Subota 12. siječnja
Borbeni avioni u nas služe kao dječje igračke
Bivša ministrica obrane Željka Antunović, upitana bi li Damir Krstičević trebao dati ostavku, odgovara – ne! Tako nam novinarska radoznalost iz ne tako davne povijesti oživljava specijalnu brigu dužnosnice nekad zadužene za sigurnost zemlje. Dakle, Antunovićka nije imala prilike pokazati neupućenost ministra Krstičevića koji je morao znati za američko-izraelske relacije oko zrakoplova F-16 te ih nije smio naručivati sve dok posao ne bude čist i neosporavan, ali se istaknula u drugoj vrsti skrbi za obranu zemlje.
MIG-om upravo vraćenim s remonta letjela je 2003. godina pola sata, brzinom od oko tisuću kilometara na sat, među ostalim i iznad svoje rodne Virovitice u kojoj su Virovitičani mogli vidjeti do kojih je visina uzletjela njihova sugrađanka. Svojedobno Ivici Kosteliću nije uslišana molba da mu se omogući let MIG-om, no letio je jedan novinar koji je jedva ostao živ. Tako nam je povijest borbenih zrakoplova i povijest dječjih igračaka kojima se ili igramo ili kmečimo kad nam ih netko uskrati. Sreća je što su ih Hrvati u Domovinskom ratu otimali neprijatelju, daleko od Antunovićke i Virovitice, novinara i Kostelića i američko-izraelskih natezanja.
Pogledajte i video burne reakcije ministra Krstičevića u Saboru:
Nedjelja 13. siječnja
‘Antifašizam bez ostatka’ Radimira Čačića i JNA
U HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u dva” Radimir Čačić je rekao da je “antifašist bez ikakva ostatka” te objasnio: “Antifašizam je temelj civilizacije, ne postoji nitko pri zdravoj pameti, odgovoran i ozbiljan, tko se može suprotstaviti konceptu i ideji otpora zločinu i koljačima, ljudima koji su bili u stanju pobiti ljude zbog vjere, rase, spolne orijentacije”. Čačić je prava osoba za razgovor o toj temi. Hvaljen je zbog toga što se na početku rata pridružio preuzimanju vojarne JNA od zapovjednika Vlade Trifunovića iz koje su u Varaždinu u antifašističkom zanosu već bila napravljena velika zla, pucalo se na bolnicu, na medicinsko osoblje koje je pomagalao ozlijeđenima, a bilo je i mrtvih.
Tko bi se tko je “pri zdravoj pameti, odgovoran i ozbiljan” mogao usprotiviti takvom antifašizmu u Varaždinu i antifašizmu onih koji su razarali Vukovar, Osijek, Dubrovnik..., protjerivali s okupiranih područja i nemilosrdno ubijali, odvodili u logore u Srbiji, krali umjetnine, vršili veliku nuždu u katoličkim crkvama...! Tko bi se mogao usprotiviti tom “temelju civilizacije” učvršćivanom hrvatskom krvlju, rušenjem tvornica, energetskih objekata, kuća i sramoćenjem hrvatskih svetinja! Pod zapovjedništvom Veljka Kadijevića, obožavatelja najvećeg antifašista Tita.
Ponedjeljak 14 siječnja
Beljak HSS pretvorio u crvenije od svega crvenog
Vijest glasi: “Zakopajmo sjekire, evo vam ruka – rekao je predsjednik HSS-a Krešo Beljak na sjednici Glavnog odbora stranke pružajući ruku zastupnici HSS-a Ani-Mariji Petin, nakon čega se ona, kaže nam izvor blizak Beljaku, digla i napustila sjednicu, naravno ne uzvrativši rukovanje. S njom je sjednicu Glavnog odbora napustilo još nekoliko HSS-ovaca, nakon čega su zatražili ostavku predsjednika HSS-a Beljaka.” Beljakova ostavka – koja nemoguća i nelogična sintagma! Sadašnji predsjednik HSS-a čisti stranku od svih koji su u njoj nešto značili, koji su je simbolizirali i izražavali njezinu političku, pučku i kršćansku bit.
Stvara stranku kakvu želi, vrlo uspješno, a nitko ostavku ne podnosi zbog uspjeha. Tradicijski HSS utemeljen na narodskim i narodnim vrijednostima pretvorio je u stranku liberalniju od svih liberalnih i crveniju od svih crvenih. A pri tom se služi milovanjem svojih političkih protivnika biranim riječima od kojih obuzima jeza. Ali bar u nečemu HSS slijedi Stjepana Radića koji je rekao: “Kad je čovjek na umoru, onda je blizu Boga, a kad je u zatvoru, onda je blizu svome narodu”. A takva bliskost s narodom živi i danas, u onima koji se bore za narod dobivajući uvjetni zatvor zbog provala u automobile.
Utorak 15. siječnja
Biskup, lov, karabin, vepar – nespojivo!
Mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, u lovu je, gađajući vepra i promašivši ga, karabinom teško ozlijedio drugog lovca pa ga je policija prijavila zbog sumnje u kazneno djelo. Biskup, lov, karabin, vepar! Sa svojom starinskom predodžbom o svećenicima teško mogu zamisliti tu sliku. Mnogi će reći – pa i biskup je čovjek, kao i u drugim slučajevima kad neki Božji službenik učini što neuobičajeno. Da, i on je čovjek, ali obvezan na nedužnost kako bi nas vjernike mogao obvezivati na što bezgrešniji život.
Možda je i ovo pitanje razlog za čuđenje mom mišljenju o spomenutom lovu – smije li svećenik ubiti, pa makar bila riječ i o vepru!? Nespojiva mi je ta krvožednost s uzvišenošću mise koju biskup služi svaki dan, s hostijom koju na pričesti daje vjernicima. Ali možda biskup Huzjak ima “opravdanje”, on pripada crkvenoj eliti, elitama je sve dopušteno, i u tom osjećaju povlaštenosti i moći bitno se ne razlikuju crkveni, politički, menadžerski, tajkunski, bogataški odličnici. Završavajući ovu bilješku, znam – na Bogu je da sudi, ali znam i koliko je prezauzet, pa ga kadšto možemo i zamijeniti.
Srijeda 16. siječnja
Kad ti iz domovine nedostaju napolitanke...
Emisije Big Brother zapravo su slika dobrovoljnih koncentracijskih logora u koje se ide iz ropske taštine i radoznalosti. Svi znamo tko je Orwellov Veliki Brat – monstrum Hitler, Staljin i drugi krvoloci, ali dok cijela Hrvatska, regija i Europa odjekuju od osuda čednog pozdrava “Za dom spremni” to slavljenje velikih zločinaca nikome ne smeta. Slavu je prije petnaestak godina doživio i pobjednik prvog hrvatskog Big Brothera Saša Tkalčević, a trijumfirao je natječući se ni u čemu u konkurenciji u kojoj je najbolji onaj tko se najviše istakne svojim ništa.
Ali sad znamo u čemu je njegov genij – u tetovaži. I s tom svojom genijalnošću okrenuo je leđa Hrvatskoj, otišao je u Švedsku, tamo mu je, kaže, dobro i čvrsto je odlučio da se više ne vraća. Koji gubitak za Lijepu našu! To veći što znamo što Tkalčeviću najviše nedostaje iz Hrvatske. Ne nedostaju mu ljudi, rodbina, prirodne ljepote... Njegovi kriteriji koje je iskazao i kao pobjednik Big Brothera mnogo su stroži, plemenitiji, patriotskiji – iz Hrvatske mu, kaže, nedostaju Koestlinove napolitanke. Uslast!
Četvrtak 17. siječnja
Dajte razlog za ustajanje kad svira himna
Vukovarski je gradonačelnik Ivan Penava uoči 21. obljetnice završetka mirne reintegracije Podunavlja izjavio da postoji kontinuitet velikosrpske politike u Hrvatskoj, a Vukovar je “epicentar kontinuirane velikosrpske puzajuće agresije”. Kao jedan od primjera novinarima je pokazao video s finalne utakmice kupa Nogometnog središta Vukovar na kojem se vidi da u vrijeme sviranja hrvatske himne na tribinama nisu ustali učenici Srednje tehničke škole koji se školuju na srpskom jeziku. Upitao je – hoćemo li o tome šutjeti?
Ali prešutjeti to držanje učenika nije veći grijeh od njega samoga. Jer, što možeš onome tko ne ustaje kad se svira himna, povući ga za kosu i podignuti, kazniti ga, udaljiti s događaja? Svoja se zemlja ne voli i njezina himna ne poštuje po naredbi, po prisili, nema ljubavi iz nasilja. Hrvatsku treba učiniti takvom da njezini građani imaju razloga ustati kad svira himna. Stoga bi bilo bolje priznati da mnogi Srbi u Hrvatskoj, možda i većina, ovu državu ne osjećaju svojom, što se vidjelo u vrijeme agresije. Hrvati koji žive i rade tako da Hrvatska i njezinim Srbima bude domovina kao i njima koriste neusporedivo više nego oni koji upiru prstom u Srbe kojima to nije.
Petak 18. siječnja
Nova hrvatske paradigme i stare proskineze
Davor Ivo Stier sročio je još jednu “novu hrvatsku paradigmu”. Onom prvom utirao je put prema vlasti u HDZ-u i državi Andreju Plenkoviću. Sadašnjom traži spas za Lijepu našu, od Plenkovića s kojim se razišao bježi u novi “međunarodni poredak u Europi” u kojem “Hrvatskoj opet prijeti opasnost s Balkana”. Jer, Srbija bi, “ako postigne dogovor o Kosovu, uz snažnu potporu SAD-a, Rusije i Francuske” mogla “ojačati svoj međunarodni položaj, a time i utjecaj na unutarnje prilike u zemljama bivše SFRJ”. Zbog toga Hrvatska, koja sebe ne vidi na Balkanu s kojeg su “uvijek dolazili napadi” na nju, mora “voditi aktivnu politiku balansa snaga kako bi se izbjeglo stvaranje hegemona na Balkanu, a kako bismo time sebi osigurali dugoročni mir i slobodu.”
Tako Stier pametno i suvereno prede i raspreda o novom “međunodnom poretku” u kojem Hrvatsku treba spašavati, no ne bi li je prije toga trebao spašavati od uljuđenog despota Plenkovića kojega je doveo na vlast i koji mu je, kao i drugima u HDZ-u kojima je bilo više do nacionalnih interesa nego do Plenkovićeva sluganstva Europskoj uniji dao – nogu u stražnjicu!? Umjesto da se s njim muški i patriotski obačunaju, nastavila se proskineza Stiera, Kovača i drugih s kojom nema opasnosti za njih pa ni za Hrvatsku.
Pogledajte i video urnebesne Pervanove sinkronizacije saborskog incidenta:
Naslov je totalno promašen. Jedno ne isključuje drugo, dapače.