Prije četiri godine zatekli smo gotovo prekinute odnose s hrvatskim iseljeništvom

Zvonko Milas (1961.) rođeni je Vukovarac koji je tijekom Domovinskog rata bio zapovjednik topništva u obrani Vukovara. Poslije rata bio je angažiran na raznim poslovima u MORH-u, a radio je i kao ravnatelj Zaklade hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. U mandatu od 2011. do 2015. godine bio saborski zastupnik na listi HDZ-a, a trenutačno obnaša dužnost državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. S Milasom smo razgovarali o položaju Hrvata u iseljeništvu, njihovim problemima, planovima kako da se taj položaj poboljša, ali i o dnevnopolitičkim pitanjima, izborima, vukovarskom HDZ-u…

Na čelu ste Središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Kako biste ocijenili danas položaj Hrvata u iseljeništvu? Gdje je situacija najbolja za tamošnje Hrvate, a gdje najteža? Koliko je Hrvata uopće danas u iseljeništvu?

– Procjene govore okvirno o 3,2 milijuna Hrvata u iseljeništvu. Pazite, mi smo tipična mediteranska zemlja i jednako kao što Italija, Grčka imaju dugu povijest migracija, tako je imamo i mi. Jednako tako, imali smo komunizam s kojim se mnogi nisu slagali i jedna kombinacija političko-ekonomske migracije događala se krajem šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon toga se dogodio Domovinski rat koji je mnoge Hrvate nažalost dugotrajno smjestio izvan Hrvatske. Nije mi se još dogodilo da sam posjetio neku hrvatsku zajednicu u svijetu, a da mi se nije javio netko iz Vukovara. S obzirom na to da prva i druga generacija iseljenika vode potpuno drukčije živote te da je status iseljenika 70-tih potpuno drukčiji od onog nakon 2000., nezahvalno bi bilo govoriti o najboljoj ili najtežoj situaciji za naše ljude vani. Nema pravila. Ono što mogu reći jest da smo svugdje, na svim kontinentima, jako cijenjeni članovi društva, da smo prepoznati po intelektu i upornosti. I velikoj ljubavi prema nogometu, naravno.

Nedavno su održani izbori u Srbiji poslije kojih Hrvati neće imati svoga predstavnika ni u Skupštini Srbije ni u Skupštini Vojvodine. Kako gledate na tu činjenicu kao i na to da Hrvati u Srbiji nemaju zagarantirano mjesto ni u Skupštini ni u izvršnim vlastima?

– Nažalost, nakon ovih izbora Demokratski savez Hrvata u Vojvodini više nije parlamentarna stranka u Srbiji i Hrvati nemaju svoga predstavnika ni u srbijanskoj ni u vojvođanskoj skupštini. To će zasigurno negativno utjecati na vrlo kompleksan i osjetljiv položaj Hrvata u Srbiji, jer je, uz brojna druga otvorena pitanja, upravo osiguravanje zajamčene zastupljenosti Hrvata u predstavničkim tijelima na svim razinama, od lokalne do državne, najvažnije otvoreno pitanje, čijim bi se rješavanjem potaknuli pozivni pomaci i u mnogim drugim područjima. Ovo pokazuje ozbiljan deficit srbijanskoga političkoga sustava, na koji smo mi dosad upozoravali i u svim našim kontaktima, na svim razinama, tražili od srbijanske strane da ispuni svoju obvezu koju je preuzela još 2004. godine, a nije nevažno reći da je naša Vlada postigla ono što je Vlada prije nas propustila učiniti, a to je da se ispunjavanje obveza iz bilateralnog sporazuma integriralo u pregovarački proces Republike Srbije s Europskom unijom. Želio bih naglasiti da su Hrvati u Srbiji u posebnom fokusu naše Vlade, puno smo toga učinili u partnerskom odnosu s njima u ove četiri godine, kontinuirano smo i sustavno davali potporu svim njihovim važnim aktivnostima, utrostručili smo financijsku potporu, započeli  s podupiranjem velikih strateških projekata. S pripadnicima hrvatske nacionalne manjine iz Srbije nastavit ćemo razvijati započete projekte i osmišljavati nove te ćemo aktivno raditi na rješavanju pitanja zajamčene zastupljenosti i drugih otvorenih pitanja i jamčim vam da nećemo odustati dok Republika Srbija ne ispuni svoje preuzete obveze.

Obišli ste više zajednica Hrvata širom svijeta. Koliko Hrvati širom svijeta znaju o Hrvatskoj, životu u Hrvatskoj…? Ima li onih koji su spremni da se vrate ili pokrenu neke poslove u Hrvatskoj?  

– Ima, hvala Bogu. I to upravo ona demografski najpoželjnija dobna skupina – mlade obitelji. Smatraju Hrvatsku poželjnom za odgoj djece, za pokretanje biznisa. Svjesni su da u nekim aspektima imamo još puno prostora za unapređenje i žele upravo taj prostor „popuniti“ svojim uslugama, znanjem, proizvodima. Ističu sigurnost i uravnotežen odnos privatnog i poslovnog života kao glavne prednosti Hrvatske u odnosu na zapadne države iz kojih dolaze. Pogotovo smo sada, za vrijeme pandemije COVID 19, prepoznati kao iznimno sigurna država. Iznimno su povezani sa svojim obiteljima u Hrvatskoj pa su jako dobro upoznati s našim boljkama, koliko i s prednostima. Međutim, svjesni su svih boljki država iz kojih dolaze. Svi Hrvati koje sam upoznao izvan Hrvatske osjećaju duboku odanost prema njoj, poštuju svoje korijene, trude se njegovati svoj hrvatski identitet, trude se prenijeti ga na svoju djecu i unuke, prate sve što se događa u Hrvatskoj.

Koliko ste zadovoljni radom Vlade RH kada je riječ o poboljšavanju položaja Hrvata u iseljeništvu?

– Jako sam zadovoljan. Prije četiri godine zatekli smo gotovo presječene odnose s hrvatskim iseljeništvom – vjerujem da smo u ove četiri godine stvorili temelje za jačanje tog odnosa. Jedini temelj tog odnosa, koji nužno mora biti partnerski, jest povjerenje. Povjerenje stvaramo dosljednim preuzimanjem odgovornosti za sve što smo započeli, za sve što smo čuli. Sama Vlada, sva ministarstva – svi su jako senzibilizirani za pitanje hrvatskog iseljeništva. Kada se pojavi izazov koji treba adresirati, svugdje, u svim državni tijelima, imamo sugovornike kojima je, jednako kao i Uredu, stalo brzo riješiti eventualne sporne situacije. Primjerice, iseljeništvo je bilo jako nezadovoljno odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu. Riješili smo to i olakšali pripadnicima hrvatskog naroda izvan Hrvatske stjecanje tog osnovnog prava. Prigovaralo se da država nije adekvatan partner u promicanju i njegovanju hrvatskog identiteta – pokrenuli smo program Domovina usmjeren na mlade od 18-30 godina koje se, kroz boravak u RH osvješćuje o snazi korijena, pokazuju hrvatske ljepote, objašnjava hrvatska povijest, posebno doba Domovinskog rata. Pokrenuli smo projekte usmjerene osnovnoškolcima kojima ih se izravno upoznaje s činjenicom da smo – iako rasuti diljem svijeta – jedan i nedjeljiv narod čije je zajedništvo neupitno. A tek smo počeli.

Koje projekte Ureda kojemu ste na čelu biste posebno istaknuli?

– Nezahvalno pitanje. Samo smo u BiH realizirali više od 700 projekta. Svaki projekt u kojem je Ured sudjelovao mi je drag jer pomaže Hrvatima – bila to cesta koja vodi do osnovne škole u BiH, bilo u Vojvodini, bilo u Torontu. Iako se ne mogu decidirano izjasniti, vjerujem da se osjeti  jedno „prije“ i  „poslije“, da se osjeti da smo napravili veliku razliku u odnosu na Hrvate izvan RH. I nikad me to neće prestat oduševljavati. 

Kakvi su Vam planovi, kao državnog tajnika, u sljedećem periodu?

– Pokrenuti još projekata za mlade, osigurati što veći stupanj zaštite prava Hrvatima u BiH, Sloveniji, u Vojvodini... Vjerujem da ćemo nastaviti kao dio radne skupine te im omogućiti korištenje svih prava koja država nudi svojim građanima.

Rođeni ste Vukovarac i član HDZ-a. Kako gledate na zadnja događanja unutar podružnice i činjenicu da su stranku napustili gradonačelnik Ivan Penava i njegovi suradnici?

– Pred svake izbore postoji minimalno jedan kandidat koji ne razumije širi kontekst i funkcioniranje stranke. Svi bi sve promijenili i onda kada napokon dođu u priliku – ne mogu ili ne znaju ništa promijeniti. Takvih političkih zvjezdica na hrvatskom nebu uvijek će biti, ali ih se nitko baš i ne sjeća predugo. Problem je što ne razumiju da je HDZ – zajednica, ne čini je nekolicina ljudi nego je svaki član jednako važan, svačije mišljenje se uvažava, a odluke se donose na demokratski način i unutar stranke.

Što se Penave tiče – svatko bira sebi društvo. Ne zamjeram mu ja što je otišao, međutim – način jest sporan.

Jeste li zadovoljni ulaganjima u Slavoniju u protekle četiri godine?

– Jesam, ulaganja su iznimno konkretna i stvaraju podlogu za ostanak i povratak mladih u Slavoniji. Briga za svakog člana, za svakog građanina, za svakog Hrvata – naš je posao. U Slavoniji se taj posao jako dobro radi. Iako efekti velikih, kapitalnih projekata nemaju trenutačni učinak, svjesni smo svi toga, ali neophodni su za budućnost Slavonije. Takvim projektima smo težili – projektima koji će ostaviti višedesetljetni trag.

Što bi po vašem mišljenju trebalo napraviti kako bi život u Slavoniji bio kvalitetniji i bolji te se zaustavilo iseljavanje?

– Pa u vrijeme pandemije – svakako treba što kvalitetnije provesti mjere protiv te pandemije koja nam je obilježila godinu. Nakon rata sam siguran da sve možemo – dok smo živi. Potrebno je jačati ekonomsku stabilnost, sigurnost radnih mjesta, sigurnost mirovinskog sustava i sustava socijalne skrbi, otvoriti nova radna mjesta, pružiti mladima priliku za kvalitetno obrazovanje. HDZ je krenuo tim putem, bolje nego itko zna upravljati u teškim i nepredvidivim vremenima. Ne bojimo se preuzeti odgovornost. To je glavna razlika između nas i ostalih. Preuzeli smo odgovornost za sigurnost naših građana. Jedini imamo kapacitete koji to mogu ostvariti