Stoičkov: Moju su Bugarsku komunisti pokrali, a kad umrem, neka me pokopaju u voljenoj Kataloniji

U listopadu 2004. Hristo Stoičkov Hrvatskoj je otkinuo dva boda u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Njegovi su izabranici u završnih 12 minuta nadoknadili 0:2 protiv vatrenih, donosi novi broj tjednika Max!. Bio je to obećavajući početak trenerske karijere za bugarsku ikonu, koja je deset godina prije osvojila Zlatnu loptu France Footballa.

Desetljeće poslije, Hristo se odmara od nogometa. Nekadašnja udarna igla CSKA, Barcelone i Bugarske otkrila je da aduti koji su ga proslavili kao igrača nisu dovoljni za trenerski uspjeh.

– Barca je prestala biti iskompleksirana nakon što je mene dovela - rekao je za portal jotdown.es. Nije daleko od istine, no vođenje momčadi zahtijeva više od mišića, drskosti i nabujalog ega.

Kao izbornik, u trci za SP 2006. nasukao se na Hrvatsku i Švedsku. Još lošiji početak kvalifikacija za Euro 2008. natjerao ga je na ostavku. Trojica su prvotimaca, od kojih dvojica kapetana, bojkotirala reprezentaciju dok ju je on vodio.

Celta iz Viga otpustila ga je mjesec i pol dana nakon početka sezone. U južnoafričkom Mamelodi Sundownsu iz Pretorije zadržao se devet mjeseci. Naznaku uspjeha doživio je tek kao trener Liteksa iz Loveča, zamijenivši 2012. aktualnog izbornika Ljubu Peneva. Na Liteksovoj je klupi proglašen najboljim stručnjakom prvenstva, no iza ugla ga je čekalo novo razočaranje. Preuzeo je stari klub CSKA kad je ovaj prolazio kroz kaotično razdoblje i “zbrisao” mjesec dana kasnije.

Zadnja mu je spona s nogometom bila komentatorski posao za američki TV Univisión tijekom brazilskog SP-a. Prolio je suze za Argentinom, zajedno sa starim prijateljem, Diegom Maradonom.

– Dvaput sam plakao na dan finala. Prvi put, kad su mi kolege s Univisióna uručili pozlaćenu loptu. Drugi put, kad sam se opraštao od Maradone, jako tužnog zbog argentinskog poraza. Obojici su nam se oči napunile suzama – rekao je bugarskom dnevniku Trud.

Iako se drži podalje od nogometa, mediji ga prate. Smiješi se s cestovnih plakata reklamirajući puške. Lani je predstavljen dokumentarac o njemu. Gledatelji u kinima slave njegove golove kao da gledaju direktan prijenos i plaču kad film govori o njegovim teškoćama u mladosti.

Komunisti krivi za sve

U svibnju 1985. bugarska ga je Komunistička partija doživotno izbacila iz nogometa s još nekoliko igrača CSKA i Levskog. Bila je to kazna za tučnjavu u finalu Bugarskog kupa. Tada 19-godišnjem Hristu život se srušio. Poslali su ga na odsluženje vojnog roka.

– Dizao sam se u pet ujutro s dvije tisuće momaka. Trčao sam uzbrdo s puškom u ruci, čistio vojarnu. Bilo mi je jako teško – opisao je Jotdownu. Komunisti su se smilovali i svima skratili kazne na godinu dana, no Stoičkov ih nije prestao mrziti.

Za krizu koja zadnjih godina trese Bugarsku optužio je “komuniste”, kako zove Socijalističku partiju. – Sklopili su ugovore sa stranim energetskim kompanijama, koje Bugarima prodaju skuplju struju! – kaže. Ne podnosi ni razvlaštenog kralja Simeona II, koji je bio premijer početkom prošlog desetljeća. – Živi u Madridu i samo žica novac. Četiri je godine pljačkao Bugarsku, kao nekad njegovi roditelji i djedovi. Vratio se samo da ponovno uzme svoja zemljišta, brda i šume.

Španjolska će opstati

Po Stoičkovu, od raspada sovjetskog bloka u Bugarskoj nije se napravilo ništa.

– Živimo od sjećanja. Kažu: “Hristo Stoičkov! Naša Zlatna lopta!” A ja im odgovaram: “Ne, to je prošlost.” Izgradite sad novu akademiju i sportske objekte da opet neki Bugarin dobije Zlatnu loptu.

Sedam slavnih godina u Barceloni ostavilo je snažan pečat na Hristovoj duši.

– Osjećam se Kataloncem, ja sam jedan od njih. Ondje imam kuću, ondje ću umrijeti i ondje će me sahraniti. Kad sam bio bugarski kapetan, na ruci sam nosio vrpcu u bojama njezine zastave. Čak i oproštaju protiv Engleske 1999.

U Španjolskoj ga smatraju pobornikom neovisnosti Katalonije jer je mahao njezinom zastavom 1992. u Londonu nakon osvajanja LP-a.

– Zastavu mi je neki navijač pružio preko ograde. Rekao sam mu: “Katalonska zastava, zar ne?” Još je čuvam kod kuće. Ponio sam je do centra i raširio je. Sutradan je u novinama izašlo: “Hristo traži neovisnost Katalonije.”

Iako o Kataloncima govori u prvom licu, tvrdi da ne zagovara neovisnost.

– Nikad nisam rekao da bismo trebali biti neovisni. Španjolska se ne može raspasti. To neće dopustiti Europska unija. Bruxelles je potpisao ugovor sa Španjolskom, ne s Kataloncima ili Baskima.

Stoičkova ljudi vole ili mrze. I on njih također. Bivšeg trenera Johana Cruijffa, obožava i naziva “ocem”, iako je od njega bezbroj puta izgubio okladu tko će više puta pogoditi stativu na treningu.

– Promijenio mi je način gledanja na nogomet. Uvijek ću mu biti zahvalan.

Mourinha smatra jako inteligentnim tipom. Dok je bio pomoćnik Robsona u Barceloni, “sve je opažao i zapisivao, jako se dobro pripremio za velike stvari.” Kruže glasine da je za pokojnog Robsona rekao da “nema pojma o nogometu”, no Hristo kaže da to nije istina.

– Zapravo sam to i još puno toga rekao o Louisu van Gaalu! On je nesumnjivo najgori. Tvrdoglav kao cigla. Njegov je vječan problem Cruijff. Kad god čuje njegovo ime, ide mu pjena na usta, znoji se i svrbi ga cijelo tijelo.