Što u Hrvatskoj nisu pokupovali moćnici EU, kupuju Srbi

Bogati misle da im je sve dopušteno, pa i da blate zemlju kao u vrijeme kad se na nju pripremala agresija.

Subota 14. rujna

Tko linčuje – Hrvati ili tajkun Tedeschi?

Bogati misle da im je sve dopušteno. Oni imaju najveću moć – novac, i tko im što može. Tko što može bogatunu Emilu Tedeschiju kad blati ovu zemlju stilom karakterističnim za vrijeme u kojem se na Hrvatsku pripremala agresija? U Hrvatskoj crnaca ima posvuda, na ulicama, trgovima, u prodavaonicama, restoranima, u školskim klupama i dvorištima, ima ih gotovo u svim nogometnim klubovima i na svim utakmicama, a rasističkih ispada prema njima jedva da ima, neusporedivo ih je manje nego u bilo kojoj europskoj zemlji. Pa ipak, Emil Tedeschi će reći: “Kad vidimo crnca, mi ga želimo linčovati”. Slično govori o nesnošljivosti prema Srbima, Azijcima.... A ne štedi ni sportske navijače jer vole samo šampione, kao i svuda u svijetu. I zašto rabi osobnu zamjenicu “mi” (“...mi ga želimo linčovati”)? Tko su ti njegovi “mi”, jer zacijelo milijuni Hrvata nikad ne bi htjeli biti u tom prvom licu množine? Dakle, “mi” su Tedeschi i njegovi istomišljenici, zapravo bi oni željeli linčovati one koje u svojoj tajkunskoj bahatosti preziru, oni su svoju novčanu moć pretvorili u rasnu ekskluzivnost, koju kriju opanjkavanjem hrvatskog naroda. I ta njihova sramota teška je koliko i njihovo bogatstvo.

Nedjelja 15. rujna

‘Najmoćnija Hrvatica u EU’ – najmoćniji slugan

Tekst o Dubravki Šuici ima naslov – “Od profesorice engleskog do najmoćnije Hrvatice u EU”. Ja bih ga malo promijenio i napisao – “Od profesorice do najmoćnijeg hrvatskog slugana u EU.” Jer, “najmoćnija Hrvatica u EU” nije ni dosad upotrijebila niti će odsad upotrijebiti svoju moć za hrvatske interese. Ni za jedan euro neće smanjiti milijarde koje profiteri iz najmoćnijih zemalja EU iznose iz Hrvatske. U hrvatsko vlasništvo neće vratiti ni jednu banku (manje-više sve su u rukama stranaca) i ni jednu prodanu državnu tvrtku. Neće zaustaviti ni jedan autobus očajnih Hrvata koje svojom politikom ona, Plenković i cijela vlast protjeruju iz domovine. Neće dati nijednu plaću tisućama radnika koji rade a ne primaju plaću niti će povećati minimalac onima koji s njim jedva prežive. Neće nahraniti ni jedno dijete od desetaka tisuća djece koja gladuju u Hrvatskoj... Dapače, mediji će mahati njezinom golemom zaradom kojom joj Bruxelles plaća servilnost i šutnju o tome kako nas EU čini sve siromašnijom zemljom iz koje njezine najmoćnije države uzimaju sve obilnije dobiti. Od takve EU i takve vlasti bio je bolji i omraženi Khuen-Héderváry, u čije se vrijeme gospodarstvo u Hrvatskoj i te kako ojačalo.

Ponedjeljak 16. rujna

Most podupro Škoru – vreća našla zakrpu

Pošto je Most na predsjedničkim izborima odlučio poduprijeti Škoru, prijatelj me zamolio da napišem kako je vreća našla zakrpu. I meni je palo na pamet nešto slično – Škoro i Most su se udružili jer su isti. Političko im je značenje malo, ali su im ambicije megalomanske. Premda im je potpora u anketama oskudna, hvastaju se kako su “predstavnici svih građana” – govore u ime naroda premda ih narod za to nije ovlastio. Most je u oporbi sa svojim obmanama i obećanjima bio sasvim drukčiji nego kad se dokopao vlasti, a drukčiji bi na vlasti sigurno bio i Škoro jer nema baš nikakve šanse da ostvari ono što obećava. Ograđuju se i od ljevice i od desnice, premda često u istupima izražavaju ekstremne desne stavove. Ne odgovara im ni HDZ ni SDP premda su s njima i te kako bili slizani ili su se pokušali slizati kako bi zadobili političku moć ili sudjelovali u vlasti, što će reći da nisu nikakva alternativa velikim strankama kako se međusobno hvale. Premda bi, dakle, htjeli biti posebni i različiti od drugih, po svemu nabrojenom isti su kao i sve druge stranke i političari. Slični su i po tome što će Škoro, kako, uostalom, pokazuju i ankete, na izborima proći otprilike kao što je prolazio i Most.

Utorak 17. rujna

Srbija bez zlata, ali ostao ‘zlatni’ ugled

Srbija je očekivala zlatnu medalju na Svjetskom košarkaškom prvenstvu, prvo su joj mjesto predviđali stručnjaci i mediji i u drugim državama, ali je posrnula u četvrtfinalu i tako doživjela jedan od najvećih šokova u svojoj sportskoj povijesti. Ali ju je ipak prvakom svijeta proglasio jedan Amerikanac, bloger i voditelj jednog sportskog podcasta Kevin Clancy poslije susreta SAD – Srbija. Prvo se upitao “Ima li u Srbiji hrane?”, a potom – “Znate li koja je razlika između jogurta i Srba? Jogurt nije odgovoran za genocidno ponašanje i Prvi svjetski rat”. Potom se našim pobjesnjelim susjedima “ispričao”: “U redu, ispričavam se Srbima..., narodu koji je započeo Prvi svjetski rat. E, neka ste vi ubili Franju Ferdinanda, 16 milijuna mrtvih. Krasno”. Na kraju poziva da se ipak dođe u Srbiju: “Dođite zbog hrane bez GMO-a, ostanite zbog genocida”. Predodžba koju o Srbiji ima Clancy nimalo ne sliči slici koju mnogi Srbi, a pogotovo srbijanske vlasti, stvaraju sami o sebi, pa su im ovakve pljuske i potrebne. Uzalud im je nijekati svoju genocidnost dok je tako rado i često pripisuju drugima, koliko se utisnula u pamćenje svijeta pokazuje i činjenica da ih prati i na sportskim svjetskim natjecanjima.

Srijeda 18. rujna

Latin preuzima ‘Otvoreno’ u stilu HDZ-a

Bivša HTV-ova urednica Hloverka Novak-Srzić žestoko je reagirala na vijest da je Denis Latin imenovan urednikom i voditeljem emisije “Otvoreno”. Na Facebooku je napisala “...duša me boli... ne zbog mene... ja sam sve već vidjela... žao mi samo pretplatnika... Bože sačuvaj...” Nije je teško razumjeti jer se Denis Latin istaknuo ustrajnim napadima na Tuđmana u “Latinici”, krivotvorinama o Domovinskom ratu, o ratu dogovorenom između Tuđmana i Miloševića, o podijeljenoj krivnji itd. Na jednoj sjednici Vijeća HRT-a poslije “Latinice” o Tuđmanovoj ostavštini, dr. Juraj Njavro je rekao: “Latin je u emisiju doveo ljude koji nisu ničim sudjelovali u Domovinskom ratu, ali iz svoje patološke mržnje prema Tuđmanu izjavljuju ono što se ja... ne usuđujem izgovoriti koliko je morbidno.” Bilo je još mnoštvo prosvjeda zbog “Latinice”, a Miroslav Tuđman tražio je i da se Latina procesuira. Što će reći da je njegovo preuzimanje “Otvorenog” znak radikalnog raskida s Tuđmanom u HDZ-u, koji je imenovao glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića. I potvrda Milanovićeva često ponavljanog mišljenja da lijevo-liberalni Plenković ni po čemu ne pripada HDZ-u, u koji se ubacio da napravi karijeru i da ga rashrvati.

Četvrtak 19. rujna

Ako se ponovi migrantska kriza iz 2015. godine...

Stižu valovi migranata iz Afrike i Azije, a neizvjesno je do kada će Turska držati izbjeglice među svojim granicama, pa bi se mogla ponoviti kriza iz 2015. godine. Neodgovornost nekih pojedinaca iz tadašnje vlasti neće se ponoviti, Hrvatska danas štiti svoju granicu istodobno štiteći najdulju vanjsku granicu EU. Bude li novog migrantskog vala, postupit ćemo kao odgovorna država koja poštuje svoje granice i svoj suverenitet, rekla je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Naravno, prozvanim se osjetio bivši premijer Zoran Milanović, koji će reći da “tada nismo mlatili ljude i znali smo što radimo. Nisam to mogao naučiti... u odjelu za propagandu NATO-a. To sam morao, sa svojim suradnicima, na licu mjesta osjetiti i vidjeti kako zaštititi hrvatski interes. On je zaštićen sjajno – ni jedna ograda u Hrvatskoj nije srušena, a ti ljudi su ionako htjeli u Njemačku gdje su došli.” Te su Milanovićeve riječi u popriličnoj svađi s onim što je o migrantima govorio 2015. godine: “Mislim da tim ljudima treba dati priliku da se zaposle, da stvaraju, da plaćaju porez, da pridonose jer vratiti se sigurno neće i ne trebaju se vraćati”. Očite razlike u stavovima baš ga ne kvalificiraju za Pantovčak.

Petak 20. rujna

Ostat će nam himna ‘Lijepa naša rasprodana’

Kad znamo da su nam manje-više sve banke u stranom vlasništvu, da smo strancima prodali Inu, Plivu, telekomunikacije i druge velike tvrtke, jako je ohrabrujuće čitati naslove – “Srpski kralj papira je misteriozni kupac Kraševih dionica koji kvari planove braći Pivac?” ili “Jedan od najbogatijih Srba zainteresiran za ulaganja u Hrvatskoj.” I tako, što nisu pokupovali profiteri iz moćnih zemalja EU i svijeta, kupovat će braća Srbi. Usporedo s nestajanjem hrvatskog naroda, tome narodu otimaju se nacionalna bogatstva. Godine 2100., kako predviđa Eurostat, bit će nas upola manje, 2,3 milijuna, a imat ćemo 72,3 posto staraca. I tko zna hoće li još išta strateški važno biti u hrvatskom vlasništvu, pogotovo ponovi li se negdje Agrokor. Možda ćemo piti vodu kako nam stranac bude otvarao ili zatvarao slavinu, možda će nam stranac naplaćivati kilovate struje, možda će na Jadranu, gdje se već u nekim hotelima govori samo stranim jezicima, hrvatskoga posve nestati. Možda će nam, za utjehu, ostati uspjesi nogometne reprezentacije, u kojoj će, istina, većinu činiti igrači koje su također pokupovali stranci. I koji će na početku utakmice skupa s navijačima pjevati himnu “Lijepa naša rasprodana”.