U domu Marije Šapine Gale već godinu dana hrana se stavlja u dvije zdjelice za pse. Ona treća, iz koje je jeo Lord, prazna čeka da se on vrati. Iz dvorišta obiteljske kuće u blizini Velike Gorice samojed je odlutao u društvu susjedove kujice. Ona je pronađena, a Lorda još nema.
– Neu su doveli u veterinarsku ambulantu u Samoboru. Nikad nismo uspjeli razgovarati s tim ljudima, u ambulanti nam nisu htjeli pomoći. Po svemu sudeći, bila je kod nekoga, možda je i Lord bio s njom – kaže Marija.
Možda još luta?
Prošli su stotine kilometara u potrazi za psom koji je prepoznatljiv i po tome što nema rep. Obavijestili su veterinare, policiju, lovce, no Lorda nisu pronašli. Iako su za informaciju koja bi ih dovela do njihova ljubimca ponudili i visoku novčanu nagradu. No, ne gube nadu, čekaju da telefon zazvoni i da s druge strane čuju: “Dobar dan, javljam samo da znam gdje je vaš pas.”
Isti poziv čekaju i vlasnici rodezijskog goniča lavova Kode. Prošlo je pet mjeseci kako je pobjegao iz hotela za pse u okolici Dugog Sela u kojem je bio na čuvanju.
– Napravili smo sve što smo mogli, od novina i televizije do lijepljenja plakata. Bilo je dojava, ali nijedna nas nije odvela do Kode. Nećemo odustati, no on sada može biti bilo gdje. Možda još luta, a možda je u nečijem dvorištu – kaže Željka Bašić. Dani prolaze, ali ne umanjuju tugu i prazninu koja je ostala u njihovom domu, a pas je posebno bio vezan s njezinom kćeri Minom. Nekako, bili su si na istoj valnoj duljini. Koda na prsima ima bijelu fleku u obliku slova Y, a na prednjoj desnoj i zadnje dvije šape malo bijele dlake. I oni nalazniku nude novčanu nagradu.
Svakoga dana čekaju poziv: Dobar dan, znamo gdje je vaš ljubimac...
Staford Mike, pak, nestao je u večernjim satima iz dvorišta u Zaprešiću. Sumnjaju i da ga je netko ukrao, jer u dvorištu je bio još jedan pas. Nema ga već devet mjeseci. Tražili su ga dronovima, a za Mikeom su tragala i djeca koja su u vrijeme njegova nestanka skupljala Pokemone, no bez uspjeha. Bilo je i poziva da je viđen u raznim dijelovima Zagreba, no kad bi stigli psa više nisu našli. Ne znaju, tako, je li itko zapravo vidio Mikea.
– Nedugo su nam javili da je viđen u Crikvenici, ali to nije bio on – govori Mauricija Mlačak, koja se i dalje nada pozivu, a nudi i novčanu nagradu.
Iznevjerila sam ga
Mješanca Willyja nema šest mjeseci, a pobjegao je u Soblincu, vrlo brzo nakon što je udomljen. Crni pas ima dvije bjeline na prsima i bijele šape na zadnjim nogama, imao je i plavu ogrlicu kad je pobjegao.
– Bojim se da mu se nešto dogodilo – kaže Klaudija Sigurnjak, koja ga je spasila u Požegi i udomila. I sama ga je tražila po Soblincu, ponudila je i novac nalazniku, ali Willyja nije pronašla.
Kao ni obitelj Ljiljane Jambrešić-Radić svoga mješanca Sharkyja, kojega je spasila na Žumberku nakon što je bio ranjen. Pobjegao je u šetnji u blizini Jankomirskog mosta, odveo ga njegov lovački nos.
– Obećala sam mu da ga nikad neću ostaviti i da nikad neće biti gladan. Osjećam da sam ga iznevjerila – kaže Lj. Jambrešić. Sharkyja nema četiri mjeseca, a ni novac nije pomogao da ga pronađu.
Svi su ovi psi čipirani, a vlasnici od potrage ne odustaju jer su, kažu, oni dio obitelji. Nadu da će ih pronaći daje i nedavno objavljena priča sa sretnim krajem - kujica Nikki izgubila se u Rovinju početkom kolovoza. Pronašli su je nakon sedam mjeseci, prije nekoliko dana vratila se u svog dom u Zagrebu. Taj dan čekaju i u Lordovom, Kodinom, Mikeovom, Willyjevom i Sharkyjevom domu.
Na žalost, bojim se da su ih pobili lovci. Oni uglavnom sebi tumače kako im to zakon omogućava i po okolici Zagreba se provode hajke i smaknuća mačaka i pasa koja se nadju pred tim kaznenim ekspedicijama.