Što povezuje okrutna ubojstva djevojaka iz sinjskog kraja

Tisuće bijelih ruža isprepletenih u brojne vijence prekrile su grobnicu okrutno ubijene Kristine Šušnjara koja je u petak pokopana na triljskom groblju. Na svakom od vijenaca bila je i bijela traka s posljednjim pozdravom: “Od majke Ankice, oca Ivice, brata Luke, bake, djeda, strica, ujaka, prijateljica...” Jedan je bio i od Lukinih školskih kolega iz Trgovačke škole u Sinju. Na njemu je pisalo: “Posljednji pozdrav Lukinoj sestri od učenika 3. c Trgovačke škole”. Nosile su ga dvije djevojke, a iza njih je u povorci bio cijeli Lukin razred s bijelim ružama koje su uz vijenac položili na grob njegove sestre Kristine. Prije gotovo šest godina na još jednom groblju u sinjskom kraju gledali smo istu dirljivu sliku. Bezbroj bijelih ruža satkanih u brojne vijence s bijelim trakama, bijeli lijes i na tisuće i tisuće ljudi koji su na posljednji počinak došli ispratiti okrutno ubijenu 17-godišnju Anđelu Bešlić. Među tim mnoštvom u povorci bio je s bijelim ružama i tada jedan razred iz sinjske Trgovačke škole. Bio je to razred Anđele Bešlić koja je išla u istu školu kao i Kristina Šušnjara. – Našu školu pohađale su i Anđela i Kristina – reče tužnim glasom djevojka iz Lukina razreda kada smo je pitali iz koje su škole. Anđela Bešlić je prije šest godina, kada ju je 3. ožujka 2002. okrutno ubio Ivan Bulj, imala tek sedamnaest godina. Bila je učenica sinjske Trgovačke škole. Tada je Kristina Šušnjara iz Vedrina u Trilju, koju je na okrutan način 6. siječnja ove godine ubio Luka Pezelj, imala samo 15 godina. Još je išla u osnovnu školu. Ne znamo je li poznavala Anđelu, ali je, kao i svi u sinjskom kraju pa i cijeloj Hrvatskoj, tada suosjećala s Anđelinom obitelji. Sigurno se sa svojim prijateljicama pitala kakav to mora biti monstrum koji je na tako okrutan način ubio djevojčicu koja se kao i sve njezine vršnjakinje radovala svojim prvim izlascima s prijateljima na koncerte. Majka Kristine Šušnjare Nitko u sinjskom kraju, pa ni Kristina, koja je po svjedočenju svih koji su je poznavali bila oličenje jedne skromne i poštene djevojke, nije ni u najcrnjim mislima mogao zamisliti da će se šest godina poslije Anđeline smrti u njihovu kraju ponoviti sličan zločin. Iako se te dvije djevojke, čije su obiteljske kuće udaljene jedna od druge 15-ak kilometara, nisu poznavale, možda samo iz viđenja, postale su dio iste priče – žrtve zločina mirnih i neprimjetnih susjeda monstruma. Anđela Bešlić i Kristina Šušnjara ubijene su na sličan način. Još dok nije pronađeno Kristinino tijelo, u Trilju i sinjskoj krajini njezin je nestanak mnoge podsjećao na zločin koji se dogodio prije šest godina u njihovu kraju. Anđela je nestala kada se iz Sinja s koncerta kući vraćala u kasnim večernjim satima, a Kristina je nestala u ranim večernjim satima dok je odlazila u Sinj. Anđelin nestanak razjašnjen je tek nakon 35 dana kada je u kasnim večernjim satima u selu Suhač jedan mještanin u šetnji sa svojim psom u jednoj provaliji pronašao njezino raspadnuto tijelo. Bilo je prekriveno granjem, a njezin ubojica Ivan Bulj priznao je ubojstvo tek kada je vidio da je njezin otac svojom istragom na dobrom tragu da otkrije ubojicu. Više od mjesec dana od Anđelina nestanka koji je na noge digao cijelu Hrvatsku, šutio je i pravio se da o tome ne zna ništa, do trenutka kada je vidio da nema izlaza. Tada se predao i sve priznao policiji. Kristinin nestanak rasvijetljen je nakon tri dana. Ne zbog toga što je ubojicu progonila savjest, nego zbog toga što ju je Marko Matovac iz Osoja, šetajući se sa svojim psom, pronašao pored seoske jame u koju mještani godinama bacaju otpatke od zaklane stoke. Ubojica je nije mogao ugurati u tu jamu, jer je njezin otvor bio preuzak pa je njeno tijelo bacio s druge strane u provaliju. Slučajnost ili ne, ali i njezin krvnik Luka Pezelj, nakon što se oslobodio leša, prekiro ga je s nekoliko grančica koje je otkinuo s obližnjeg hrasta. Kasnije je policiji priznao da je Kristinino ubojstvo htio prikazati kao djelo nepoznatog silovatelja. – Dosjetio sam se kako bi bilo dobro prikazati ovo kao silovanje, pa sam je skinuo – priznao je policajcima u svojem neuvjerljivu iskazu ubojica Luka Pezelj. Sva njegova opravdanja pred policijskim istražiteljima da je Kristinina smrt u njegovu automobilu bila nezgodan slučaj pala su u vodu kada je otkriveno da ju je zatukao udarivši je šesnaest puta ključem za skidanje kotača. Luka Pezelj Luka Pezelj iz sela Rošca u omiškom zaleđu, koje je udaljeno desetak kilometara od Trilja, nakon što se riješio Kristinina tijela oprao je automobil u kojemu ju je ubio, presvukao se i vratio se opet u Trilj u kafić Most koji je udaljen samo pedesetak metara od mjesta gdje je iste večeri prije nekoliko sati sjeo u svoj automobil Kristinu koja je stopirala za Sinj. – Istina da smo ga svi poznavali kao mirna dečka prije ubojstva. Ali način na koji je to učinio pokazuje da je ta mirnoća bila samo njegova fasada, da je njome samo krio svoju okrutnost. Jer, normalan čovjek ne može tako bez ikakva povoda zatući i ubiti bespomoćnu djevojku. Prema njemu ne treba imati ni mrvicu samilosti – komentirao nam je jedan Triljanin na dan Kristinina pogreba. Brojne stravične ozljede na Kristininu tijelu pokazuju da je ubojica Luka Pezelj bio ustrajan u svojoj nakani da dokrajči nesretnu djevojku. Njezine osobne stvari koje je pokupio iz svog automobila, među kojima su bile naušnice, policija je pronašla u kaminu njegove kuće u kojoj ih je poslije zločina pokušao spaliti. I to pokazuje da je ubojica mislio kako nikada neće biti otkriven. – Njegova predaja nije bila pokajništvo, nego je shvatio da smo mu na tragu, sasvim blizu da ga otrkijemo – rekli su u policiji. Tri dana Luka Pezelj jedini je znao kako je Kristina nestala i kako je ubijena. U nedjelju, prvi dan nakon noći ubojstva, mirno se šetao ispred svoje kuće u Rošcu. Ničim nije dao naslutiti da ju je on ubio. Tek kada je policija tragajući za primijećenim golfom stegnula obruč i kada je pitala njegova brata je li on u subotu vozio svoj zeleni golf, Luka se slomio pred bratom i priznao mu da je on Kristinu ubio. On ga je natjerao da se preda policiji i kaže što je učinio. Obitelj ubojice nije željela razgovarati s novinarima. Tjerali su ih ispred njihove kuće u Rošcu. Jedino je njegov brat Petar Pezelj, koji ga je natjerao da prizna zločin, novinarima ispred suda u Splitu rekao: “Za Luku ne tražimo oprost. To što je učinio nitko mu ne može oprostiti. Moja obitelj nema hrabrosti izaći pred oči Kristininoj obitelji, pa čak ni prijateljima, pa tako nismo uspjeli skupiti hrabrost ni izraziti im sućut. Ispričavamo im se.” Pogreb Kristine Šušnjare Dvije obitelji u sinjskom kraju u tako malom razdoblju proživjele su istu tragediju. Na vječni počinak ispratili su dvije svoje kćeri, dva anđela koje su bile žrtve okrutnih ubojica, pravih monstruma koji su zločin počinili zbog svoje prljave požude. Tijekom ovih dana kada se tragalo za Kristinom, kada je pronađeno njezino mrtvo tijelo i kada je pokopana na triljskom groblju, s obitelji Šušnjara bio je i Ivan Bešlić, otac ubijene Anđele. Htio je, koliko se u takvom trenutku može pomoći, biti uz obitelj Šušnjara koja proživljava ono što je njegova obitelj proživljavala prije šest godina. Kada je nestala Kristina, Ivan Bešlić rekao je kako, na žalost, proživljava iznova svoju tragediju. S obitelji Šušnjara u njihovu najtežem trenutku u životu bio je cijeli sinjski kraj. To se moglo vidjeti na Kristininu pokopu kada je plato ispred triljske crkve bio pretijesan za sve koje su htjeli biti nazočni na posljednjem ispraćaju. Svih ovih dana dok je trajala agonija Kristinina nestanka, u Trilju smo s mnogima razgovarali o Kristini. Svi su je znali kao mirnu i povučenu djevojku, koja je iznad svega obožavala književnost, pisala pjesme i maštala kako će jednog dana izdati svoju zbirku. Htjela je prošlog ljeta upisati književnost u Splitu, nije uspjela, pa je upisala ekonomiju. Tko i kakva je djevojka bila Kristina Šušnjara, najvjernije ju je u svojoj propovijedi na pogrebu opisao monsinjor Ivan Ćubelić, generalni vikar. – Ova mlada djevojka položila je svoj život u borbi za vlastito dostojanstvo i za obranu svoje djevojačke časti. Nju nije pokolebala ni prijetnja smrću da ostane uspravna i svoja, da umre odlučna i sigurna da je u pravu, da će je sada još više voljeti i cijeniti njezini roditelji i prijatelji, znani i neznani, zemlja i nebo. Kristina je svojom mučeničkom smrću ubrojena u red velikih žena našeg vremena.”