Migranti kroz žbunje bježe pred policijom, mještani se ne usude ni u gljive

Dovezo se ja traktorom do šume. Reko, idem brat gljive. I našo lijepe lisičarke, sve ukrug. I tako ja malo štapićem razgrćem, berkam, nabro za pol vrećice pa se ispravio. Kad ono, mili Bože, izdignu se ispred mene mladić od dvadeset i koju. Spavo je, zamotan u šarenu deku. Prepo se ja, al prepo se i on. Sklopio ruke i gleda u me. Pokazujem mu prstom da sam jedan. Pokazuje i on isto. Prinesem ruku ustima, da ga tako pitam je l’ gladan. Maše glavom da nije. Nije mi bilo svejedno, al na kraju smo se rukovali i ja sam ošo. Šta je bilo s njim, ne znam – govori nam Joso Katić o događaju otprije nekoliko dana.

Katić je 77-godišnji umirovljenik. Živi nedaleko od Slunja, u selu Luke u kojem je osim njega još dvoje stanovnika. Područje je to koje se našlo na udaru migranata otkako se proljetos srednji krak balkanske rute malo pomaknuo pa migranti više u Hrvatsku “ne upadaju” samo preko istočne granice sa Srbijom već iz nje negdje oko Zvornika ulaze u Bosnu i Hercegovinu iz čijeg federalnog dijela dolaze k nama. S teritorija Republike Srpske – čiji je predsjednik Milorad Dodik u maniru Viktora Orbána poručio da ih na svom teritoriju neće i da će učiniti sve da tako i ostane – nije evidentiran nijedan pokušaj ilegalnog ulaska u Hrvatsku.

Pogledajte video sniman iz helikoptera termovizijskom kamerom koji prikazuje migrante skrivene u grmlju nedaleko od Cetingrada:

Video: MUP/Ilustracija

Statistički gledano, u prvih pet mjeseci ove godine hrvatska je policija “ulovila” 2264 ilegalca, najviše na području Policijske uprave vukovarsko-srijemske, njih 848. Međutim, brojke za svibanj pokazuju da je sve veći broj nezakonitih prijelaza na području uprava ličko-senjske i karlovačke, gdje je trenutačno i najveći udar jer je najviše migranata, njih oko 2500, koncentrirano oko Bihaća i Velike Kladuše, čiji ih je općinski načelnik Fikret Abdić Babo izmjestio iz središta mjesta i primaknuo ih na samu granicu s Hrvatskom. Premještanjem im je za barem pola sata skratio put do mjesta gdje mogu pokušati ilegalno prijeći.

Damir Butina, načelnik postaje granične policije u Cetingradu, pod čijom je ingerencijom 55,5 kilometara državne granice s BiH – od Gejkovca do Sadilovca – objašnjava kako je upravo karlovačko područje najuži dio teritorija Hrvatske do granice sa Slovenijom (oko 45 kilometara zračne linije) kamo su migranti nakanili ići, pa odande dalje, put zapada.

– Svi su naši kapaciteti na terenu – izgovara načelnik pokazujući nam opremu koju policija ima. Tu su termovizijske kamere, prijenosna računala, dvogledi, dron je bio u akciji, da se spusti mrak, čekao je “schengenski autobus”... Svake se noći diže i helikopter. Prije nekih mjesec dana potpora iz zraka bila je ključna za otkrivanje skupine ilegalaca. Snimili su ih termovizijskim kamerama u gluho doba noći, u žbunju, i navodili ophodnju na cesti da ih “pokupi”.

Redžifa Čović iz Komesarca kroz čije dvorište prolazi državna granica pa je pola njezina imanja u Hrvatskoj, a pola u Johovici u Bosni, kaže da se helikopteri čuju svaku noć, nekad u 22 sata, nekad u 3. Kod njezine se kuće često okreće i policija koja onuda patrolira. Redžifino dvorište jedno je od mnoštva puteljaka koji vode od granice uz žbunove, rijeke i potočiće čija korita održava karlovačka Vodoprivreda. Problem nastaje ako tu ima nastambi dabrova jer u tom slučaju ne smiju dirati ništa. A na tom su području dabrovi postali već pošast pa životinje na neki način postaju saveznici migrantima...

– Igra je to mačke i miša – govori nam policajac Slaven na kojeg nailazimo na lovačkoj čeki, jednoj od kontrolnih točaka na zelenoj granici.

Naime, kako policija sa svojih pozicija promatra migrante i dojavljuje ophodnji iz kojeg su smjera krenuli ka Hrvatskoj, tako i migranti s bosanske strane granice promatraju policajce i čekaju da se maknu, da mogu proći. No, neke su pozicije duž granične crte naprosto zacementirane. Naime, teren je ondje i strm i šumovit, no ima mjesta gdje je rijeka plitka pa se može učas pregaziti. Zato policija uz jedan dio rijeke Gline stoji 24 sata, baš kao što su i sve vrijeme na pograničnom prijelazu Gejkovac koji zapravo nikamo ne vodi jer BiH sa svoje strane nije napravila prijelaz, a trebala je.

– Ovdje nije bilo pokušaja ilegalnih prijelaza, ali tu moramo biti – govori Butina.

Stiže još terenaca, kamera...

I uz rijeku i na prošle godine napravljenom prijelazu nailazimo na policajce iz Slavonskog Broda. Došli su na ispomoć, a smješteni su u toplicama u Topuskom.

– Svi smještajni kapaciteti koji se koriste zadovoljavaju sve potrebne standarde normalnog života i rada policijskih službenika koji su angažirani – kaže Jozo Šuker, zamjenik glavnog ravnatelja policije Nikole Miline.

Ministarstvo unutarnjih poslova već danima uvjerava kako je i policije i opreme sasvim dovoljno, da ni vojska ni žica ne trebaju i da su sami kadri zaštititi državnu, odnosno vanjsku granicu Europske unije. Ponavljaju da jamče sigurnost svim građanima, ali i turistima koje će ovo ljeto provesti na našoj obali. Uskoro će policija za granicu dobiti još 60 terenaca, 65 termovizijskih ručnih kamera, 100 prijenosnih kamera i 60 prijenosnih računala, a u planu je nabava još 10 dronova, 20 mobilnih termovizija...

– Trenutačno nema nikakve potrebe za angažiranjem Oružanih snaga – naglašava Šuker i dodaje da se policijske snage raspoređuju dnevno, sukladno potrebama.

U koje će doba dana migranti krenuti preko granice, nema pravila. Mještani tamošnjih sela govore da su ih viđali nedjeljom kad su išli u crkvu, da ih je bilo izjutra srijedom, popodne utorkom...

– Provalili su ovu, doktorovu i kuću tetke Anke – nabraja Nikola Mrgan iz Cetingrada s kojim smo oko 17 sati krenuli u obilazak područja općine.

Nikola radi u Švicarskoj i došao je na odmor, baš kao što je u rodnom kraju bio i proljetos kada je nastala strka u dvorištu njegova prijatelja gdje se odjednom pojavilo troje izbjeglica.

– Mislim da iz Kruškovače preko Luke idu na Kapljuh pa na Bilo – objašnjava Nikola na ulazu u posljednje selo koje je spomenuo, gdje su u drvenom štaglju ostali tragovi boravka stranaca. Na drvenim gredama razbacane su čarape, na podu gdje su ložili ostao je pepeo među crijepom.

– Pojedu kekse i popiju soka, napune mobitele i odu dalje. Ako u ormarima ima odjeća koja im odgovara, presvuku se i svoju ostave. Nisu nasilni, ali su vrlo dobro upućeni u čijoj kući nikog nema – opisuju mještani koji već imaju sumnjivca u svojim redovima za kojeg su sigurni da šverca ljude, međutim nemaju dokaza za to.

Za nezakonite migracije ove je godine specifično to što više preko granice ne idu zajedno isključivo ljudi iz istih država te drastičan porast onih koji dolaze iz Pakistana, Alžira i Irana, pa tek onda Sirije. Iranci su masovno pohrlili ka zapadu nakon što im je Srbija prošle jeseni ukinula vize pa ih je otada u njihovu zemlju legalno ušlo oko 4000. Tvrdnjama srbijanskih vlasti da za samo njih 200-300 ne znaju gdje su, a da su ostali “turisti” otišli natrag, malo tko vjeruje. Zbog te i najavljene odluke da će Srbija doskora ukinuti vize i Pakistancima, Europa se sprema u svojevrsnu diplomatsku ofenzivu kojom će Srbiji poručiti da to ne čini.

Turci pak koriste liberalizaciju viznog režima s Bosnom i Hercegovinom, dolaze avionima iz Istanbula u Sarajevo odakle do granice s Hrvatskom stižu taksijem ili unajmljenim automobilima i pokušavaju ući s krivotvorenim schengenskim vizama Španjolske, Švedske i Francuske. Naša policija procjenjuje da će pokušaje prolaska kroz zračne luke migranti ove godine pojačati, uz uobičajene kopnene. Isto tako očekuje se i povećani broj ilegalaca na istočnim granicama sa Srbijom te na granici s Crnom Gorom, kamo stižu iz Albanije. I, naravno, na granici s Bosnom i Hercegovinom odakle ih je, po policijskim statistikama, već sada ušlo 254,4 posto više no lani. U ovogodišnjih prvih pet mjeseci u BiH ih je u postupku readmisije vraćeno 226. Istodobno je Slovenija nama vratila njih 153.

Opasne Kupa i Korana

U porastu je i broj uhićenih švercera ljudima, i to za nešto više od 30 posto. Od 146 prijavljenih počinitelja njih 56 državljani su Hrvatske, slijede susjedi iz BiH i Srbije koje pak u stopu prate Rumunji. Među švercerima ima još Slovenaca, Makedonaca, Nijemaca, Albanaca, Bugara, Mađara, Ukrajinaca te po jedan Austrijanac, Talijan, Nizozemac, Turčin, Iranac i Crnogorac. Taj je porast razbijanja švercerskih lanaca doveo do toga da je “skočila” cijena transporta pa po turi od Bosne do Hrvatske sada treba izdvojiti oko 2000 eura. Prijevoz je skuplji ako su u pitanju obitelji. Popusta na količinu nema. Sve su češći i slučajevi prijevare migranata od “vodiča” koji ih trebaju prebaciti ka Sloveniji pa je tako u šumi na području Plitvičkih jezera osvanula ploča na kojoj je pisalo Slovenija. Ima dijelova uz granicu kamo krijumčari nipošto ne žele ići jer su informirani da je taj predio još uvijek miniran. Mladen Crnković iz Hrvatskog centra za razminiranje kaže da se uz granicu s Bosnom i Hercegovinom minski sumnjivi prostor prostire u dužini od 48 km i to u blizini općine Dvor u Sisačko-moslavačkoj, zatim kod planine Plješivice u Ličko-senjskoj, u blizini općine Hrvace u Splitsko-dalmatinskoj županiji te na području Karlovačke županije u blizini Cetingrada na čijem je području trenutačno i najjači udar migranata.

Po ulasku u Hrvatsku dio njih put nastavlja pješice prema Dugoj Resi i Ozlju, odakle pokušavaju ući u Sloveniju. Oni koji su se oslonili na cestovne i željezničke pravce idu ka Bubnjarcima, Obrežu i Vivodini. Za orijentaciju se služe mobilnim uređajima pomoću softverskih aplikacija poput “Mapsme” koje za navigaciju koriste ugrađeni GPS prijemnik. Na tom putu njih petero je zauvijek zastalo. Troje ih se utopilo u Kupi, po jedno u Korani i Mrežnici. Njihova su tijela na Zavodu za sudsku medicinu, ne zna se tko su oni niti ih itko traži.

Joso Katić reći će da mu je žao svakog čovjeka kojeg je zadesila nevolja. Al’ žao mu je i što on ne može više ići u gljive. Išao bi, veli, da ima s kime, ali u selu nikog nema. A samom mu “nije zgodno”.