Dolazak državnog vrha, na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem i predsjednikom Hrvatskog sabora Goranom Jandrokovićem, jučer u Krašić, na misu koju je u povodu 60. obljetnice smrti blaženog kardinala Alojzija Stepinca služio mostarsko-duvanjski biskup mons. Ratko Perić, mogao je možda nekoga ponukati da pomisli kako se događa nešto izvanredno oko dovršetka Stepinčeve kanonizacije. Jer, s jedne strane, državni vrh ne običava posjećivati jutarnju misu na Stepinčevo u Krašiću, a s druge, premijer Plenković vratio se iz Vatikana, gdje se susreo s papom Franjom i gdje je ovlaš spomenuta Stepinčeva kanonizacija. I to isključivo u kontekstu strpljenja, kako je poručio papa Franjo.
Trud stiže prekasno
Dakle, oko Stepinčeve kanonizacije još neko vrijeme ne treba očekivati nove vijesti premda se čini da se i državni i crkveni vrh silno trude, upravo pred ovogodišnje Stepinčevo, dati naglasak da čine sve kako bi se ona privela kraju. Odnosno, kao da žele ispraviti propuste iz nedavne prošlosti, kada su ostali inferiorni pred srbijanskom politikom, koja je prvo preko svojih diplomatskih kanala u Vatikanu, a zatim i preko crkvenih, uspjela zaustaviti proglašenje Stepinca svetim. No, sudeći po svemu, ovaj združeni crkveno-politički trud (ili pojedinačni, sasvim je svejedno), stiže prekasno jer je papa Franjo svoj potpis na dovršenu Stepinčevu kauzu očigledno odlučio odgoditi do daljnjega.
Ipak, ono što hrabri u ovogodišnjoj, 60. obljetnici Stepinčeve smrti, vidi se na nekim drugim razinama. Primjerice, u dolasku oko 10.000 hodočasnika jučer u Krašić, kako je u svim svojim vijestima javljao Hrvatski katolički radio, što je impozantna brojka. Ili pak u subotnjoj premijeri dokumentarnog filma Višnje Starešine „Stepinac: kardinal i njegova savjest“, koja je u organizaciji Hrvatskog katoličkog sveučilišta bila organizirana kao vrhunski događaj u Hrvatskom narodnom kazalištu. Radi se, dakle, o filmu koji je napravila osoba izvan crkvenih krugova, tj. visokoprofesionalnom uratku, koji bi istinu o Stepincu (kroz demontažu komunističkih laži) trebao plasirati u svijet jer je uz izbor vrsnih sugovornika izašao i na engleskom jeziku.
Rijeka ljudi u katedralu
Katolički mediji poput Hrvatske katoličke mreže jučerašnji cijeli dan posvetili su Stepincu, nazivajući svoj program blagdanskim, a kroz njega su proveli čitav niz informiranih i aktualnih poznavatelja i samoga Stepinca i onoga što se sada zbiva s njime. Učinili su to i neki javni mediji, kojima Stepinac nije toliko u fokusu, ali ipak prepoznaju važnost trenutka. Dakako, pritom se nikako ne može ne vidjeti rijeka ljudi koja se od jutra slijevala u zagrebačku katedralu, do večernje mise koju tradicionalno predvodi kardinal Josip Bozanić.
Na koncu, ne smije se izostaviti kontekst vremena i društvenih zbivanja koje zadnjih godina kreiraju aktualne politike, a ono nije nimalo „stepinčevsko“, tj. ne odgovara svemu onome što je Stepinac zagovarao u svojoj službi, od važnosti obitelji do nacionalnih i crkvenih prioriteta.
Možda je zato papa Franjo Božjem narodu odredio strpljenje kao mjeru vremena u kojemu će se dovršiti Stepinčeva kauza, a sve kako bi još više i revnije istražio i na svjetlo dana iznio Stepinčevu baštinu, koja se nije sastojala samo u uvažavanju i spašavanju života različitih po vjeri i naciji (ponajviše Srba i Židova), nego i vjere vlastitog naroda, koja u današnjem vremenu možda malakše više nego u Stepinčevu.
Nešto je u toj svetosti očito nevjerodostojno ili upitno