Granski ugovori djelatnosti u javnim službama nisu još ni otvoreni, a u njima se kriju svi dodaci na kojima Vlada može tražiti prave uštede. Tu su ugovorena povećanja plaće, dodaci za staž, za posebne uvjete rada po postocima koji bitno mijenjaju visinu plaće u državnim službama. Temeljni kolektivni ugovor definira materijalna prava poput božićnice, regresa, jubilarne nagrade, naknade za prijevoz ili dara za djecu, ali ne i dodatke na plaće.
Prava koja su nabrojena u TKU-u stoje državu do dvije milijarde kuna, najviše 2,5 milijarde kuna godišnje, a u granskim ugovorima leže milijarde kuna proračunskog novca. Granski ugovori će zato biti tvrdi orah i pravi ispit za Vladinu poziciju kao poslodavca jer dok njih ne izmijeni, neće postići uštede vrijedne spomena, a ne može se niti sanjati o rezanju troškova za zaposlenike od 2,3 milijarde kuna koliko je u proračunu predvidio ministar financija Slavko Linić. Alternative su pad proračuna ili izmjena granskih ugovora. Čini se da je Vlada potrošila više od pola godine na pregovaranja o Temeljnom kolektivnom ugovoru, koji je na kraju otkazan, ali u trenutku kada su pregovori otvarani vjerovalo se da će jednokratna materijalna prava biti dovoljna za postizanje ciljanih ušteda. Sada se ide i na pregovore o granskim ugovorima, ali tek nakon što se sastave pregovarački odbori. Takvih je šest ugovora i to za zaposlene u osnovnom školstvu, u srednjem školstvu, u visokom obrazovanju i znanosti, kulturi, zdravstvu i socijalnim službama.
Plaće rastu i sto posto
A što stoji u tim ugovorima? Dodaci se multipliciraju i mogu narasti za dvostruko veći iznos nego se na prvi pogled čini. Tako prema ugovoru za osnovne škole jedan nastavnik u srednjoj školi, iako ima niski koeficijent, može tijekom godina prikupiti dodacima pristojnu plaću. Koeficijentom i osnovicom imao bi samo 4500 kuna plaću.
Ona se svake godine uvećava 0,5 posto. Osim toga nakon 20. godine staža u većini javnih službi, pa tako i u školama, na snagu stupa dodatak kojim se uz 0,5 plaća uvećava za dodatnih 4 posto godišnje, do 30. godine staža kad dodatak raste na 8 posto godišnje. Uz to, ako se radi u jednoj od škola na otoku ili u Sinju i Imotskom, dobit će dodatnih 10 posto veću plaću. Kad se to zbroji nakon 30 godina rada u školi nastavnik ima plaću otprilike 7700 kuna. Ona se ponovno uvećava za posebni dodatak za školstvo i znanost po kojem se u zadnjih pet godina plaća uvećavala 2 do 2,3 posto godišnje, ovisno o godini plaća mu se uvećala 13 posto u pet godina, a to je dodatnih minimalnih 700 kuna povišice. I tako, dodatak po dodatak, od 4500 kuna osnovice dolazimo do gotovo dvostruko veće plaće u školstvu.
Treba istaknuti i da je u svim granskim ugovorima dogovoren dodatak od 8 posto za osobe s magistarskom titulom te 15 posto za doktore znanosti, iako im ta titula ne treba za obavljanje posla. U zdravstvu se multipliciraju dodaci kod najbolje obrazovanih. Tako kirurg koji je doktorirao ima 40 posto veću plaću od osnovne, bez ijedne godine staža. U granskom ugovoru zdravstvene djelatnosti ugovoreno je da će specijalizanti dobiti povišicu od 15 posto kada se ekonomija oporavi, odnosno kada BDP bude dva kvartala zaredom u pozitivnom rastu. Čini se da je kultura najskromnija jer imaju najmanje dodatke. Voditelji ansambala koji nisu politički postavljeni imaju pravo na uvećanje plaće od 10 posto, a nekim djelatnostima poput baletnih umjetnika bruto plaća povećava se sedam posto zbog teških uvjeta rada.
Kao i ostalima u javnim službama smjenski rad honorira se sa 10 posto. Socijalni radnici imaju najveće dodatke i niske koeficijente. Tako socijalna radnica ima početnu plaću otprilike 4000 kuna, ali ako radi u domu za nezbrinutu djecu, odmah će joj plaća skočiti 20 posto na 4800 kuna. Zanimljivo, povišicu za teške radne uvjete imaju i oni koji rade u računovodstvu, ali ona je 10 posto dok se plaća onih koji rade s korisnicima centara za socijalni rad uvećava 23 posto.
Profesorima norma
Socijalnim radnicama uvećava se plaća ako moraju biti u stanju pripravnosti iako posao mogu obaviti telefonom. A profesorima s druge strane, čini se, nije teško ispuniti normu koja je određena na 300 sati godišnje. To vrijeme moraju provesti u predavaonicama, odnosno pod punim nastavnim opterećenjem. Ako premaše normu, plaća im se može uvećati i do 37,5 posto za onaj dio kojim se prebacila norma, a tu je i povišica od 13 posto u pet kriznih godina te brojni drugi dodatci poput onoga od 15 posto na znanstvenu titulu ili dvije vrste uvećanja plaće, ovisno o stažu.
uvijek jedno teisto, pitate kako cemo ustediti, anikada ne kazete kako cemo zaraditi, po mojemu treba te skinuti te parazite od politicara, trebate skinutu pola opcina nepotrebnih i treba ukinuti birokraciju, tu bi vec ustedili.....