Što nas čeka do 1. 7. 2013. kada ulazimo u Europsku uniju?

Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić već danas dolazi u Bruxelles na sastanak svojih kolega iz 27 zemalja EU. Premijer Zoran Milanović trebao bi sljedećeg ponedjeljka sudjelovati na Europskom vijeću, zajedno sa šefovima država i vlada svih zemalja EU. Nakon objave potpunih rezultata referenduma, Sabor ratificira pristupni ugovor koji je potpisan 9. prosinca i prihvaćen jučer na referendumu. Već sada sudjelujemo u tijelima EU kao “članica na čekanju”, promatrači bez prava glasa, a punopravna članica s pravom glasa postajemo 1. srpnja 2013. Što će se događati od danas do tog datuma?

Do tada bi svih 27 zemalja članica trebalo ratificirati ugovor o pristupanju dvadeset osme, Hrvatske. Naša će zemlja morati nastaviti započete reforme: posebno u pravosuđu, gdje se očekuju presude u slučajevima korupcije i ratnih zločina te u brodogradilištima, koja moraju biti restrukturirana po planu koji je predan Europskoj komisiji i koji je, iako još nije proveden, poslužio za zatvaranje pregovora. Europska komisija nadzirat će ispunjavanje tih obveza Hrvatske u procesu popularno zvanom “monitoring”, ali nikakvo nepovoljno izvješće ne može više zaustaviti ulazak u EU 2013. na način na koji su “izvješća o napretku” u fazi naše kandidature mogla usporiti zatvaranje pregovora.

Promjene već počele

Naš status sada je puno drukčiji: pregovore smo zaključili, a datum očekivanog ulaska upisan je u svim najvažnijim dokumentima. Kako kaže šef izaslanstva Europske komisije u Hrvatskoj Paul Vandoren, “upisan je bezuvjetno”. Do srpnja 2013. Hrvatska će, dakle, imati svoje predstavnike na svim sastancima u Europskom vijeću: od najnižih radnih skupina do velikih summita šefova država i vlada Europske unije. Svrha tog promatračkog statusa je da prvog dana punopravnog članstva budemo potpuno upoznati s procedurom donošenja odluka i spremni da u njoj kvalitetno sudjelujemo.

Ali, dok Hrvatska bude promatrala i pripremala se za punopravno članstvo, ta Europska unija nastavit će se dramatično mijenjati. Kriza eurozone može biti zaustavljena samo uz velike promjene unutar Unije. Te promjene već su počele na summitu u prosincu, na kojem je Hrvatska potpisala pristupni ugovor. Sada se razrađuju detalji i piše se novi međuvladin ugovor unutar EU koji bi većinu zemalja trebao povezati u jaču fiskalnu uniju. U prosincu se činilo da će tu većinu zemalja koje idu u fiskalnu uniju činiti svi osim Velike Britanije, ali Britanci u proteklih mjesec dana u tihoj diplomatskoj ofenzivi pokušavaju pronaći saveznike koji bi također ostali izvan fiskalne unije. Finska je jedna od takvih zemalja, možda i Nizozemska.

Ostane li dio zemalja izvan, a drugi dio se jače integrira kroz fiskalnu uniju, mogle bi se ostvariti najave o stvaranju “Europe s dvije brzine”. Hrvatska će, u nekom trenutku u sljedećim mjesecima, morati razmisliti i odlučiti želi li i ona, kao najnovija članica EU, pristupiti fiskalnoj uniji. Ulazak u nju značio bi da će se Hrvatska ustavnim zakonom obvezati na proračunski deficit manji od 3 posto BDP-a i javni dug manji od 60 posto BDP-a. A to znači velike rezove u državi. Striktno provođenje tih ciljeva pod prijetnjom automatskih sankcija EU bit će velik problem i drugim, uspješnijim i bogatijim zemljama unutar EU, a svakako će biti teško i Hrvatskoj. Pripremajući se za punopravno članstvo, Hrvatska će morati jačati svoje kapacitete – administrativne i idejne – kako bi počela smišljati što bolje projekte za privlačenje novca iz fondova EU. Hrvatska je u dobroj poziciji da bude neto primateljica novca iz EU-a, odnosno da prima znatno više novca nego što plaća za članstvo u EU. Ali, dok je plaćanje članstva fiksna stvar, primanje novca iz fondova EU ovisi o uspješnosti smišljanja i provedbe projekata. Ne bude li projekata, neće biti ni novca.

Hrvatska ima priliku

U prvoj godini članstva Hrvatska je dužna u proračun EU uplatiti 275 milijuna eura (to je članstvo za šest mjeseci 2013.), a u 2014. članstvo će nas stajati 550 milijuna eura. U tom istom razdoblju, prema dosad objavljenim računicama, Hrvatska može potencijalno povući puno veći iznos iz EU – oko 1,8 milijardi eura. O našoj sposobnosti – ne samo Hrvatske vlade nego i samih hrvatskih građana – ovisi koliko ćemo tog potencijalno “našeg” novca iz EU uspjeti dobiti.