Država je od 2017. godine odobrila oko 17,5 tisuća subvencija za kupnju stana ili kuće te bi se do kraja ove godine ta brojka mogla popeti na 20 tisuća.
Subvencije ulaze u petu godinu i zasad je poznato da će trajati još najmanje dvije godine.
Interes za državne poticaje s vremenom sve više raste jer subvencija nije mala i u prosjeku se kreće od 900 do 1000 kuna mjesečno. Kroz njih se kupcima stanova u jednoj godini isplate gotovo dvije prosječne plaće, odnosno oko 12 tisuća kuna godišnje. Toliko je svojevremeno iznosila i stambena porezna olakšica za sve kupce stanova koje je uvela Račanova Vlada, a HDZ ukinuo čim se vratio na vlast.
Stambena porezna olakšica ukinuta je uz objašnjenje da komplicira porezni sustav, da bi 15 godina poslije dobili mjeru koja je možda jednostavnija za provedbu, ali je zakomplicirala kretanja na tržištu nekretnina i digla cijene.
U velikim su gradovima cijene nekretnina već prestigle napuhane vrijednosti iz 2008. godine, a po Zagrebu ima nekretnina koje se prodaju i po 8000 eura za kvadrat. To što su dobili kroz subvencije i eventualno pad kamata, novi kupci gube kroz skuplje kvadrate. Samo u Zagrebu stanovi su u pet godina poskupjeli više od 40 posto.
Od 2017. do kraja 2019. godine u Hrvatskoj je prodano 70 tisuća stanova/apartmana te 32 tisuće obiteljskih kuća, ukupno 100 tisuća stambenih objekata. Svaka deseta među njima, oko 10 tisuća, prodana je uz subvenciju, tako da proizlazi da subvencije sve do 2020. godine nisu bile glavni kanal prodaje, no imale su snažan negativan utjecaj na cijene.
Lani se, međutim, broj subvencioniranih nekretnina više nego udvostručio na oko 8200, te im je tržišni udio mogao biti i preko 20 posto. Podaci o prodaji tijekom 2020. godine trebali bi biti objavljeni u lipnju. Stoga ne bi bilo loše razmisliti o nekom neutralnijem i trajnijem modelu pomoći mladim ljudima koji neće gurati cijene, poput stambenih poreznih olakšica, jer ovako država izdvaja znatna financijska sredstva – dosad oko 1,2 milijarde kuna – a dugoročno zapravo ne pomaže onima kojima bi trebala pomoći.
Posljedice upletanja države u pravila ekonomiju uvijek završavaju na isti način. Premda je minulo 30 godina i deklarativno želimo mijenjati društveni sistem, naši stručnjaci se nisu daleko odmakli od sterotipa. Korist ima građevinski sektor. Možda bi trebalo istražiti uzročno posljedičnu vezu politike i građevinskog sektora, jer im je država omogućila bogaćenje koje se ne temelji na porastu cijena njihovih usluga ili rasta cijena građevinskog materijala.