Cijeli dan i noć obitelj osebujnog naivnog slikara i narodnog liječnika Slavka Stolnika (61) iz Donje Voće kod Ivanca gazila je šumama i lutala zagorskim bregima u potrazi za svojim voljenim stricom i bratom. Bila je sredina svibnja 1991.
Kiša ih nije obeshrabrila u potrazi. Kamo li je mogao odlutati, pitali su se zabrinuti članovi obitelji, ali i mještani Donje Voće. Uz njih su strepili i mnogi iz cijele bivše Jugoslavije, oni koji su “hodočastili” Stolniku s nadom da će ih izliječiti, čak i kada su svi drugi od njih digli ruke.
Noć je odmicala, a već ujutro obistinile su se njihove najcrnje slutnje... Slavko Stolnik je ubijen! Trnci su im prošli tijelom kada su shvatili da se njegovo beživotno tijelo nalazilo u kući u kojoj borave, samo nekoliko koraka udaljeno od prostorije u kojoj su u društvu policije proveli besanu noć.
Tijelo sakriveno u kauču
Ubojice Slavka Stolnika kamenom teškim oko kilogram, omotanim u krpu, zadali su mu smrtonosne udarce. Pokušali su prikriti tragove i tijelo su sakrili u donji dio kauča. Tko je mogao nauditi poznatom slikaru naive, kiparu i samoukom liječniku, bilo je pitanje koje je danima mučilo mještane Donje Voće, a činjenica da je ubojica još na slobodi, ledila im je krv u žilama. Deset dana nakon ubojstva istražitelji su raspetljali mozaik zločina i priveli jednog od ubojica. Nakon desetaka obavijesnih razgovora s potencijalnim sumnjivcima, ispostavilo se da je Renato Vidaček, pacijent kojemu je upravo Stolnik spasio život, izigrao povjerenje svoga „spasitelja“. Tada 27-godišnji Vidaček najprije je priznao da je večer prije Stolniku ukrao 970 njemačkih maraka, 100 američkih dolara i 400 austrijskih šilinga. Nakon nekoliko dana intenzivnog ispitivanja, priznao je i da je ubio poznatog slikara, ali je “otkucao” i supočinitelja – okorjelog recidivista, tada 51-godišnjeg Vlatka Meseka. Kako se poslije ispostavilo, ubojice kojima je Stolnik otvorio vrata svoga doma i pustio ih u kuću, željeli su se dočepati Stolnikova bogatstva. Ostali su prilično razočarani kada su pronašli „sitne“ devize, tadašnjih 2000 njemačkih maraka i 24.000 jugoslavenskih dinara.
Stolnikova umjetnička djela ostala su netaknuta, sve do 1996., pet godina nakon ubojstva, kada je osamdesetak njegovih slika misteriozno nestalo iz njegove kuće. Tko stoji iza krađe slika, do dan-danas istražiteljima i obitelji Slavka Stolnika ostala je nepoznanica.
Dok je jedan od Stolnikovih ubojica, Renato Vidaček, već odradio zatvorsku kaznu od 12 godina, drugi ubojica najprije je 10 godina bio u bijegu. “Staž” od 20 godina zatvora Vlatko Mesek počeo je izdržavati tek 2001. Iz zatvora bi trebao izići kao 83-godišnjak. Danas tvrdi da je nevin i kako mu je Vidaček smjestio ubojstvo.
Konobario na Kreti
– Ja uopće nisam nikamo bježao. Jednostavno, razočaran životom i ogorčen što sam se razveo, htio sam nekamo zauvijek otići. Vremenski se to slučajno poklopilo sa Stolnikovim ubojstvom. Radio sam šest godina kao konobar na Kreti, a četiri sam godine proveo na još nekim grčkim otocima. Ja sam internacionalni avanturist, čovjek koji voli dobar život, lijepe žene i kockanje. Tome sam se i tamo posvetio, a drugo me ništa nije zanimalo – ispričao je Vlatko Mesek u intervjuu za portal aktualno.hr prije dvije godine.
Tvrdio je i da nije imao pojma da se njegovo ime crveni na Interpolovoj tjeralici. Ovaj vješti i inteligentni kriminalac danas je pod budnim okom čuvara zatvora u Lepoglavi. To i ne čudi jer je iz lepoglavske ćelije već uspio pobjeći 1970.
– Dok je pripremao bijeg, katkada je odbijao hranu. Mislili smo da štrajka glađu, ali poslije smo doznali da je to radio namjerno kako bi smršavio i lakše se provukao kroz rešetke promjera 20x20 centimetara. I danas se mnogi pitaju kako mu je to uspjelo – svojedobno se prisjetio stražar u Lepoglavi.
Mesek je osuđen i za ubojstvo starice u Francuskoj. Za dlaku je izbjegao giljotinu, ali je zato osuđen na doživotni zatvor. Međutim, i tada se uspio izvući. Dok su ga prebacivali u drugi zatvor, Mesek je iskočio iz jurećeg vlaka i uspio pobjeći u Hrvatsku. Kaže da ga i danas od tog skoka boli kralježnica. Trenutačno za bijeg, kaže, nema prilike, ali uopće ne sumnja da će mu se kad-tad prilika ukazati. U intervjuu za aktualno.hr, jedan od najvještijih bjegunaca i ekscentrika komentirao je i današnje stanje u zatvorima.
– O zatvorskim stražarima i Upravi zatvora mogu izreći sve pohvale. Vrlo su korektni i profesionalni, no to se ne može reći i za neke zatvorenike. Taj novokomponirani kriminalni milje sav se izmijenjao i izobličio. Mislim da smo mi, kriminalci staroga kova, veći džentlmeni. Mi smo jedan drugome u zatvoru pomagali, uvažavajući se i poštujući međusobno – pomalo razočarano zaključio je Mesek.
>> Nakon masakra rodbine pet je sati bježao u ratnoj uniformi
Senko Perak je sam otvorio vrata svojim ubojicama...