Ne ulazeći u kalkulacije kojem predsjedničkom kandidatu odgovara koji datum izbora za Pantovčak, za opću javnost, birače, odnosno građane najbolje je da ti izbori budu u najranijim mogućim rokovima. Tako će se najprije pročistiti tko su uopće predsjednički kandidati jer da bi se došlo u taj status, potrebno je prikupiti 10.000 potpisa birača.
Za ove izbore javilo se više od tucet potencijalnih kandidata i njihove pojave opterećuju i medije i društvene mreže jer svi žele biti tretirani kao kandidati premda, osim dvoje pretendenata na predsjedničku funkciju koji će ući u drugi izborni krug i eventualno trećeg koji će osvojiti respektabilan broj glasova, svima ostalima mjesto ni nije u političkoj areni. Prije pet godina samo je četvero kandidata uspjelo prikupiti 10.000 potpisa, a procjene su da svi oni koji iza sebe nemaju stranačku infrastrukturu ili bilo kakvu moćniju logistiku ne mogu sakupiti toliki broj potpisa.
Čak ni Dalija Orešković, koja je u to vrijeme imala ogromnu medijsku podršku, na ponovljenim lokalnim izborima u Lici nije mogla prikupiti 600 potpisa kako bi se kandidirala s neovisnom listom. Ni aktualna predsjednica kao ni Zoran Milanović ili Miroslav Škoro, kojeg podržavaju Most i Suverenisti, neće imati problema s prikupljanjem potpisa. Dapače, vjerojatno će se natjecati tko će prikupiti više potpisa, barem HDZ-ov i SDP-ov tabor koji će ih skupljati za Kolindu Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića. Mislav Kolakušić, kao četvrtopozicionirani prema anketama, premda nema stranačku infrastrukturu sigurno će prikupiti potrebne potpise jer ima priličan broj aktivista. Uostalom, njegova je lista osvojila i mandat u Parlamentu EU dok Most kao parlamentarna stranka, primjerice, nije.
Što raniji izbori skratit će neformalni dio predsjedničke kampanje i sve nas poštedjeti političkog prenemaganja, obećanja, gordih riječi i dociranja. Ubrzat će se politička dinamika izbora, a Hrvatska će već 5. siječnja, nakon drugog kruga izbora, znati tko je novi predsjednik ili predsjednica. Ti će izbori biti uvertira za parlamentarne, odnosno pokazatelj trenda što nas čeka na izborima za Sabor. U svakom slučaju slijedi naporna godina.
Fenomenalno mi je kako se u medijima napuhuje nekakva "biti ili ne biti" atmosfera oko predsjedničkih izbora. Ti izbori su važni samo iz dva razloga - prvo, zato što su to jedini izbori na državnoj razini u kojima birači neposredno biraju konkretnu osobu na jednu od 3 ključne pozicije u državi. Ni parlamentarni, ni EU izbori to ne nude, jer se tamo liste sastavljaju po stranačkim ključevima, pa se birači vrlo često osjećaju izigrani. Na predsjedničkim izborima nema kalkulacija, posebno ne u drugom krugu - ili osoba A ili osoba B, nema d'Hondta, nema povlaštenih glasova manjinaca i dijaspore, nema lova u mutnom.... To je ipak prosječnom biraču najveći mamac da na te izbore izađe, jer njegov glas znači upravo ono što je i zaokružio i svaki glas vrijedi jednako. Drugo, ovi izbori su važni jer će donijeti poraz SDP-ovog kandidata, bez obzira tko prošao s njime u drugi krug. Time će birači još jednom poručiti SDPu da oni nisu rješenje za ovu državu, da Hrvatska nikad neće biti dominantno lijevo orijentirana, da je SDP promašena priča. Ne kraju krajeva, oni su jedina stranka u HR koja nema legitimitet, jer se pri svom nastanku nije statutarno odrekla pravnog slijeda KPH-SKH, nije se ogradila od zločinačkog karaktera vladavine SKH i nije prihvatila povijesnu katarzu svoje ideologije, kao što je istovremeno kategorički zahtijevala i zahtijeva (legitimno) da se ista takva katarza provede nad naslijeđem ideologije NDH. Kad to shvate, možda postanu legitimna stranka.