temi ponovno je pisao 1747. Pozivajući se na djela francuskih i talijanskih astronoma i filozofa svoga vremena (npr. G. F. Maraldija, Francesca Bianchinija i pofesora G. Polenija), Bošković je smatrao da je polarna svjetlost atmosfera Sunca koja se ponekad spušta prema Zemlji i događa se izvan dosega donjeg, gušćeg dijela Zemljine atmosfere. Smatrao je da se polarno svjetlo opaža na visini od približno 1100 km no danas se zna da se opaža na visinama između 80 i 150 km.
Polarna svjetlost u Hrvatskoj
Posljednji put je polarna svjetlost opažena u nas noću 10. na 11. veljače 1958. a zatim 1, 8. na 9. i 11. studenog 1991 te nedavno, noću 6. na 7. travnja 2000. To znači da je prošlo više od 30 godina između prethodnih opažanja, dok se vremenski razmak između predzadnjeg i najnovijeg opažanja sveo na razdoblje kraće od 8 godina.
Polarna svjetlost, aurora borealis (na južnoj polutci aurora australis) igra je raznobojne,“nestašne“ svjetleće koperne na noćnom nebu, a nastaje kao rezultat borbe elektromagnetskih silnica Zemlje s onima koje nam dolaze od Sunca.
Hrvatska, kao i veći dio Europe leži izvan područja redovitog pojavljivanja polarne svjetlosti, te pojavu vidi samo onda kada je ona naročito izražena u polarnom pojasu. U takovim slučajevima su oblici svjetlosnih tvorevina u polarnom području obogaćeni raznolikošću oblika i boja među kojima prevladava crvenilo. Time se tumači zašto svi zapisi (unatrag više od 200 godina) o polarnoj svjetlosti iz naših krajeva spominju prvenstveno crvenilo ili rumenilo iznad sjevernog obzora, dok se žuta, zelena ili druge boje rijetko spominju. Svjetlosni oblici poput luka, zavjesa ili vjenaca, česti i tipični u polarnim krajevima, u nas su rijetko viđeni.
VIDEO Ovako izgleda njezino nastajanje
Hrvatska enciklopedija na svojim stranicama također pojašnjava ovaj fascinantni fenomen pa tako navode da osim na Zemlji, aurora je opažena i na Jupiteru i Saturnu. Lukovi polarne svjetlosti su oštro ograničeni, zrakaste ili homogene strukture, s najvišom točkom u magnetskom meridijanu. Zavjese imaju duge zrake koje se često pružaju u smjeru magnetskoga polja u obliku lepeze. Korona se pojavljuje u najsjevernijim krajevima, gdje su magnetske silnice okomite na površinu planeta. Difuzne svijetle plohe nalik su na osvijetljen oblak i mogu povremeno pulsirati, lagano povećavati i smanjivati sjaj u razdoblju od nekoliko minuta.
VIDEO Pogledajte intervju sa stručnjakom za svemir, Antom Radonićem