Kolumna

Što povezuje Marulićevu junakinju Juditu i drskog ukrajinskog vojnika? Mač!

Foto: Reuters/PIXSELL
Rat u Ukrajini
Foto: Reuters/PIXSELL
Rat u Ukrajini
Foto: Reuters/PIXSELL
Rat u Ukrajini
Foto: Reuters/PIXSELL
Rat u Ukrajini
22.04.2022.
u 11:14
Epizoda sa Zmijskog otoka iz prvih dana rata dobila je svoju poštansku marku i potvrdu kada je krstarica Moskva otišla točno tamo kamo su je poslali ukrajinski branitelji i to bez pogrešnog engleskog prijevoda
Pogledaj originalni članak

Prošli tjedan konačno je tiskana poštanska marka koja obilježuje epohalnu drskost ukrajinskih vojnika na Zmijskom otoku prvog dana rata. Među 500 prijedloga izabrana je ilustracija umjetnika Borisa Groha koja – u plavetnilu mora i okeru otoka, evocirajući nacionalnu zastavu – prikazuje ukrajinskog vojnika na pješčanoj obali dok moćnom ruskom brodu pokazuje srednji prst.

U neočekivanom obratu sudbine baš je taj brod, raketni razarač Moskva, zapovjedno plovilo ruske crnomorske flote, u međuvremenu spektakularno potopljen, što marki daje posebno ozračje. Ukrajinci su markicu razgrabili isti dan čim je puštena u promet pa se sad tiskaju nove, malo sporije zbog stalnih bombardiranja. Iz pristojnosti, na njoj nisu napisane znamenite riječi marinca Romana Hribova "Ruski brode, jebi se!", ali navedene su na rubu filatelističkog bloka, barem dokle je to pristojnost dozvoljavala.

Ali Hribov nije nikad rekao Ruski brode, jebi se! Da je to kazao, na ukrajinskom bi to bilo ебать ти (ebatʹ ty), što možemo lijepo razumjeti, ali on je rekao іди на хуй (idy na huy), a to preciznije znači "idi u ku%&c". Da je zbilja tako, vidjelo se nakon potapanja broda jer je regionalni guverner Odese, Maksim Marčenko, izjavio sljedeće: "Potvrđeno je da je krstarica Moskva danas otišla točno tamo kamo su je poslali naši vojnici na Zmijskom otoku", a to ne bi moglo biti da idy na huy znači je#b! se, nego baš mora biti "idi u ku%&c".

Zašto smo tako krivo obaviješteni? Zbog engleskog! Jer ako u Google Translate upišete іди на хуй, na engleskom će to glasiti "go yuck yourself", isto kao i kad upišete ебать ти; Englezi, u siromaštvu svojeg jezika, nemaju načina da razlikuju te dvije ukrajinske psovke. Hrvatski, naprotiv, razlikuje, što se također može provjeriti na Google Translate - samo upišite te prostote na našem materinjem jeziku i promptno će vam iskočiti na ukrajinskoj ćirilici.

Ima tu čak i nešto stilistike. Opasno je u jeziku govoriti o osjećajima, ali čini mi se da je je#b! se ipak nešto manje vulgarno od idi u ku%&c, jer se, barem u Hrvatskoj, češće čuje i više koristi. Ova druga psovka, zbog svoje jačine, više se rabi u muškom društvu. Zato čak možemo Romanu Hribovu odati priznanje zbog toga što ni u smrtnoj opasnosti nije izgubio smisao za jezične nijanse te se u krajnje kritičnoj situaciji ispravno odlučio za snažniju, grublju i muževniju psovku.

Mogao sam i neki bolji i pristojniji primjer naći kao uvod za svoje misli o Danu hrvatske knjige, koji je baš danas, 22. travnja, na obljetnicu dovršenja "Judite", epa koji je Marko Marulić završio na današnji dan 1501. No možda ima tu i dubljih paralela: Ukrajinu danas ugrožavaju horde s Istoka kao i onomad Marulićevu Hrvatsku; Ukrajinci, kao i Hrvati tada, nastoje sačuvati svoju kulturu i način života, samo što se to tada zvalo kršćanstvo, a danas europske vrijednosti; i jedni i drugi oskudijevali su oružjem, ali ne i hrabrošću.

Usamljeni vojnik na pustom otoku, suočen s plovećim tehnološkim monstrumom, zar nije slab poput Judite, seksepilne udovice koja se zavukla strašnom Holofernu u šator da ga omami i ubije? Seksualne konotacije ima i ukrajinska marka i renesansni ep splitskog genija: uzdignuti prst vojnika, simbolični ku%&c koji se ne smije pokazati, pa ni izgovoriti, ima pandan u Juditinim dražima kojima je zavela i obezglavila osvajača – jer zapravo je njen ku%&c, pardon, mač, bio duži, brži i oštriji od neprijateljskog.

Ovdje se ne želi reći da je kratka psovka značajnija od pjesničkog veledjela, nipošto. Želi se reći da smo se toliko ulijenili da više ne znamo i ne razumijemo ni bliske jezike, iako su nam uz malo truda dostupni, a kamoli da bismo se protegnuli izvan slavenskog kruga. Oslanjamo se na engleski, i vjerujemo mu posve, iako nas može u svakom trenu iznevjeriti. U najmanju ruku, gubimo dragocjene nijanse.

Pa kakve to veze ima, pitate me, je li nešto otišlo u k ili u pm, kad cijeli svijet ide onamo? Svejedno, treba biti točan i dosljedan do kraja. Kad su 18. veljače 1790. revolucionari u Parizu osudili na smrt markiza de Favrasa, on je staloženo uzeo u ruke smrtnu presudu, pročitao je i mirno rekao: "Načinili ste tri gramatičke pogreške". Neka je Englezima sve isto, ali mi razlikujemo ебать ти od іди на хуй. Propast ćemo tek kad nam postane svejedno.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.