Kolumna

Što kaže Kregar na kredit s četiri godine počeka?

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Što kaže Kregar na kredit s četiri godine počeka?
Foto: Pixsell
Instagram
Autor
Gojko Drljača
30.01.2014.
u 12:00
Dok Šegon i dalje mirno šegonuje, sve još mirnije motri Kregar, kojeg smo nekad kao hrtovi gonili zbog pišljivih sto tisuća maraka. Pouka?
Pogledaj originalni članak

U trenutku kad Hrvatska udruga poslodavaca odlučno ističe ono što je jasno od početka financijske krize, tj. da rješenje proračunskog deficita treba tražiti u rezanju plaća i materijalnih troškova 10-15 posto te dok, s druge strane, Vlada šeprtljavo-kompromiserski pokušava cijeđenjem ušteda iz 2. stupa pronaći bezbolnu formulu spasa, zanimljivo je malo filozofirati o kreditu koji je dobio pomoćnik ministra financija Branko Šegon – od HBOR-a. I to ne zato što je pomoćnik u sukobu interesa ili nije, već zato što je njegovim primjerom zapravo skrenuta pozornost na to kakvi se sve to “krediti” mogu dobiti te kako se bahato Republika Hrvatska razbacuje svojim oskudnim resursima u situaciji kad zapravo moramo stezati i cijediti više nego ikad prije. Priča je to o različitima aršinima kako za građane tako i za poduzetnike. Sunce Lijepe Naše grije samo neke, i to, bojimo se, samo one pomno odabrane, dok mi drugi pri zdravoj pameti naivno zazivamo zdrav razum, znoj i suze. Umjesto da odemo u HBOR po milijune.

Idemo redom. Nakon što je otkrivena afera o kreditu Šegonima, skinuta je i tajnost s uvjeta tog kredita, a ti su uvjeti baš onako zabavni: Šegoni su dobili u kombinaciji od HBOR-a i Hypa ukupno lijepih 31,4 milijuna kuna na 17 godina uključivši poček od – 4 godine! Za početak, kakav je to “kredit” s počekom od 4 godine? U svijetu nas smrtnika koje grije obično sunce Lijepe Naše dođete u banku i kažete “ja bih kredit” pa vam bankari kažu “dobro”, a onda kažete “31 milijun i 4 godine počeka” pa vam bankari kažu “ha, ha, ha, doviđenja”. U realnom svijetu postoji još jedna verzija priče u kojoj vam kažu: “Ho, ho, ho... koja ono droga?”

Skupo naplatili

A u svijetu Šegona i Šegonovih vam kažu “suuuper, evo poček i 31,4 milijuna”. I uz to vam daju kamatu od 3 posto godišnje na 5 milijuna te 5,74 posto na preostalih 26,4 milijuna kuna godišnje. I još iz HBOR-a poruče u obrazloženju kako su to skupo naplatili jer su drugi za iste namjene dobivali kredite s jedan posto kamate. Ajme!

Idemo to prevesti na jezik običnih smrtnika: u zemlji u kojoj čak i jedan Ivica Todorić plaća cijenu novca po dvoznamenkastoj godišnjoj stopi i u kojoj svaki četvrti poduzetnik ne može vraćati svoj kredit, država odabranima po nejasnom kriteriju po netržišnim kriterijima zapravo na razlici u kamati daruje oko milijun eura (7-8 milijuna kuna) i još mu kaže da četiri godine bezbrižno ne vraća glavnicu. To nije kredit. To je darovnica i tko zna koliko je takvih darovnica podijeljeno, a poslovanje HBOR-a je potpuno netransparentno. Institucija poput HBOR-a zapravo uopće ne bi smjela govoriti o bankarskoj tajni jer zapravo nije Banka. Ne ulazi u sustav supervizije HNB-a te bi, dakle trebala javno objaviti listu svih svojih darovnica (“kredita”, potpora i jamstava) sa svim imenima i uvjetima.

Ako Šegon i razni drugi Šegoni dobivaju u ovoj zemlji novac po potpuno netržišnim kriterijima, tj. po kriterijima uz koje bi potpuno nesposobni mogli uspješno gospodariti dok se ostatak zemlje doslovno bori za dah gospodarskog života, onda u ovoj našoj nepravednoj Lijepoj Našoj nikad neće biti tržišta i tržišne ekonomije ako sve darovnice ne budu javne i obrazložene.

Puna potpora

Ministru Marasu treba pružiti punu potporu u zahtjevu za punu transparentnost HBOR-a.

Zanimljivo je da se osjetljivost javnosti u pitanju sukoba interesa zapravo nimalo nije podigla. Mi stariji prisjetit ćemo se da smo poput nasrtljivih novinarskih hrtova negdje u vrijeme prve lijeve koalicije proganjali profesora Kregara jer je od neprofitne udruge građana Posmrtna pripomoć kao član Nadzornog odbra primio kredit po kamatama puno povoljnijim od tržišnih. Kregar se neko vrijeme pravio lud, ali je onda vratio kredit i praktično se ispričao iako je zapravo bio tek kolateralna žrtva velike afere u Posmrtnoj pripomoći i Hrvatskoj lutriji (direktor je bio ista osoba – Franjo Valjak) te, posljedično, u Financijskoj policiji. U slučaju gospodina Kregara radilo se, ako se dobro sjećamo, o stotinjak tisuća maraka i bio je nadzornik zapravo nebitne iako mnogočlane udruge građana. Puno godina poslije, gospodin Kregar sve mirno motri iz SDP-ove saborske fotelje, Šegon šegonuje, a HBOR vjerojatno u baš ovom trenutku izdaje još jednu darovnicu (ups, kredit) za koju ćemo u konačnici jamčiti mi porezni obveznici.

>> Vlada otpušta dvije tisuće radnika: 'Nema popuštanja upravama koje ne znaju'

Pogledajte na vecernji.hr