Napokon je odzvonilo obijesnim vozačima! Od 1. siječnja, prema novom Kaznenom zakonu, prijeti im do tri godine zatvora čak i ako ne skrive nečiju smrt divljanjem na cesti i kršenjem propisa iz obijesti.
Kazna i bez nesreće
Nakon što su prošli tjedan u Zagrebu pregaženi Dario Puljić i njegov sin Patrik na putu od škole, nakon što je majka Siniše Smiljanića zavapila u sudnici pred optuženim: “Moje dijete je imalo 22 godine, a on je dobio samo dvije godine zatvora za njegov život”, zapitali smo bi li se te nesreće dogodile da je društvo ranije bilo spremno oštrije sankcionirati one koji stisnu gas u naseljenom mjestu ili voze pijani ili prođu na crveno? Bi li onda Dejan Maćešić ljetos sjeo pijan za upravljač i usmrtio mladog Smiljanića, bi li se Igor Loborec, osumnjičeni za smrt Puljićevih, hvalio na Facebooku da voli stisnuti gas?
Od 1. siječnja na snazi je novi Kazneni zakon prema kojem onima koji ugrožavaju živote drugih vožnjom s najmanje 1,5 promila, pod utjecajem droge ili psihoaktivnih lijekova, ili brzinom većom od 50 km/h od dopuštene u naselju, ili voze u zabranjenom smjeru, ili pretječu kolonu na nepreglednom mjestu prijeti do tri godine zatvora. Dakle, tko u naseljenom mjestu u kojem je dopuštena brzina 50 km/sat vozi iznad 100 km, riskira do tri godine zatvora čak i ako se nesreća ne dogodi.
Da su dosad za obijesne vozače bile predviđene takve kazne, da na sudovima nisu izricane uglavnom minimalne ili kazne ispod minimuma, bi li Maćešić i Loborec bili drukčiji vozači? Koliko god dio javnosti ostao šokiran kaznom od dvije godine zatvora Maćešiću, smatrajući je preblagom, činjenica je da ta presuda previše ne odudara od sudske prakse. Maćešiću je kazna izrečena ispod minimuma jer je priznao krivnju, pokajao se, jer je nakon nesreće u teškom psihičkom stanju, što je utvrdio sudski vještak.
U prekršajnoj evidenciji ima dva prekršaja zbog razgovaranja na mobitel u vožnji i zbog prekoračenja brzine za 12 km, a ostali prekršaji brisani su mu iz evidencije jer je za njih nastupila rehabilitacija. No, na tu nepravomoćnu presudu tužiteljstvo će se žaliti. Kad netko skrivi nesreću iz nehaja, prijeti mu kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora, a u praksi su se za takve nesreće nerijetko izricale i uvjetne osude. Ako netko bezobzirnom vožnjom, drastičnim prekoračenjem brzine, prolaskom kroz crveno ili pijan skrivi nesreću u kojoj netko pogine, dosad mu je prijetilo od tri do deset godina zatvora. Od 1. siječnja maksimalna kazna za to je postrožena – do 12 godina. Inače, bezobzirno voziti znači i pregaziti pješaka na pješačkom prijelazu ili projuriti kroz crveno i nekog usmrtiti.
Posljednjih godina u nas je najstrože kažnjen za smrt jedne osobe – Ružice Pavić i teškog ozljeđivanja njezina dečka – Hrvoje Žužić, sin sutkinje i poduzetnika. Dobio je 2008. pravomoćno pet godina zatvora, no poslije više nitko nije tako strogo kažnjen za smrt jedne osobe. Vinko Begić (24) ove je godine pravomoćno dobio tri godine zatvora jer je BMW-om prošavši na crveno usmrtio Ivanu Nekić, a četvero je pješaka teško stradalo.
Prevencija i poruka
Vozačica Renata P. (30), koja je pijana usmrtila bračni par na Jarunu u pješačkoj zoni, pravomoćno je 2005. osuđena na tri godine zatvora. Iako ju je sudac Nenad Lukić na prvom suđenju osudio na osam godina zatvora, viši sud tu kaznu nije potvrdio. Lukić slovi za jednog od najstrožih sudaca i nema milosti za pijane i obijesne vozače pa krivcima ne izriče minimalne kazne. Govoreći o nesrećama iz nehaja, sudac Lukić jednom nam je u razgovoru kazao da je, ako je netko kriv za nesreću u kojoj je čovjek mrtav, protivnik uvjetnog osuđivanja radi svrhe kažnjavanja, generalne prevencije i poruke društvu. Ali je i protivnik da se za osuđene piše da su nekog ubili umjesto usmrtili jer, reći će, da su sjeli u auto s namjerom da nekog ubiju, sudilo bi im se za ubojstvo.
On je vozača koji je pripit na pješačkom prijelazu usmrtio studenticu osudio na pet godina zatvora, no viši je sud tu kaznu smanjio na dvije.
Sudac Lukić godinama principijelno sudi po zakonu i svom osjećaju za pravedno presuđivanje ne opterećujući se time hoće li mu viši sud ublažiti presudu. I dok je bilo uobičajeno da drugostupanjski sud snižava njegove kazne za mrtve u prometu, sada društvo i pravosuđe očito shvaćaju Lukićeve kriterije kad od 1. siječnja obijesnim vozačima prijeti do tri godine zatvora i ako ne skrive ničiju smrt.
i opet se puca u krivu metu - ne trebaju nam novi zakoni nego treba provoditi postojece zakone. postojeci zakoni su vec tako i tako rigorozni ali se ne primjenjuju na sve vec samo na one koji se ne mogu izvuci illi nemaju nikog poznatog. isto tako ogranicenja na mnogim mjestima su smjesna i nelogicna te su dodatno maltretiranje vozaca bez razlogasto - treba napraviti reviziju ogrnaicenja na cestama i naprviti logicna i opravdana ogranicenja. naveden tri mjere ce sigurno rezultirati poboljsanjem sigurnosti u prometu a novi zakoni ce opet vrijediti samo za neke.