Uz zvuke tamburica i pjevače koji su izvodili najdraže pjesme, danas je na groblju u Jadranovu na posljednji počinak ispraćen Ivan Jagodić (22) ubijen u nedjelju u divljačkom napadu Dine Kulišeka (20).
Za bijelim lijesom, u tišini isprekidanoj jecajima, išla je tužna kolona, najviše mladih, Ivanovih prijatelja s bijelim ružama u rukama. Tišinu su parali majčini jauci i vapaji: – Nemojte mi ga uzeti, anđele moj!
>> Crikveničani u strahu za djecu: Bojimo se. Što ako Kulišek iziđe?
Iako su rezultati impresivni i vizualno uvjerljivi, važno je napomenuti da ovi prikazi nemaju temelja u stvarnim promjenama koje će nastati s vremenom
Ovaj jedinstveni spomenik hrvatske kulturne baštine nije samo arhitektonsko čudo, već i svjedok brojnih povijesnih događaja koji su oblikovali hrvatski nacionalni identitet
Pripreme za predsjedničke izbore u SDP-u su u punom jeku, stranka dobila i dva konkretna logistička zadatka s Pantovčaka
Zagorje kroz sva osjetila: Što vidjeti, okusiti, osjetiti i doživjeti u srcu Hrvatske
Stanite malo...jeli taj momak ubijen radi nekakvih narko poslova, nekakvih dugova ili nečeg sličnog vezanog uz drogu? Nije li i njegova djevojka isto tako izbodena ali je preživjela? Mogu razumjet majku koja je izgubila sina, ali priznali mi to ili ne, ipak ga je ona odgajala. Je li taj pokojni svojim dilanjem možda unesrećio nekog drugog sličnog sebi ili mlađeg? Lova, brza i laka zarada, macho stil, sve neki veliki mafijaši, nedodirljive face koje se pucaju na neke imaginarne filmske likove. A onda kad se u tom svom bolesnom svijetu ovako poubijaju radi bijednih 100-tinjak eura, svi se onda pitaju tko je kriv. Stvarno, tko je odgovoran za tragediju ove obitelji? Netko drugi ili možda oni sami?
Najdublja sućut ožalošćenima. Može li se ikako ovaj svijet popraviti?
Iskrena sućut obitelji, no mislim da su ovakvi članci (prijenosi sprovoda) nepotrebni i pomalo neukusni.