Problemi koje 27 članica EU ima sa zastojem u procjepljivanju težak je udarac za EU, to veći što ih Velika Britanija, SAD ili Izrael nemaju, a ni Rusija ili Kina (doduše bez standardne kontrole). Kredibilitet Unije je na kocki ako se farmaceutska kompanija, koliko god velika bila, usudi opstruirati joj isporuku dogovorenih 400 milijuna doza cjepiva, a još više ako je to posljedica pogreške u tumačenju izričaja “best efforts” u ugovoru, kako to proizlazi iz dosadašnjih očitovanja čelnika AstraZenece i EU.
Izvanredne okolnosti uzrokovane nepredvidivim tehničkim teškoćama u proizvodnji cjepiva su moguće. Zato je i upućena belgijska inspekcija u sporne belgijske pogone AstraZenece kako bi se utvrdile okolnosti, i jesu li se razmjeri znali i u prosincu, ili doista tek 22. siječnja kad je AstraZeneca objavila kako do kraja ožujka neće moći isporučiti 80 milijuna, već samo 31 milijun doza cjepiva. Šefica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je da je EU uložio milijarde kako bi pomogao u razvoju cjepiva protiv COVID-a i da je sada na farmaceutskim tvrtkama da ispune svoju obvezu.
Naravno, sumnja se da je u pozadini spora profit. Tko plati više, prije dobiva cjepivo, logika je po kojoj Izrael ima cjepiva i više nego što mu treba.
AstraZeneca negira da je profit uzrok “tehničkih problema”. Ali, kako onda V. Britanija nema problema s isporukom cjepiva te tvrtke? Ima li to i smije li to imati kakve veze s time što su dva proizvodna pogona na njezinu teritoriju? Boris Johnson otvoreno likuje jer je to i prva bitka dobivena nakon Brexita. Isporučuje li se njima cjepivo i iz pogona u EU? I kakve to ima veze, je li AstraZeneca britanska ili međunarodna tvrtka? Štoviše, u EU tvrde da ugovor obuhvaća i britanske pogone te stoga traže da se i AstraZeneca složi s ukidanjem klauzule o tajnosti radi objave ugovora. Što je izrazito važno u kontekstu tumačenja značenja izraza “best efforts”.
Izvršni direktor AstraZenece Pascal Soriot za Die Welt je rekao kako se nisu obvezali na rokove isporuke, već na “najveći napor”. I za talijansku La Repubblicu rekao je da su se obvezali učiniti sve što mogu da isporuče cjepivo u skladu s ugovorom. Čelnike EU osobito je zaboljelo što je naglasio da su ugovor s Velikom Britanijom potpisali tri mjeseca prije EU. Povjerenica za zdravstvo Stella Kyriakides ustvrdila je da logika tko prvi dođe, prvi je uslužen može vrijediti u lokalnoj mesnici, ali ne i za sklapanje takvog ugovora. Izričito tvrdi kako su i dva britanska pogona sadržana u ugovoru o isporuci cjepiva.
Naravno, kad je riječ o tako važnom ugovoru o “životu i smrti” tisuća ljudi, što su mogući razmjeri ubrzanja ili zakašnjenja u isporuci, a da ne govorimo što u gospodarskom smislu znači raniji povratak na normalno, i antidatiranje ugovora nije neki problem. Ali, ne bi li onda morali upozoriti EU da će morati čekati u redu, bez obzira na ulaganja. “Najveći napor” je pravni standard u komercijalnim ugovorima koji obvezuje stranke da učine sve što mogu da ispune preuzetu obvezu (isporuče 80 milijuna doza cjepiva do ožujka), bez obzira i na trošak. To je najveći pravni standard, za razliku od “razumnog napora” (resonable efforts) koji podrazumijeva nižu razinu obveze kad se poduzima samo ono što je razumno očekivati, a ne sve. Ali, ako EU i jest u pravu, ima li dovoljno uvjerljive i brze mehanizme stvarnog utjecaja na AstraZenecu da ispuni ugovorenu obvezu?
Usprkos pokazivanju mišića, bojim se da nema. AstraZeneca može, dođe li sukob tako daleko, naprosto obustaviti isporuke Uniji do daljnjega, a Unija u najboljem slučaju po sebe može zaplijeniti zalihe u belgijskoj tvornici i zaustaviti daljnju proizvodnju. Čini mi se očitim tko će izvući kraći kraj.