Papa Franjo poslao je 2017. inspektore u svoju Argentinu kako bi proveli istragu o seksualnom zlostavljanju djece u katoličkoj ustanovi za gluhonijemu djecu u Mendozi. Prošle je godine Franjo poslao mons. Charlesa Sciclunu u Čile kako bi istraživao o pedofilskim skandalima u tamošnjoj Crkvi. Svi čileanski biskupi dali su ostavke nakon što su (njih 34 od kojih 31 u službi, a trojica u mirovini) došli u svibnju prošle godine na razgovor u Rim. Franjo je dosad prihvatio ostavke sedmorice, ali istraga o krivnji pojedinaca još nije potpuno završena.
Hoser ostao u Međugorju
Podsjetimo da je Franjo svojim izaslanikom imenovao poljskog umirovljenog biskupa Henryka Hosera za Međugorje. I njegov prethodnik papa Benedikt XVI. slao je inspektore. Spomenimo samo inspekciju koju je poslao u Trapani, na Siciliji, zbog sumnji u financijske neispravnosti. Među poznate slučajeve slanja inspekcija spomenimo onu poslanu da se ispita jesu li stigmate oca Pija doista nešto nadnaravno. Tadašnji papa Ivan XXIII. poslao je 4. kolovoza 1960. kao apostolskog vizitatora mons. Carla Maccarija u San Giovanni Rotondo kako bi dodatno rasvijetlio događanja u kapucinskom samostanu i s ocem Pijem. Istrage oko oca Pija obavljene su i prije i uvijek su završavale na štetu kapucinskog fratra. Na kraju na osnovi istrage koju je proveo Maccari zapovjeđena je izolacija ocu Piju. Danas su i otac Pio i Ivan XXIII. sveci.
Video - Papa Franjo u Abu Dhabiju
Apostolski vizitator crkveni je predstavnik s privremenim zaduženjem da prouči određena događanja u nekoj biskupiji neke države, te da svoj nalaz i zaključke iznese Svetoj Stolici. Njihova misija je privremena i kratka. No, odlukom pape vizitatorska misija može biti i na neodređeno vrijeme (ad nutum Sanctae Sedis) kao što je bila ona mons. Hosera koji je zatim, odlukom Franje, ostao u Međugorju. Od davnih vremena pape su ili preko nuncija ili preko posebnih izaslanika kontrolirali događanja u nekoj biskupiji. U novije vrijeme misija nuncija je više diplomatska nego kontrolna, pa pape u hitnim slučajevima šalju svoje inspektore. Vizitatore se šalje i kada treba ispitati djelovanje nekog reda. Ako se sumnja u ispravno djelovanje nekog reda, šalju se inspektori. U svakom slučaju, pape preko svojih izaslanika stavljaju u djelo vrhovnu jurisdikciju koja im pripada za svaki slučaj i svuda u Crkvi. Koje ovlasti ima inspektor, zna samo onaj tko ga je uputio u inspekciju, jer ih mogu poslati i kongregacije.
Dakle, kakve ovlasti ima poljski nadbiskup Józef Michalik koji je stigao u Zagreb? Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije obznanio je kako je u “skladu s dogovorom između zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i kardinala Marca Ouelleta, prefekta Kongregacije za biskupe, od 20. veljače 2019. programiran bratski posjet mons. Józefa Michalika, umirovljenog nadbiskupa Przemyśla i donedavnog predsjednika Poljske biskupske konferencije”. Cilj posjeta Michalika je “rasvijetliti pitanja nužna za nastavak obnove Statuta drevnih institucija Zagrebačke nadbiskupije koji je započeo rješavanjem pitanja vezanih uz Zbor prebendara”, kako je priopćeno.
Dakle sva druga nagađanja o tome zašto je Michalik došao u Zagreb ostaju samo nagađanja. Jer, prema priopćenju Zagrebačke nadbiskupije, o dolasku inspektora dogovorili su se Bozanić i Ouellet, pa prema tome oni znaju koja je zadaća bivšeg predsjednika Poljske biskupske konferencije. Također, u priopćenju se govori o Zboru prebendara. Dakle i tu bi trebalo biti sve jasno, odnosno osim pitanja vezanih uza stanje i sudbinu toga zbora, Michalikova vizitacija ne bi trebala obuhvatiti ništa drugo. Prema tome priopćenju, moglo bi se također zaključiti da je Bozanić zatražio pomoć Kongregacije za biskupe u rješavanju pitanja vezanih uza Zbor prebendara. Zapravo, nakon što je Bozanić smijenio vrh Zbora prebendara i načinio novi statut, Kongregacija za biskupe trebala bi prihvatiti statutarne izmjene. Prema tome, sva bura zbog dolaska Michalika u Zagreb mogla bi se utopiti u čaši vode.
Dakako da bi i glede upućivanja poljskog nadbiskupa u Zagreb trebao biti obaviješten i papa Franjo. Vizitacije ne znače da nakon njih slijede smjene ili strahote, već mogu biti samo pomoć u rješavanju nekih pitanja.
Iskusan nadbiskup
Michalik je, inače, vrlo umjereni i iskusni nadbiskup. Podsjetimo, kada je Benedikt XVI. pohodio Poljsku (potpisani novinar bio je na tom putovanju 2006. u papinu zrakoplovu) bilo je kritika koje je papa uputio poljskoj redakciji Radio Marije. Osim što Vatikan nije s blagonaklonošću gledao na protueuropsku propagandu Radio Marije, Ratzinger je radiju kojim je upravljao otac Tadeusz Rydzyk spočitao i antisemitsko držanje. Michalik, koji je tada bio predsjednik Poljske biskupske konferencije (predsjednik je bio od 2004. do 2014.), rekao je da “katoličke radijske postaje ne smiju emitirati takve (antisemitske) diskusije”.
Zanimljiv je slučaj i s varšavskim nadbiskupom Stanisławom Wojciechom Wielgusom. Njega je papa Benedikt imenovao nadbiskupom Varšave 6. prosinca 2006., a na dužnost je stupio 5. siječnja 2007. Dan kasnije, 6. siječnja 2007., Stanisław Wojciech Wielgus morao je dati ostavku na položaj varšavskog nadbiskupa. Zapravo, samo jedan sat nakon što je preuzeo dužnost, u javnost je izišla informacija da je Wielgus u vrijeme komunizma bio suradnik poljskih tajnih službi. Benedikt XVI., koji nije znao za tajne veze Wielgusa, odmah ga je smijenio. Tadašnji šef ureda za tisak Svete Stolice otac Federico Lombardi obznanio je da je “ponašanje Wielgusa posljednjih godina komunističkog režima u Poljskoj ozbiljno kompromitiralo njega i vjernike”.
“Poljska crkva treba s poniznošću gledati u istinu svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti”, obznanio je tada Michalik. S jedne strane, Crkva treba biti ponizna, ali s druge ne treba stavljati na lomaču “vještice” kojih ima i u Crkvi. Nitko ne smije biti inkvizicija.
Dragi Silvije, pojam gluhonjemi ne postoji nego gluhi jer mnogi gluhi jako dobro nauče govoriti, imaju svoj jezik, kulturu...čak kada ih se nazove gluhonjemi to smatraju uvredom.